Nizom različitih sadržaja, od odavanja počasti ubijenim i umrlim inicijatorima i pripadnicima humanitarnog Konvoja „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“, uključujući i vozača Antu Vlajića koji je ubijen po povratku Konvoja kod Uskoplja, molitvom za njihove i duše poginulih branitelja, obilaska prostorija nekadašnje crkve- bolnice, druženja s ljudima kojima je spomenuti konvoj vratio nadu do Svečane akademije, obilježeno je 29. godina od dolaska humanitarnog konvoja „Bijeli put“ na odredište u Novu Bilu 20. prosinca '93..
Okupljenima na Akademiji, nekadašnjim zapovjednicima pripadnicima postrojbi HVO-a u središnjoj Bosni, liječnicima Ratne bolnice u Biloj, predstavnicima Udruga proizašlih iz Domovinskom rata ,političkim predstavnicima hrvatskog naroda središnje Bosne kao i Republike Hrvatske, brojnim svećenicima na čelu s fra Zdravkom Dadićem, provincijalom FP Bosne Srebrene, najprije se obratio Ante Damjanović, ratni član Sanitetskog stožera HVO-a i jedan od pokretača humanitarnog konvoja, zajedno s pokojnim dr. Slobodanom Langom i dr. Ivanom Bagarićem, te Brankom Čulom.
Dajmanović je okupljene podsjetio kako je sve počelo, a počelo je njegovim 40 dana dugim boravkom u okupiranoj Lašvanskoj dolini i potrebom da bude dio ljudi o čijom se patnji ratne '93. nije znalo skoro ništa. Po povratku u Hrvatsku ideju humanitarnog konvoja zajedno s ostalim inicijatorima pothvata predstavlja na HTV-u, u emisiji u „Krupnom planu“.
„Od tog trenutka telefon mi ne prestaje zvoniti, zvali su ljudi iz mojeg Livna, Tomislavgrada, cijele Hercegovine, iz Hrvatske, Švicarske, svih krajeva svijeta, svi su željeli pomoći. Prije toga s idejom smo upoznali ministra Šuška, a on predsjednika Tuđmana koji je odmah stao iza projekta kao što će kasnije stati i iza gradnje Bolnice u Novoj Biloj. Tadašnja vlast u Republici Hrvatskoj s predsjednikom Tuđmanom na čelu ponudila je sve što je bilo potrebno kako bi se Konvoj realizirao. Pomoć su ponudili i obični ljudi čiji doprinos ne smijemo zaboraviti, prije svih vozači kamiona koji su nam stavili na raspolaganje i sebe i vozila od kojih su živjeli i hranili obitelji“, kazao je Damjanović.
Pored dopremanja pomoći u hrani i lijekovima glavni cilj konvoja sa stotinjak kamiona bio je poslati poruku nade Hrvatima okupirane Lašvanske doline, ali i zajedništva hrvatskog naroda spremnog pomoći sunarodnjacima koji su tada bili u vrlo teškom stanju, u potpunom okruženju, bez hrane i lijekova.
„Vi ste dio hrvatskog bića, te ratne '93. kao i danas stalo nam je do vaše sudbine. No, vi ste ovdje opstali ponajprije jer ste imalo svoje Hrvatsko vijeće obrane, Zato čuvajte uspomenu na HVO i njegov doprinos obrani i opstanku Hrvata na ovom području“, poruka je jednog od inicijatora „Bijelog puta“ Ante Damjanovića.
Pored Damjanovića, okupljenima se obratio i još jedan od inicijatora „Bijelog puta“ Branko Čulo. On je na poseban način odao počast fra Franji Grebenaru, ratnom župnik u Novoj Biloj, dok se Damjanović prijestio fra Ferde Vlašića, te drugih svećenika, njih ukupno sedam koji su zajedno s humanitarcima, medicinskim osobljem, novinarima i vozačima bili dio humanitarnog konvoja „Bijeli put“.
Na Svečanoj akademiji kojom je završen program obilježavanja 29. godina od dolaska humanitarnog konvoja na odredište, pred crkvu bolnicu u Novoj Biloj, govorili su u ime Hrvatskon narodnog sabora BiH Marinko Čavara, te general Ilina Nakić, u ime Organizacijskog odbora obilježavanja ovog događaja. Obojica su izrazili zahvalnost sudionicima Konvoja i onima koji su ga podržali.
„Neki će reći kako više nema smisla obilježavati ovakve obljetnice. To jednostavno nije istina, itekako ima smisla jer nijedan narod ne smije zaboraviti svoju povijest. Konvoj Bijeli put vratio na je nadu da ćemo prebroditi pakao u kojemu smo bili te ratne '93., kada smo se s krunicom oko vrata kao najjačim „oružjem“ borili za goli opstanak. Opstali smo tada, nismo se predali i nikad se Hrvati središnje Bosne predati neće, bez obzira na sve pritiske, pa i progon naših heroja i branitelja“, poručio je Nakić.
Notra.ba
