Antu Oroza obožavaju svi od škole do Košarkaškog kluba Star u kojemu trenira, on im uzvraća posebljom ljubavlju i pažnjom
Višak jednog kromosoma ili njegova dijela u tijelu koje karakterizira osobe s Down sindromom čiji dan obilježavamo danas, mnoge će od nas nagnati na razmišljanje kako žive osobe koje imaju ovaj sindrom i što možemo učiniti za njih. Ne samo danas naravno. Priča o 19- godišnjem Anti Orozu iz Fojnice nudi odgovore na sva naša pitanja, a sadržani su u samo dvije riječi, ljubav i prihvaćanje. Upravo one prate Ante u svim sferama njegova života, od kuće do škole, pa onda do Korarkaškog kluba STAR u kojem trenira do pizzerije Crispy u kojoj je radio kao konobar, koliko su mu to školske obveze dopuštale. „Anto je divno dijete, dobar je i poslušan i svi ga obožavamo ne samo ja i majka Sanja, omiljen je u cijeloj Fojnici od škole do košarkaškog kluba“, kaže nam Antin otac Željko Oroz.
Da je to ustinu tako uvjerili smo za nedavnog posjeta KK Star kada nam je Samir Kučuk otkrio da je Anto omiljen u Klubu i da se na njega računa i u budućnosti, ali i da su mu kolege iz Kluba podrška u svemu što radi. Bili su mu redoviti godini dok je radio u pizzeriji Crispy u Fojnici. Anto ima i svojeg omiljenog nastavnika u Srednjoj školi u Fojnici koju pohađa i školuje se za drvnog tehničara, a u pitanju je nastavnik Fikret Hamidić.
Ljubav i prihvaćanje na koje nailazi, Anto svima višestruko vraća. Osobe s viškom jednog kromosoma očito imaju puno više ljubavi i razumijevanja koje nesebično dijele s drugima. Zato ih je lako voljeti, potvrdrit će vam svi koji u svome okruženju imaju osobu s Down sindromom. Antine skomne želje su poput naših, po završetku škole zaposliti se, a za razliku od većine njegovih vršnjaka Antina želje su mrvicu plemenitije te uz posao želi pomoći i mami Sanji.
„On zaista jako želi raditi i vjerujem da će u tome i uspjeti“, kaže Antin otac Željko Oroz.
Nema nikakvog razloga ne vjerovati da će se Antine želje ostvariti jer uz ljubav i prihvaćanje ide i vjera u potencijale osoba s Down sindromom koje definitivno imaju. Na nama je da ih prepoznamo i iskoristimo na obostrano zadovoljstvo. I ne, nema potrebe čekati da netko s više razine nešto napravi, da drugi pokrenu stvari s mrtve točke. Svi to možemo, a Anto i Fojnica pokazali su nam kako i na koji način.
artinfo.ba
