Praštanje, pomirenje i povjerenje, tri su riječima uz koje je moguće graditi bolju BiH, poruka je nadbiskupa vrhbosanskog u miru
Dvorana Bjelovar prošle jeseni otvorenog Pastoralno-socijalnom centru Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije u kiseljačkom naselju Lug bila je pretijesna za brojne goste, predstavnike vjerskog, političkog, kulturnog i društvenog života koji su nazočili svečanoj akademiji kojom je Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski u miru, proslavio je važan jubilej, tri desetljeća kardinalske službe. Caritasov Centar u Lugu posljednjih mjeseci dom je umirovljenom kardinalu, iako kako sam kaže on nikad ne miruje, i dalje je blizu ljudima, vjernicima, promišlja o načinima kako BiH učiniti boljom, zemljom u kojoj će svi biti jednakopravni.
Svečana akademija koju su mu organizirali djelatnici Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije s vlč. Mirkom Šimićem i sestrom Katom Ostojić na čelu započela je prisjećanjem na povijesni trenutak, na dan kada je papa Ivan Pavao II. 30. listopada 1994. imenovao nadbiskupa vrhbosanskog kardinalom.26. studenoga iste godine, Papa je kardinala Puljića uvrstio u Zbor kardinala. Ova su dva događaja označila je prekretnicu za Crkvu u BiH. Posebno su bila značajna vjernicima koji su u to vrijeme trpjeli zbor rata, naglasio je u uvodnoj riječi mons. Tomo Vukšić, nasljednik kardinala Puljića na čelu vrhbosanske nadbiskupije.
Mons. Vukšić podsjetio je kako se kardinal isticao u obrani dostojanstva i prava svake osobe i u postizanju i održavanju pravednog mira. „Tražio si da se moraju poštivati prava svakog naroda i manjinskih skupina. Radi obrane tih vrednota promicao si dijalog u društvu i među religijama te, kao što Isus nalaže i očekuje, podržavao si karitativno djelovanje prema svim ljudima u potrebi“, naglasio je Vukšić.
Naveo je i kako je kardinal tražio da mora biti nastavljen put do pravednog mira, dodavši kako to treba isticati i dalje, osobito jer su opće dobro i pravda još dalek cilj, što je veliki broj ljudi kojima treba pomoć te se i dalje ponižava dostojanstvo hrvatskoga naroda i manjina, nastavlja pravna nesigurnost u društvu i time izravno ugrožavaju pojedinačna i kolektivna prava. Na akademiji je posebno istaknuto da je kardinal Vinko Puljić preuzeo ulogu pastira u jednom od najtežih razdoblja za Vrhbosansku nadbiskupiju, suočavajući se s izazovima ratnih razaranja ali i poratne obnove u kojoj je kako je sam kazao nastojao vraćanjem najprije župnika u razorene župe potaknuti i povratak vjernika. Svojom vjerom, hrabrošću i nepokolebljivim zalaganjem ostavio je neizbrisiv trag, postavši simbol zajedništva i nade u vremenu podjela, istaknuto je svečanoj akademiji. Tijekom cijele svečanosti naglašavana je predanost kardinala Puljića vrhbosanskoj Crkvi, ali i širem društvu, te njegova trajna borba za dobrobit i dostojanstvo svakog čovjeka.
Čestitku kardinalu Puljići je uputio i papa Franjo, a pročitao je mons. Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski. Papa je u poruci naglasio kako je u BiH to bilo vrijeme rata, a kardinal Puljić je kao glasnik i knez mira uspio zadržati mirno srce, uvijek spremno graditi mostove među onima koji su bili podijeljeni. „Rukom ste dodirnuli stvarnost boli i patnje prouzročenih ratom. Hvala vam, Uzoriti, što ste bili uvijek blizu svojem stadu koje ste mogli bolje upoznati tijekom pastoralnih pohoda, tijekom kojih ste posvetili osobitu pozornost susretima sa svećenicima „, napisao je Papa.
