Travanj, kada je konačno osnovano Hrvatsko vijeće obrane 1992. godine, bio je mjesec prvih žestokih oružanih obračuna srpskih i hrvatskih snaga koje su se odupirale mnogo bolje naoružanom i organiziranom neprijatelju. I bio je to mjesec s velikim brojem žrtava, pa i prvih izgubljenih bitki. Ali i s nadljudskom vjerom i voljom da se u konačnici izađe kao pobjednik. U trenutku kada vodstvo Hrvatske zajednice Herceg Bosne donosi odluku te se ustrojava Hrvatsko vijeće obrane 8. travnja najteže stanje bilo je na jugozapadnom bojištu. Na području Livna, Šujice i Kupresa, piše Večernji list BiH.
Srpske snage i JNA iz BiH, ali i Knina, odlučile su realizirati plan koji je godinu dana prije bio usporen s epizodom zaustavljanja tenkova između Mostara i Širokoga Brijega. Zajedno s time Mostar je bio, taktički gledano, u najtežem položaju za obranu s obzirom na to da su srpske snage zauzele većinu dominantnih položaja iznad grada. Najteže je kasnije te godine ipak bilo u Bosanskoj Posavini zbog konfiguracije tla, brojnosti oklopa i ljudstva. Pa ipak, nakon prvih petnaest dana uspostavljene su linije, a nakon toga HVO je, uz potporu HV-a generala Ante Gotovine na livanjskom bojištu, samo bilježio pobjede. Ključna prekretnica bile su Lipanjske zore, samo dva mjeseca poslije, kada su združene postrojbe HVO-a i HV-a teško porazile JNA i srpske snage.
Najteže u Kupresu
Kupres je visoravan, područje strateške važnosti, koja se smjestila kao osnova za prodor iz Dalmacije u središnju Bosnu. U Kupresu je mobiliziran bataljun 19. brigade, a za osvajanje visoravni zadužena je i motorizirana brigada kninskoga korpusa JNA iz Drvara. Drugoga travnja kreće napad, no hrvatske su snage preduhitrile iznenadni napad.
Uz pomoć snaga HVO-a iz Posušja, HVO Tomislavgrad 3. travnja iz Šuice je napao Donji Malovan. Sela su 4. travnja stavljena pod nadzor, kao i Kupreška vrata. Nakon toga stižu nove srpske snage iz zapadne Slavonije, a 6. travnja dovedena je i taktička grupa 1 iz sastava kninskoga korpusa. Na Kupres je iz Gline poslana i četa tenkova 51. motorizirane brigade. Snage su narasle na gotovo 6000 ljudi s oklopnim bataljunom i divizijom topništva. Ujutro 10. travnja napadnute su hrvatske snage na potezu Kupres - Gornji i Donji Malovan. Protuoklopna skupina Brigade vukovarskih veterana stradala je u vozilima kod Donjeg Malovana. Pod jakom vatrom JNA satnija TO-a Posušje povukla se. Prolazak dalje branile su razne skupine HVO-a i HV-a.
Stanje u hrvatskim redovima bilo je teško, zapovjednik obrane Tomislavgrada Željko Glasnović ranjen je u borbama za Kupres. Kako bi konsolidirao stanje i ustrojio skupine HVO-a u veću postrojbu, general Janko Bobetko imenovao je pukovnika Žarka Tolu zapovjednikom obrane Tomislavgrada, a brigadira Miljenka Crnjca koordinatorom obrane. Hrvatski gubici u borbama za Kupres bili su veliki.
U tjedan dana borbe poginulo je oko 160 ljudi, od toga 29 pripadnika Kupreške bojne i 19 civila. U susjednom Livnu organiziraju se dragovoljci, ali i livanjski iz dijaspore. Neposredno prije napada u Livno je stigla i skupina pripadnika Specijalnih postrojbi Glavnoga stožera HV-a, čiji je zapovjednik general Ante Roso preuzeo zapovijedanje obranom Livna, a krajem mjeseca zamijenio ga je Ante Gotovina. Nedugo nakon toga srpske snage su zaustavljene i naneseni su im prvi značajniji porazi. Mostar je bio gotovo posve u okruženju.
U travnju 1992. godine HVO je formirao operativnu grupu za jugoistočnu Hercegovinu pod zapovjedništvom generala Slobodana Praljka te je osnovano devet bojni HVO-a u Mostaru. Sukobi su počeli 3. travnja 1992. nakon eksplozije kamiona cisterne u Sjevernom logoru, što je pokrenulo plamen rata u dolini Neretve. Srpske snage napale su Mostar, ali su se HVO i HOS zajedno uspjeli oduprijeti.
Lipanjske zore
U međuvremenu je 11. travnja HVO povukao svoje snage iz Domanovića prema desnoj obali Neretve kako bi se spriječilo napredovanje JNA. Tijekom travnja borbe u Čapljini dovele su do okruženja vojarne JNA, koja je pod velikim pritiskom HVO-a i HV-a morala predati snage 24. travnja. U akciji, koja je uključivala borbene grupe 63. padobranske brigade JNA, JNA je izgubila dva zrakoplova tipa Jastreb. Ova pobjeda bila je važna jer je omogućila HVO-u da zadrži kontrolu nad strategijskim područjima, uključujući većinu Hercegovine.
U Bosanskoj Posavini najkrvaviji sukobi vođeni su u općinama Bosanski Brod, Derventa, Doboj, Modriča i Odžak, gdje su hrvatske i bošnjačke snage bile prisiljene braniti teritorij od srpskih napada. Posavina je bila nacionalno izmiješana, a sukobi su doveli do niza enklava koje su nestale predajom ili u borbama. Pravi zaokret događa se dva mjeseca poslije. Jedna od najvažnijih operacija bile su Lipanjske zore. Ova akcija, koja je trajala od 7. do 26. lipnja 1992. godine, bila je prva velika pobjeda HVO-a u ratu u BiH. Združene hrvatske snage oslobodile su u operaciji dolinu Neretve te veći dio Hercegovine.
artinfo.ba
