Živjeti došašće ispravno znači ponovno otkriti smisao da ovih tjedana nije riječ o tome da radimo više, nego da postanemo više vjerniji, imamo više nade te budemo svjesniji Božje prisutnosti.

Na izmaku jedne crkvene godine, iščekujemo vrijeme došašća, odnosno adventa. Razmišljajući o tomu, prvo što nam pada na pamet, uglavnom su: svijeće na adventskom vijencu, božićne pjesme i odbrojavanje do Božića. Uz to, u novije doba, mislimo na organizirana okupljanja popularno nazvana „adventima“, od kojih su nadaleko poznati oni u Beču i Zagrebu.

Međutim, Crkva je oduvijek ovo razdoblje razumjela daleko dublje.

Došašće je vrijeme priprave – ne samo za Kristovo rođenje, nego i za Njegov slavni, ponovni, dolazak. Stoga, slično kao i korizma, poziva čovjeka da uspori, preispita sebe te okrene i oraspoloži svoje srce prema Bogu.

Zbog toga je, kako piše ChurchPop, advent u starini bio poznat kao „mala korizma“ – tiše, kraće razdoblje refleksije i pokajanja.

Odatle, u vremenu kada prosinac sve više nalikuje sprintu do ciljne ravnine, vraćanje pokorničkih korijena došašća može pomoći ponovno otkriti njegovo pravo značenje.

„Korizma Sv. Martina“

Jeste li znali da pokorničke tradicije adventa sežu u doba rane Crkve?

Do šestog stoljeća, katolici u Galiji slavili su „korizmu Svetog Martina“, 40-dnevno razdoblje posta i molitve koje je počinjalo 11. studenoga, na blagdan Sv. Martina Tourskog. Iako je to razdoblje od tada skraćeno na četiri tjedna koja su nam danas poznata, njegov duhovni naglasak ostao je isti: pokajanje, iščekivanje i priprava srca za susret s Kristom. Ovaj duh odražava se u adventskoj liturgiji ljubičastom, „korizmenom“ bojom.

Ljubičasta liturgijska ruha, izostavljanje Slave i glas Sv. Ivana Krstitelja koji ljude poziva da „priprave put Gospodinu“ (Mt 3,3) podsjećaju kako advent nije samo uvod u slavlje, nego poziv na obraćenje. Poput korizme, potiče na razmišljanje o stanju vlastite duše i, sukladno tomu, pravljenje prostora za djelovanje Božje milosti.

Kako advent poremeti naš život

Došašće i korizma slični su po pozivu na pripravu, ali naglasak došašća je jedinstveno dvostruk: gledanje unatrag na Kristov prvi dolazak u jaslama te iščekivanja Njegova povratka u slavi. Ova dvostruka usmjerenost daje mu obilježje koje je istovremeno radosno i ozbiljno.

Poput Utjelovljenja, advent čovjeka „poremeti“, podsjećajući da Božansko ulazi u ljudsku povijest s milosrđem, ali i sudom. Iako su jasle skromne, one bacaju sjenu koja se proteže sve do Križa. Na taj način, Kristovo rođenje nije kraj priče; to je tek početak plana koji vodi do otkupljenja i preobrazbe – ako je čovjek spreman odgovoriti.

Advent također izaziva ljude da vrijeme gledaju na drugačiji način. Dani prosinca nisu samo odbrojavanje do darova i okupljanja; oni su sveti dani, koji pozivaju izići iz strke svijeta i razmisliti o vječnosti. Živjeti došašće ispravno znači ponovno otkriti da ovih tjedana nije riječ o tome da radimo više, nego da postanemo više vjerniji, da imamo više nade te budemo svjesniji Božje prisutnosti.

Kako živjeti došašće kao „malu korizmu“?

Vraćanje duha došašća ne zahtijeva drastične promjene. Dovoljni su mali, smisleni koraci da pripravimo svoja srca za Krista. Oni se mogu prepoznati u tri razine:

• Molite s namjerom – Razmislite o dnevnim čitanjima iz svete mise ili molite krunicu. Meditirajte o Velikim antifonama (kratki zazivi u večernjoj molitvi časoslova uz Marijin Veliča) u posljednjim danima adventa, dopuštajući njihovim bogatim slikama da vas približe Kristu.
• Napravite žrtvu – Male žrtve, poput odricanja od slatkiša ili ograničavanja vremena pred ekranom, mogu pomoći da oslobodimo prostora za Boga u svom biću te nas podsjetiti na ono što je zaista važno.
• Budite darežljivi – Djela ljubavi, bilo da potrebitima darujete novac ili prilog u naturi, utjelovljuju poziv došašća da volimo i pripravimo se prepoznati i dočekati Krista u drugima.

Zašto je advent važan

Advent, kao i korizma, podsjećaju nas da je radost najdublja kada je ukorijenjena u pripravi. Prihvaćanjem duha molitve, žrtve i darežljivosti, pripremamo se ne samo za slavlje svetkovine Božića kao spomena na Isusovo rođenje u Betlehemu, nego i za Njegovu prisutnost u našim životima sada i u životu koji dolazi.

KT