Foto: KTA

Na blagdan Sv. Bonaventure svečanim misnim slavljem koje je, 15. srpnja, u banjolučkoj stolnici predslavio apostolski nuncij u BiH nadbiskup Francis Assisi Chullikatt proslavljen je nebeski zaštitnik Banjolučke biskupije i katedrale.

Koncelebrirali su: vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić, mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić, banjolučki biskup mons. Željko Majić, vojni ordinarij u BiH mons. Miro Relota, OFM, apostolski vizitator za župu Međugorje mons. Aldo Cavalli, predstavnik HBK požeški biskup mons. Ivo Martinović, pomoćni ljubljanski biskup i predstavnik Slovenske biskupske konferencije mons. Franz Šuštar te biskupi u miru, mons. Franjo Komarica i mons. Marko Semren, OFM, javlja kta.

Neka primjer Sv. Bonaventure nadahnjuje

Okupljene je vjernike na početku pozdravio biskup domaćin mons. Majić te im čestitao svetkovinu nebeskog zaštitnika uz molitvu da dobri Bog, po zagovoru Sv. Bonaventure, blagoslovi mjesnu Crkvu, učvrsti je u vjernosti Kristovu evanđelju i učini vjerodostojnim svjedokom njegove ljubavi prema svakom čovjeku.

„Neka nas primjer Sv. Bonaventure nadahnjuje da budemo ljudi mira, nade i ljubavi, osobito prema onima koji su bolesni, osamljeni i opterećeni životnim poteškoćama, koje na poseban način želimo uključiti u ovu sv. misu,“ kazao je, među ostalim, biskup Majić.

Porastom znanja može oslabiti mudrost

Nuncij Chullikatt je na početku propovijedi istaknuo kako Bonaventurin primjer pokazuje kako „svetost i um nisu suprotstavljene stvarnosti, nego dva dara koja svoju puninu postižu kada dopuste da ih Duh Sveti prosvijetli“. „U njemu traganje za istinom nikada nije ostajalo tek na razini akademskoga proučavanja, nego je bilo istinski put prema Kristu. Za svetoga Bonaventuru spoznaja vodi kontemplaciji, a kontemplacija svoju puninu nalazi u ljubavi“, naglasio je nuncij.

Kazavši kako naviještena čitanja „na izvanredno suvremen način rasvjetljuju taj duhovni put“ pojasnio je da prorok Izaija osuđuje oholost asirskoga kralja koji, zaboravljajući da je samo oruđe Božje providnosti, sebi pripisuje svaku pobjedu. „To je zabluda čovjeka koji umišlja da je apsolutni gospodar vlastite sudbine, zaboravljajući da su svaki talent, svaka sposobnost i svaki uspjeh prije svega Božji dar“, naglasio je nuncij Chullikatt i upozorio kako danas, unatoč velikom znanstvenom i tehnološkom napretku, postoji opasnost da s porastom znanja oslabi mudrost.

„Kada čovjek isključi Boga iz vlastitoga života, napredak lako može postati oholost, a razum izgubiti svoje pravo usmjerenje. No upravo u toj izgubljenosti Evanđelje nam otkriva put prave mudrosti. Isus, naime, zahvaljuje Ocu što je ta otajstva sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“, napomenuo je dodavši kako se tu ne radi o pohvali neznanju ni osudi kulture. „Isus ne suprotstavlja razum vjeri, nego oholost poniznosti. 'Maleni' su oni koji, premda obdareni mnogim darovima, čuvaju ponizno i poučljivo srce, sposobno prihvatiti istinu kao milost, a ne kao vlastito postignuće.“ Kazao je da se upravo u tome očituje sva veličina sv. Bonaventure koji je bio „jedan od najistaknutijih teologa kršćanstva, ali je uvijek ostao čovjek duboke poniznosti“.

Podsjetio je kako je taj svetac u svom znamenitom djelu „Putovanje duše k Bogu“ ostavio pouku iznenađujuće suvremenu i danas: „Neka nitko ne misli da mu je dovoljno čitanje bez pomazanja, razmišljanje bez pobožnosti, znanje bez ljubavi, razum bez poniznosti”. „U tim je riječima sažeta srž kršćanske mudrosti. Istinska spoznaja ne rađa ohološću, nego klanjanjem; ne vodi samodostatnosti, nego zahvalnosti; ne razdvaja, nego otvara služenju braći i sestrama“, ustvrdio je nuncij i dodao kako je Sv. Bonaventura od Sv. Franje Asiškog kao „serafskoga čovjeka, čovjeka potpuno prožetoga i zahvaćenoga Božjom ljubavlju“, naučio da „vrhunac spoznaje nije u tome da mnogo znamo o Bogu, nego da dopustimo da nas njegova ljubav preobrazi, tako da njezino lice odražavamo u vlastitome životu“.

„I danas taj nauk nije izgubio ništa od svoje snage. Neprestano smo u napasti poistovjetiti informaciju s mudrošću, uspjeh sa srećom, a učinkovitost s puninom života“, kazao je nuncij koji je okupljenima posvijestio kako čovjekovo srce, usprkos nagomilavanju znanja i sposobnosti, bez Boga ostaje nemirno, a život gubi svoje usmjerenje. Propovijed je zaključio pozivom na traženje istinske mudrosti koja ne vodi oholosti, nego poniznosti, služenju i preobrazbi srca.

Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti zbor sastavljen od pjevača iz više župa Banjolučke biskupije pod vodstvom s. M. Blanke Jeličić. Na orguljama je svirala Renata Boras, a na flauti Dorotea Bekić. Poslije misnog slavlja organizirano je u dvorištu katedrale za sve prisutne druženje i prigodna zakuska.

Proslavi patrona prethodila je trodnevnica. Drugi dan trodnevnice koncert klasične glazbe održao je Trio solaris iz Zagreba (Barbara Meštrić i Tihana Golubić na flauti, Maria Bilandžić na klaviru).