Pozdrav i čestitke uputio je i papinski izaslanik u BiH nadbiskup Francis Assisi Chullikatt. Okupljenima se obratio mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski u miru, koji se pridružio toplim pozdravima, izražavajući čestitke i zahvalnost za sve što je kardinal Vinko Puljić učinio tijekom 30 godina svoje službe. Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora Dragan Čović također je uputio prigodne pozdrave, ističući kardinalovu ulogu u jačanju dijaloga i zajedništva unutar društva.
„Život je zbroj sjećanja na našem putovanju. Siguran sam da su ne smo u ovih 30 godina kardinalske službe vaša sjećanja jedna velika zbirka. U jednom dijelu smo ih možda i podijelili“, kazao je Čović, izdvojivši nekoliko epizoda, od dolaska Svetog Oca Ivana Pavla II. 2003. u banja Luku , potom 2015. godine dolaska Svetog Oca Franje u Sarajevo. „Možda nam treba više nego ikada da nadvlada ono duhovno u onom našem ljudskom jer su okolnosti u ovo vrijeme malo drugačije. Uvjeren sam da će ovo okupljanje i sve što radimo ići u tom smjeru“, poručio je Čović, kazavši kako ga posebno veseli sklad vjerskog, dugovnog, društvenog, kulturnog, akademskog. Video porukom obratio se i hrvatski premijer Andrej Plenković uputivši čestitke kardinalu uz podsjećanje na njegov doprinos Hrvatima u BiH, vjernicima katolicima.
Mons. Ivo Tomašević, dugogodišnji tajnik kardinala Puljića, govorio je o njegovu neumornom radu tijekom ratnih i poratnih godina. Istaknuo je kako je kardinal Puljić, unatoč pritiscima, ostao nepokolebljivi branitelj prava svakog čovjeka te glas razuma i vjere u teškim vremenima. Dr. mons. Mato Zovkić, profesor emeritus, podsjetio je na kardinalovu otvorenost prema drugima i drugačijima, što je značilo njegovu spremnost na dijalog i suradnju s pripadnicima različitih vjera i etničkih skupina u Bosni i Hercegovini. Oslanjajući se na vlastito iskustvo kao kardinalov generalni vikar, dr. mons. Zovkić naglasio je da je kardinal Puljić, tijekom i nakon rata, u susretima s diplomatima i novinarima dosljedno zagovarao jednakopravnost svih naroda i građana u BiH.
„Posebnu pozornost posvećivao je manjinama koje su bile obespravljene u pojedinim dijelovima zemlje, često kritizirajući one koji bi trebali štititi prava svih građana, ali to nisu činili“ rekao je dr. mons. Zovkić. Kako je dodao, kao vrhunac svoje otvorenosti, kardinal Puljić organizirao je posjete pape Ivana Pavla II. Sarajevu 1997. i pape Franje 2015. godine. „Ti su posjeti značajno doprinijeli promociji međureligijskog dijaloga i privukli međunarodnu pozornost na BiH „. napominje dr. mons. Zovkić.
Također je spomenuo simboliku kardinalova zalaganja za povjerenje, pomirenje i praštanje, što je, kako je naveo, novinar Darko Pavičić sažeo kao "tri P" - temelj kardinalova djelovanja za dobrobit svih građana, neovisno o njihovoj vjeri ili narodnosti. Akademik Mladen Bevanda, predsjednik Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH, osvrnuo se na 30 godina kardinalskog poslanja kroz prizmu vjere, mudrosti i nepokolebljive predanosti službenicima Crkve i naroda.Kazao je kako je njegova služba obilježena izazovnim vremenom rata, simboliziranog razaranjem, tugom i nepravdom, no kardinal nije pokleknuo pred tim poteškoćama.
“Kroz ratno razdoblje kardinal Puljić iskazivao je suosjećanje, osudu bezakonja i nepravde te neumorno hrabrio ljude, podižući klonule duhom. Vođen vjerom i nadom, nadahnjivao je druge, potvrđujući riječi sv. Bonaventure kako muka može donijeti više koristi nego užici. Njegova hrabrost bila je očigledna kroz opasne pohode župama, prolazak kroz tunel i vožnje preko Igmana, sve kako bi bio uz svoj narod“ ,rekao je akademik Bevanda. Dodao je kako je posebno prepoznata njegova odlučnost u borbi za povratak Hrvata na prostore iz kojih su protjerani.“ Hrabrim istupima i argumentima u susretima s međunarodnom zajednicom upozoravao je na opstrukcije povratka, neumorno se zauzimajući za stvaranje osnovnih uvjeta za povratnike. Osim hrabrosti, kardinal Puljić bio je oličenje optimizma, vjere u oporavak i bolje sutra za svoju zajednicu. Njegov primjer hrabrosti i predanosti ostavio je dubok trag, dostojan zasebne studije“, istaknuo je akademik Bevanda.
