Bošnjački politički i vojni vrh odužio im se zarobljavanjem 33 hrvatska branitelja i agresijom na prostor žepačkog kraja
U bošnjačkim medijima i javnosti uz spominjenje HVO-a najčešće se veže presuda o postojanju Udruženog zločinačkog pothvata, o navodnoj agresiji te zločinima pripadnika HVO-a.
O svemu ostalom se šuti, pa tako skoro niti jedan medij neće objaviti vijest da je HVO, prije 31 godinu, početkom lipnja '92. godine krenuo u 295 dana dugu misiju spašavanja Maglaja od srpske agresije. Još je manje vijesti o sramotnom zarobljavanju hrvatskih branitelja koji su branili i obranili Maglaj te agresiji Armije R BiH na Hrvate žepačkog kraja.
U misiju spašavanja Maglaja od srpske agresije pripadnici 111xp Brigade HVO-a iz Žepča krenuli su početkom lipnja 1992. godine na traženje općinskih vlasti, točnije Kriznog stožera Maglaja, nakon što su srpske snage s Ozrena prvi put granatirale Maglaj, područje Bistrice i naselja na lijevoj obali rijeke Bosne. Istodobno s granatiranjima Maglaja, prema svjedočenju branitelja Maglaja, krenuo je masovni egzodus lokalnog stanovništva, stanovništva koje je bilo svjesno da muslimanska većina nema ni snage ni kapaciteta oduprijeti se srpskoj agresiji.
Svjesno je toga bilo i bošnjačko političko vodstvo te vođeno vlastitom nemoći i neorganiziranošću obranu Maglaja povjerava onima koji su srspku agresiju i na ovaj dio BiH dočekali spremno. „Odlukom broj:01-98-1/92 od 02.06.1992. obrana općine Maglaj povjerava se zapovjedništvo HVO-a Žepče, Zavidovići, Maglaj i Teslić sa sjedništem u Žepču. Ovom odlukom se formirane formacije Teritorijalne obrane i MUP-a Maglaj, stavljaju pod zapovijedanje HVO Žepče, uz obvezu nošenja oznaka HVO-a kao i oznaka Republike BiH“, stoji u navedenoj odluci koju, uz ostale članove Kriznog stožera potpisuje i predsjednica Ratnog predsjedništva Maglaja Aida Smajić.
Ista osoba, dakle Aida Smajić, nakon 295 dana koliko je HVO branio Maglaj od srpskog agresora, 22. ožujka 1993. godine donosi odluku kojom prethodnu odluku kojom se obrana Maglaja povjerava HVO-u, stavlja izvan snage. Donosi je nakon što je HVO zaustavio prodor srpskih snaga i obranio Maglaj te samo dva dana prije nego što će Armija R BiH krenuti s agresijom na hrvatski narod Žepča.
I nakon ove odluke predsjednice Ratnog predsjedništva Maglaja, dio pripadnika HVO-a ostaje na crtama obrane prema srpskom agresoru u Maglaju. 27 pripadnika jednog voda iz sastava 3.bojne ˝Vladimir Miličević˝ 111xp Brigade HVO-a koji su tog dana bili na crti obrane Plane zarobljeno je 24. lipnja 1993. godine i u zarobljeništvu ostaju do razmjene koja je izvršena početkom travnja 1994. godine, prolazeći prije tiga razne torure. Ukupno su u Maglaju, prema podatcima udruga proizašlih iz Domovinskog rata Žepča bila zarobljena 33 hrvatska branitelja koja su branila i obranila Maglaj od srpske agresije.
Pored zarobljavanja onih koji su ih branili i obranili od srpske agresije, bošnjački politički i vojni vrh odužuje se hrvatskim braniteljima žepačkog kraja otvorenom agresijom na hrvatski narod. Da je upravo Armija R BiH krenula s napadima na položaje HVO-a zaključili su i pripadnici britanskog bataljuna UNPROFOR-a, na temelju velike koncetracije postrojbi Armije R BiH uoči izbijanja sukoba na žepačkom području. „ U ovom trenutku nije jasno tko je započeo borbe, ali kad se odmjere vjerojatnosti, nemeće se zaključak da je za to odgovorna Amija R BiH. Nazočnost vojnika 314. Brigade, koja je obično stacionirana u Zenici, stanovit broj vojnika 309. Brigade iz Kaknja zamijećenih 23. lipnja
kod Kamenice, kao i dominantni lokalni položaji Armije R BiH navode nas na takav zaključak“, komentar je dužnosnika britanskog batanjuna UNPROFOR-a kojeg u svojoj knjizi „Muslimansko- hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni“ navodi američki vojni stručnjak i povjesničar Charles R. Schrader.
Ana Popović/artinfo.ba
