Oboljelim od celijakije hrana bez glutena je lijek
Kiseljačanka Ana Marjanović punih 15 godina boreći se s različitim zdravstvenim problemima od čestih migrena do stomačnih tegoba, tragala je za dijagnozom bolesti koja ih uzrokuje. Prije pet godina dijagnosticirana joj je celijakija. Od tad živi puno lakše, kvalitetom života koji je neusporediv u odnosu na vrijeme prije dijagnoze.
„Celijakija je bolest s tisuću lica jer oboljeli često imaju različite tegobe, neki ih uopće nemaju. Prvi i najvažniji korak je uspostaviti dijagnozu, isključivo kod liječnika, nikako sebi sami, a potom preći na bezglutensku hranu koja je nama ujedno i lijek“,podijelila je Ana Marjanović s nama iskustvo jedne od brojnih oboljelih od celijakije, od tegoba preko dijagnoze do života s bolešću.
Sanji Stjepanović celijakija je dijagnosticirana u dobi od 16 godina. S ovom bolesti danas se bori i njezin 15-godišnji sin.
„Ja sam imala niz tegoba, moj sin nije. Nije lako pogotovu ako imate tinejdžera koji uz to ima i dijabetes. Ali živjeti se može kvalitetno uz odgovarajuću prehranu koja je doduše jako skupa. Bilo bi lakše kad bi ljudi imali više razumijevanja te shvatili recimo da hrana bez glutena mora biti odvojeno i pripremana kako ne bi bila kontaminirali glutenskom“, kaže Sanja Stjepanović.
Upravo radi edukacije o celijakiji i pomoći oboljelima, Udruga oboljelih od celijakije u Kantonu Središnja Bosna čije je sjedište u Novom Travniku odlučila je organizirati promocije bezglutenske hrane u svim dijelova KSB.
„Danas smo u Kiseljaku i zajedno s članovima naše udruge iz Kiseljaka pripremili smo različite vrste hrane bez glutena. Svi koji dođu imaju priliku isprobati je, tu smo da bismo podijelili i recepte, ali ono najvažnije je educirati ljude, objasniti im što je celijakija i kako mogu pomoći oboljelima“, kazala nam je Gordana Čurčić, predsjednica Udruge koja broji 80 aktivnih članova.
„Broj oboljelih u KSB je puno veći, barem tri puta, a u stalnom je porastu kao i svugdje. To nam potvrđuju iz medicinskih ustanova s kojima surađujemo pouput Bolnice u Novoj Biloj“, pojasnila nam je.
Oboljeli od celijakije u KSB imaju besplatno bezglutensko brašno, ali je puno toga što za njih mogu učiniti svi, od predstavnika vlasti do običnih ljudi.
„Jako je važno pomoći oboljeloj djeci da dobiju odgovarajući postotak invalidnosti koji će im otvorit put do nekih prava, uvećati doplatak, kasnije olakšati upis na fakultet. Prava oboljelih ovise od kantona do kantona, a u Hercegovačko-neretvanskom je napravljen iskorak te oboljeli imaju i pravo na proizvode u ljekarni do 200 KM. Bezglutenska hrana je jako skupa, a njoj je vrlo malo vitamina i mi moramo o tomu voditi računa. Bilo bi nam važno i da police u trgovina s bezglutenskom hranom budu odvojene jer se ta hrana u dodiru s drugom kontaminira. Značilo bi nam i da restorani imaju na jelovniku bezglutensku hranu koja je posebno pripremana. Sve su to neki načini koji nam mogu olakšati život, učiniti ga kvalitetnijim. U središtu svih je bezglutenska hrana koja je nama oboljelim ujedno i lijek“, kaže Gordana Čurčić, predsjednica Udruge oboljelih od celijakije KSB.
Udruga postoji već 17 godina, a njezini novi i stari članovi ističu kako je dobro organizirana te da im je nakon dijagnoze bila prva adresa na kojoj su dobili potrebne informacije kako živjeti s celijakijom. Udruga je prava adresa i za sve koji imaju u svojim obiteljima , među prijateljima i poznanicima oboljele od celijakije i žele prije svega učiti o bolesti kako bi razumjeli oboljele i njihove potrebe. A to je moguće kao i kod dijagnoze, samo uz pomoć stručnih i ljudi s iskustvom bolesti, nikako samoinicijativno i iz hira što je postao trend. Idući prezentaciju bezglutenske hrane Udruga koja okuplja oboljele od celijakije u KSB planira u Jajcu.
AP/artinfo.ba
