Vršnjaci maltretirali 10-godišnju učenicu uhrvatske nacionalnosti zbog katoličkih obilježja i  jer ne posti u vrijeme ramazana     

Prije dvije godine smo pratili slučaj vršnjačkog nasilja koji se dogodio u Drugoj osnovnoj školi u Bugojnu, a u kulminirao je upravo u vremenu ramazanskog posta.

Žrtva je bila tada desetogodišnja djevojčica koja je rođena  u Sarajevu. Nakon razvoda roditelja s majkom je, radi njezina posla,  otišla živjeti u Bugojno. Nakon preseljenja majka je djevojčicu, čiji je identitet poznat redakciji, odlučila iz praktičnih razloga upisati u najbližu školu. A najbliža im je bila Druga osnovna škola koja radi prema bosanskom planu i programu. Prije ove škole djevojčica je pohađala Katolički školski centar u Sarajevu, jako je vezana za sarajevsku katedralu i  crkvu na Bistriku, te je uz križić, na vratu nosila i medaljon Svetog  Ante kojeg joj je darovala baka koja je u međuvremenu preminula. Otac djevojčice nakon trauma koje je prošla uspio je dobiti skrbništvo te je kćer vratio u Sarajevo,  a protekle dvije godine, zajedno s psiholozima pomaže joj u liječenju trauma koji je dobila u školi u Bugojnu. S ocem, čijii dentitet radi zaštite djeteta, također nećemo objaviti, razgovarali smo o ovom stravičnom slučaju zlostavljanja njegove kćeri koji je kulminirao u vrijeme ramazanskog posta prije dvije godine.

(Ne)stručnost nastavnog kadra

„Sve je počelo kad se moja kćer, nakon što je dobila  dobru ocjenu prekrižila i uzviknula Aleluja.  Djeca su je u čudu gledala i tad su počele provokacije i zbog križa i medaljona sv. Ante kojeg jeimala oko vrata.  Pitali su je što je to,tvrdili da to nikad nisu vidjeli. Njezina učiteljica Sanela Orman potom ju je izvela pred ploču i tražila od nje da nacrta simbol svoje vjere. To je izazvalo dodatnu lavinu najprije neznanja jer dio učenika je tvrdio da nikad nije vidio križ, a dio se zgražao tvrdeći da to ne smiju vidjeti. Mislim da učiteljica u ovom slučaju nije postupila ispravno, nije je smjela dodatno izložiti, a ni banalizirati nasilje koje je tek počinjalo, a upravo je to učinila tvrdeći daje u pitanju hir nekolicine učenika i da će to proći“, kazuje nam otac žrtve.  Da je potez učiteljice bio pogrešan pokazuje nasilje koje je samo raslo, a kulminiralo je u vremenu ramazanskog posta zgražanjem nad činjenicom da netko drugi smije jesti dok muslimani poste.„Nastavak nasilja nad mojom kćeri ogledao se u tome da je jedan od učenika od olovaka napravio križ kojim joj se unosio u lice. Braneći se moja mu kćer opsovala zbog čega je odmah kažnjena. Školski pedagog u ovom je slučaju reagirao površno ne istražujući uzroke zbog koji je došlo do psovke. Reakcija je izostala i zbog potpune izolacije žrtve. Učenica koja je s njom sjedila na stolu je nacrtala liniju koju moja kćer nije smjela preći ni rukom niti ostaviti preko crte bilo koji predmet, olovku, knjigu, bilo što. Nitko s njom nije htio nikakav kontakt. Posebno je bilo teško kad je nastupio mjesec posta pred Ramazan. Učenici su se zgražavali nad činjenicom da moja kćer ne posti i zbog toga je vrijeđali na razne načine. U viber grupi su za nju koristili najpogrdnije izraze, a u pozadini glasovnih poruka čuju se i roditelji koji podržavaju svoju djecu jer se eto našlo neko dijete koje ne posti, koje je druge vjere“, opisao nam je otac djevojčice dio trauma kroz kojeje prolazila njegova kćer. „Ona bi jela dok mi postimo. Mi smo je odbacili i sad se oko toga pravi drama u školi“, jedna je od poruka mržnje koju je otac djevojčice žrtve nasilja sačuvao sačuvao te će je iskoristiti i za sudski proces koji bi trebao uskoro započeti .

Reakcija Ministarstva

Slučaj vršnjačkog nasilja prijavljen je Ministarstvu obrazovanja Kantona Središnja Bosna koje je utvrdilo da je u ovom slučaju došlo do vršnjačkog nasilja motiviranog vjerskom i nacionalnom netrpeljivošću .Potvrdio nam je to ministar Bojan Domić. „Upoznati smo s ovim slučajem, naša inspekcija je izašla na teren i utvrdila postojanje vršnjačkog nasilja“, kaže ministar Domić kojemu je nejasno zbog čega djevočica nije upisana u školu koja radi prema hrvatskom planu i programu. „Njena majka je birala školu koja je najbliža mjestu stanovanja ne sluteći da se ovako nešto može dogoditi. U KŠC je išla u školu s djecom svih nacionalnosti i nikad nije bilo nikakvih problema“, kazao nam je otac djevojčice koji je protekle dvije godine posvetio borbi za skrbništvo i liječenju od trauma.  „Moja kćer tek nakon dvije godine pokazuje znakove oporavka od trauma. U Bugojno ne želi više nikad otići, čak i kad putujemo  na more ne želi ni da prođemo kraj Bugojna. Strašne su traume koje je preživjela.  Ja ću zbog njih pokrenuti i sudsku tužbu protiv škole, učiteljice, pedagoga i ravnatelja. Tražit ću i odštetu, a ukoliko je dobijem sav ću novac usmjeriti u edukaciji iz religija kako više niti jedno dijete ne bi doživjelo ono što je doživjela moja kćer. Učenici škole u kojoj je bila žrtva moraju znati da u ovoj zemlji žive ljudi i drugih vjera i nacija i da zbog toga ne smiju biti maltretirani na bilo koji način“, zaključuje priču o stravičnom slučaju vršnjačkog nasilja  otac žrtve koja se i dvije godine bori s traumama koje je doživjela u dobi od samo deset godina od svojih vršnjaka u Bugojnu kojima su drugi i drugačiji potpuno nepoznat ali i neprihvatljiv pojam! A uz takav stav postiti je uzaludno, reči će svaki istinski vjernik koji zna da vjernika ne krase  samo post i molitva već i dobra djela prema bližnjemu ali i tolerancija prema drugom i drugačijem koja je u BiH posebno važna.

ARTINFO.BA