Na kraju svečane akademije riječi zahvale uputio je i sam kardinal Puljić.“U prvom redu zahvaljujem Bogu za ovaj dar i ovu milost, svetom papi Ivanu Pavlu II. koji je imao povjerenje u moju krhkost te me ogrnuo kardinalskim grimizom.
Zahvaljujem kardinalskom Zboru koji me prihvatio 9. godina kao najmlađeg kardinala. Za mene je to bilo snažno iskustvo katoliciteta, kada se nađemo zajedno sa svih kontinenata. Bio sam istinski od većine bratski prihvaćen.
Zahvaljujem ovoj Mjesnoj Vrhbosanskoj Crkvi koja je s ponosom prihvatila moju kardinalsku službu te su izražavali svoju odanost i suradnju. Zahvaljujem i Crkvi u Hrvata koja me ponosno pratila u mojoj službi, na poseban način blago pokojnom kardinalu Kuhariću“, dio je zahvale kardinala koji je imao i sasvim jasne poruke kako BiH učiniti boljom.
„Teško mi pada što se uvuklo nepovjerenje među ljudima i onim najbližim a kamoli onim daljim. Zato sam zastupao tezu od tri „pe“: praštanje, pomirenje i povjerenje. Otrov starog sustava ostavio je duboki trag među nama unutar naše zajednice i hrvatskoga puka. Također mi bolno pada što je taj otrov ogadio i ovu zemlju u kojoj smo doma i kod kuće. Mi jesmo različiti po narodnosti, kulturi i vjeri, ali to nije razlog da budemo jedni protiv drugih. Zato sam neumorno poticao na put ekumenizma i dijaloga oslanjajući se na onu Evanđeosku: što ne želiš da ti drugi učini nemoj ni ti njemu činiti i obratno.Nisam se čudio onima koje je otrovala mržnja, sebičnost i ideologija (mitologija). No, stalno me boljelo, a to me i danas boli, da je sramota (da ne kažem grijeh) biti sin svoga kraja i svoga zavičaja. Posebice kad imamo pred sobom činjenicu da smo toliko stradali, a u velikom dijelu naše Domovine i istrijebljeni s naše rodne grude.
Nažalost, proces povjerenja, praštanja i pomirenja nije naišao na odjek i podršku, kako u međunarodnoj politici, tako i u domaćoj stvarnosti. Svjedoci smo, naime, da je ozakonjen zločin etničkoga čišćenja, jer se nije uvažavalo temeljna prava ljudi i narodnih i vjerskih zajednica, kao ni prihvaćanje drugih i drugačijih. A od toga se, nažalost, ni danas ne odustaje, što potvrđuju i nedavno izglasani zakoni o otuđivanja i oduzimanu tuđe imovine!!!No, ne bih vas htio zamarati ovom pričom, ali najvjerojatnije ću je pričati dok sam živ. Mislim da razumijete moju nutarnju muku i opterećenje kojima sigurno idem na živce, ne samo stranim čimbenicima, nego i nekim domaćim ljudima kojima često ne znače puno argumenti, istina i pravde, već nažalost sila i moć.Ovaj svečani trenutak ne dopušta mi više o tomu zboriti. Radije se vraćam mislima našeg velikoga nadbiskupa, sluge Božjega Josipa Štadlera koji nam je kao divno pravilo ostavio preporuku da u svemu „imamo srce majčinsko prema bližnjemu, srce sudačko prema sebi i srce djetinje prema Bogu“, kazao je na kraju svečanosti Vinko kardinal Puljić.
Program svečanosti dodatno su uljepšali glazbeni nastupi zbora bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa te sopranistice Laure Kozlinger, uz pratnju maestra Darija Vučića.
AP/artinfo.ba
