Blog budisvoja.com, odnosno autorica Sanijela Matković donosi pruču o jednoj uspješnoj Kiseljačanki,  glavnoj urednici radijskog programa na RTV-a Herceg Bosne Manueli Boji.

Kiseljačanka s adresom u Mostaru,  u opširnom intervju odgovara na pitanja o karijeri, poslu na radiju, počecima i školovanju.... Tekst prenosimo u cijelosti:

-Što je radio medij ili strast?  

Radio je tradicionalni i još uvijek najbrži medij jer je izvor svakodnevnog informiranja slušatelja kojemu razvojem interneta mnogi nisu predviđali svijetlu budućnost, čak su i najavljivali njegov nestanak, ali je radio, na sreću nas koji ga volimo, sve preživio i još se tehnološki razvio te koristeći internet sluša se puno više, a i dalje. S druge strane radio je i strast i ljubav jer ga je upravo ta bliska veza sa slušateljima održala sve ove godine. Svi mi kojima je ovaj medij život jako smo vezani uz radio, često je ta veza i nama neobjašnjiva, na radiju smo uglavnom svi počinjali u međuvremenu radili za tv, tiskovine, ali smo se uvijek vraćali prvoj i pravoj ljubavi, radiju. Radio i ja trajemo i u skladu živimo skoro 30 godina, a da nema strasti vjernost ovom mediju ne bi trajala tolike godine. Kako je u ostalim zanimanjima tako je i u medijima ako ne volite to što radite, ako vas netko treba tjerati da izvršavate svoje obveze, napravite dobru emisiju, razgovor, pronađete zanimljivu temu i gosta onda taj poziv nije za vas jer novinar si od 0 do 24 sata i non stop si u potragama za kvalitetnim sadržajima.  

 -Sjećaš li se svojih početaka? 

Naravno, sasvim slučajno sam postala novinarka. Bilo je to ratno ljeto, negdje u srpnju 1992. god. u Kiseljak koji je moj rodni grad nekoliko ljudi koji su znali koja je vrijednost medija, posebice u ratu, uspjeli su nabaviti odašiljač i opremu za naš prvi općinski radio. Sasvim slučajno srela sam prvu urednicu programa Radio Kiseljaka Božicu Cvjetković koja je znala da sam studentica te mi je predložila da dođem na audiciju koja je tada bila organizirana. Nisam puno razmišljala, prijavila sam se i moja kolegica i ja bile smo primljene na Radio. Tako je sve počelo, cijeli rat sam radila kao novinarka, voditeljica, reporterka. Bilo je to teško vrijeme, Kiseljak je bio u potpunom okruženju, ali smo se nekako uspijevali nositi sa svim nedaćama, prije svega ljudskim gubicima, smrću dragih ljudi, granatiranjima, neimaštinom, sjećam se kako smo jedne zime bili 40 dana bez elektične energije. Uz sve te probleme, naravno o plaći smo mogli samo sanjati, mi smo radili kao da je sve savršeno. Emitirali cjelodnevni program, kontakt program, spajali obitelji, išli na prvu crtu kad smo snimali naše branitelje za emisiju S prve crte, obilazili prognane i raseljene i tako su izgledale moje prve dvije ratne radijske godine kojih se i danas s ponosom sjećam.

-Kada počinješ raditi na Radiju Herceg Bosne?

Kada je rat završio u Središnjoj Bosni odlučila sam nastaviti fakultet nakon dvogodišnje stanke. Odlazim u Zagreb na Fakultet političkih znanosti imala sam u planu prebaciti se na novinarstvo u koje sam se zaljubila. U to vrijeme Zagreb je bio jako daleko, putovalo se dugo, kako sam jako vezana za obitelj bilo mi je nezamislivo vidjeti moje roditelje, sestre i braću jedanput ili dva puta godišnje. Dok sam bila u Zagrebu čula sam se sa svojom urednicom s Radio Kiseljaka koja je tada bila urednica Dokumentarno-zabavnog programa na Radiju Herceg Bosne, Ankicom Posavljak. Razgovarale smo o mojim planovima i ona mi je tada predložila da dođem u Mostar, nastavim studiranje na tada Pedagoškom, sad Filozofskom fakultetu, smjer hrvatski jezik i književnost, živim u studentskom domu i honorarno radim na Radiju Herceg Bosne. Kako sam već dvije godine radila za Radio kao dopisnica iz Kiseljaka ponuda mi se svidjela. Tadašnji ravnatelj, Zlatko Prlenda, dao je zeleno svjetlo i ja sam se 17.10.1994. preselila u Mostar. Radila sam prvo kao voditeljica i novinarka u redakciji Dokumentarno-zabavnog programa, zatim Informativnog, vodila sam i Odjel marketinga, a od 2008. godine sam glavna urednica radijskog programa. -Kolika je odgovornost biti urednica radijskog programa na RTV Herceg Bosne? Radio Herceg Bosne od svog utemeljenja, od 1993. godine, je slušan ima svoju publiku i uživa veliko povjerenje javnosti jer su sve naše informacije vjerodostojne, objektivne i istinite. Naravno da je odgovornost velika jer u današnjem okruženju nije moderno biti vjerodostojan, objektivan i istinit, ali mi nikada nismo odustali, naši slušatelji znaju zašto nam vjeruju i mi ti jako cijenimo. Radijski tim je mali, ali probran i uigran jer smo dugo zajedno. Svi su jako vrijedni, znaju da imaju obvezu ponudititi kvalitetan sadržaj tako da je moj svakodnevni posao puno lakši kad se s kolegama dobro razumijete i sve zajedno radite.

