Bosanski franjevac, misionar i mučenik fra Vjeko Ćurić, ubijen je 31. siječnja 1998., u ruandskom glavnom gradu Kigaliju, no njegovi župljani u Kivumuu nisu ga zaboravili te svake godine misama i prigodnim programom obilježe ovaj dan.

Tako su najprije 29. siječnja, učenici i učitelji školskog Centra Otac Vjeko, organizirali procesiju od škole do crkve u kojoj je fra Vjeko pokopan, gdje je misu predvodio fra Florent Rugigana. On je u svojoj propovijedi naglasio kako Ruanđani nikada neće zaboraviti fra Vjeku i žrtvu koju je podnio u vrijeme rata kad je od sigurne smrti spasio više od 100 000 ljudi.

Dodao je kako je fra Vjeko u Kivumu stigao 1983., a zbog njegove predanosti i ljubavi te spremnosti da ljudima pomogne izgraditi bolji život, bio je poznat u cijeloj Ruandi. „Svakodnevno se trudio pomagati ljudima na mnogim poljima, a posebnu pažnju usmjerio je na školovanje djece. Htio je graditi škole“, podsjetio je propovjednik.

Nakon mise, učenici su održali svoj program – čitali su pjesme i sastave napisane o fra Vjeki, plesali, pjevali, održan je i košarkaški turnir; a učenici krojačkog odjela organizirali su modnu reviju. Za razliku od drugih, koji su u takvim situacijama tužni i sjetni, Afrikanci u ovakvim prigodama slave život. Zato su učenici odlučiti na ovaj dan prikazati ono što su naučili u školi koja nosi ime fra Vjeke.

„Fra Vjeko, možeš biti ponosan na svoj Kivumu, kao što je Kivumu ponosan što te imao... Nikada te nećemo zaboraviti“, poručili su učenici Centra Otac Vjeko.

U nedjelju 30. siječnja u crkvi u Kivumuu slavljene su tri mise na kojima su se okupljeni vjernici prisjetili fra Vjeke kroz svjedočanstva o njegovim velikim djelima. „Vjeko u nama neće umrijeti, živjet će zauvijek jer nikada nećemo zaboraviti njegovu velikodušnost, ljubav, akcije. Fra Vjeko bi nam svima trebao biti uzor, moramo cijeniti jedni druge i pustiti da nas ljubav vodi, a ne mržnja“, poručili su vjernici, prenosi bosnasrebrena.ba.

Spomenimo kako su, nakon fra Vjekine smrti, u župi Kivumu svi njegovi projekti ostali nerealizirani. Nitko nije imao hrabrosti doći i preuzeti ono što je on radio. No, fra Vjekin veliki prijatelj, misionar koji je u to vrijeme služio u župi Rushoka u Ugandi, fra Ivica Perić, prijavio se da preuzme Kivumu. Njegovim dolaskom selo je opet živnulo. Oživjeli su brojni projekti, i već godinama fra Ivica uporno gradi i školuje siromašnu djecu slijedeći tako san svog prijatelja.