Središnja Bosna unatoč ratnim ranama i mnoštvu zatrovanih mržnjom i dalje je mjesto nade i suživota
„Kad pomisliš da napokon živimo neko bolje vrijeme, netko odluči porušiti grobove“. Objavio je to 30- godišnji Ivan Volić, iz Travnika. Vandal koji je ubrzo lišen slobode zbog sumnje da je u katoličkom groblju u Slimenima oštetio pet nadgrobnih spomenika, oskrnavio je i grobove Ivanovih bake i djeda koji su pokopani u katoličkom groblju Slimena, u travničkoj župi Dolac, najstarijoj župi Lašvanske doline. Osnovana je 1827. god. nakon što je preneseno sjedište tadašnje lašvansko-travničke župe iz Guče Gore u Dolac. Današnja župa Dolac nasljednica je srednjovjekovne župe Lašva koja se prvi put spominje u povelji hrvatsko ugarskog kralja Bele IV. od 20. srpnja 1244. godine u kojoj se, uz ostalo, spominju posjedi bosanske biskupije u „ župi Lašva kod triju crkava.“ Crtica je to iz bogate povijesti župe Dolac koja kao ni ostalih šest travničkih župa u proteklom ratu nije pošteđena progona i stradanja. „I moj did i baka kao i mnogi ostali su bez doma, kuća im je zapaljena. Oboje su pokopani u groblju u Slimenima u našem Docu. Jako je ružan osjećaj saznati da im je netko porušio spomenike. Zar su oni to zaslužili? “, pitanje je koje sebi postavio Volić nakon saznanja o vandalizmu nad grobovima bake i djeda.
Da mu netko sruši nadgrobni spomenik nije zaslužio nitko, jedini je ispravan odgovor na pitanje mladog Travničanina! Jedan čovjek u susjednom Vitezu, po nacionalnosti Bošnjak, a u pitanju je Jasmin Zahirović, vlasnik kamenorezačke radnje „Jasko“, bio je jednako zgrožen vandalizmom nad grobovima u katoličkom groblju u Slimenima. Bez trunke razmišljanja odlučio je obnoviti ono što je mržnja porušila, bez obzira tko je počinitelj. Taj podatak nije ga zanimao ni tada ni danas. Nije čak ni želio da se za njegovu plemenitu gestu dozna, ali u današnjem svijetu teško je bilo što sakriti. „Čim sa čuo šta se dogodilo, odmah sam donio odluku. Nije me zanimalo tko je to napravio, ja sam odlučio popraviti materijalnu štetu i besplatno obnoviti spomenike“, kazao nam je u razgovoru Jasmin Zahirović, kamenorezac iz Viteza koji svoj plemeniti čin koji mu nije prvi, a vjerujemo ni posljednji, ovog puta nije uspio sakriti. „Stalno mi telefon zvoni, s tri televizije su me zvali zbog snimanja. Odbio sam. Mene to ne zanima. Ja vjerujem u to da se dobro dobrim vraća. I meni je jedan čovjek nakon ovoga nešto lijepo ponudio u znak zahvalnosti, ali ne želim o tome, kao što nisam želio ni da se za ovo sazna“, kaže samozatajni čovjek i humanitarac koji je u 20 godina postojanja kamenorezačke radnje u Vitezu nebrojeno puta, kada ljudi nisu za to imali novaca, darovao nadgrobne spomenike za njihove preminule.
Iako i o tomu nerado govori, Jasmin Zahirović i sam je doživio sudbinu prognanika te zna kako je kada zbog rata ostanete bez ičega. Travničani, u ovom slučaju Hrvati protjerani iz Doca koji su doživjeli isto, dirnuti su njegovim gestom. „Ja i moja obitelj smo jednostavno ganuti. Zbog ove geste nastavljam vjerovati da, usprkos nedavnom vandalskom činu, ipak idemo putem izgradnje suživota na ovim prostorima ne samo u mome Travniku“, zaključuje Travničanin Ivan Volić. Slučaj oštećenja pet nadgrobnih spomenika u katoličkom groblju u Slimenima osim osuda i poziva da se pronađu i procesuiraju počinitelji, scenarija koji se ponavlja nakon svakog čina mržnje kojih je je na ovim prostorima nažalost, bilo puno, dobio je neočekivan epilog u činu čovjeka koji je posljedice posljednjeg slučaja mržnje odlučio popraviti. Nije Jasnim Zahirović obnovio samo spomenike već i nadu i vjeru da je još postoje ljudi spremni usprkos teškoj ratnoj prošlosti i mnoštvu zatrovanih mržnjom, graditi čvrste temelje suživota na ovim prostorima isklesane ljudskošću i dobrotom koja, složit će se svi oni vjeruju bez obzira na koji način se mole Bogu, mora imati zadnju riječ!
artinfo.ba