-Je li uredništvo kretaivan posao?

Jedno bez drugoga ne idu. Novinari su ti koji bez kreativnosti ne bi mogli doći do zanimljivih tema i gostiju, a urednik je tu da pomaže i usmjerava te timskim radom kreiramo dnevni program. Radio Herceg Bosne iduće godine obilježit će 30 godina rada, opstali smo i ostali iako smo se godinama nosili s mnogobrojnim problemima, uglavnom financijskim. Mi smo javni medij i obvezni smo imati informativne, edukativne i zabavne sadržaje, imamo veliku čujnost, a sredstvima od prikupljene rtv pristojbe nemamo pristupa jer nametnute odluke visokih predstavnika to pravo su dale samo srpskim i bošnjačkim javnim servisima, a mi smo ostavljeni na vjetrometini. Nadam se kako će se uskoro i ta nepravedna odluka visokog predstavnika prema Hrvatima u BiH ispraviti, a do tada naša uprava mora se snalaziti kako zna i umije kako bi osigurala sredstva za svakodnevno funkcioniranje i emitiranje programa. Naši vlasnici su općine i županije gdje Hrvati žive tako da smo uglavnom usmjereni prema publici koju zanima ono što mi nudimo, a naravno pratimo sva događanja u cijeloj Bosni i Hercegovini jer naš program slušaju i druga dva naroda i ostali koji žive na ovim prostorima. Posljednjih godina emitirimo i televizijski program tako da sada zajedničkim snagama kolega u Mostaru, u našim dopisništvima u Kiseljaku i Orašju i kolega u Livnu trudimo se ispuniti očekivanja slušatelja, gledatelja i čitatelja jer su naši sadržaji dostupni i na društvenim mrežama. Naravno da urednik ima obvezu obaviti i neke administrativne poslove, ali na sreću nema ih puno tako da ipak najviše vremena posvetim planiranju, pripremi i realizaciji programskih sadržaja.

-Kad nisi na radiju čime se baviš?

Već sam spomemula kako nisam završila novinarstvo, nego hrvatski jezik i književnost tako da sam honorarno radila kao profesorica u nekoliko mostarskih srednjih škola, u gimnaziji fra Grge Martića, Srednjoj medicinskoj školi Sestara milosrdnica i Ekonomskoj školi Joze Martinovića, a od kada sam glavna urednica za taj posao nemam vremena jer ga ne mogu uskladiti sa svojim svakodnevnim obvezama na Radiju tako da sada lektoriram. Kad nisam na poslu i kad nemam obveza vezanih uz lektoriranje družim se s dragim ljudima, prijateljima i obitelji. Kad god sam u prilici idem u prirodu, divim se njezinim ljepotama tako punim baterije i odmaram se od svakodnevnih obveza. Volim more, sunce, planine, zelenilo, trudim se biti i aktivna, šetati kad mogu, plivati, skijati.

-Smatraš li da je dovoljan broj žena zastupljen u medijima?

Nisam u posljednje vrijeme pratila i čitala kako je danas, ali ako ja mogu govoriti u svoje ime žene su ravnoprave u medijima. Na Radiju Herceg Bosne uglavnom rade kolegice novinarke tako da smo mi pravi ženski medij. Nažalost nemamo muških glasova u eteru osim jednog kolege koji radi honorano nekoliko smjena mjesečno. Kako pratim i ostale rtv programe ne primjećujem da je manji broj žena zastupljen u medijima. Ženama je raditi u medijima teže jer treba uskladiti rad bez radnog vremena, u smjenama i vikendima, sa svakodnevnim obiteljskim i drugim obvezama, ali se žene ne daju, one koje vole ovaj posao uspijevaju nekako posložiti sve kockice u mozaik što se radni dan zove.

-Po čemu si SVOJA ?

Volim red, rad i disciplinu i to je način na koji funkcioniram kad su poslovne obveze u pitanju. Trudim se obaviti sve što se od mene očekuje i ispoštovati rokove, a kad se odmaram dišem punim plućima i ne dopuštam nikome da mi pokvari dan koji uglavnom provodim s obitelji i prijateljima bez stresa i negativne energije. Volim biti u društvu mudrih ljudi, razgovarati s njima, čitati knjige iz kojih se može mnogo naučiti. Puno pametnih ljudi je živjelo prije nas i mi ne trebamo izmišljati toplu vodu. Jedna od mudrosti koju ja pokušavam primjenjivati živeći dan za danom i uživajući u svakom trenutku je:“Bože, daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, hrabrosti da promijenim ono što trebam i mogu promijeniti i mudrosti da razlikujem to dvoje.“