Među ove običaje koji odlikuju vrijeme došašća su i: Materice koje se obilježavaju na Treću nedjelju došašća, poznatu i kao Gaudete ili Radujte se, te Očići koji potom slijede na Četvrtu nedjelju došašća. Spomenimo kako se uz njih veže i sličan običaj – Djetinjci koji budu na Drugu nedjelju došašća.

A kolika je „cina“?
Materice su stari narodni i crkveni običaj koji se razlikuje od podneblja do podneblja, a pokazuje ljepotu nekadašnje povezanosti i prisnosti, ne samo među članovima obitelji, nego i među rodbinom, susjedima i znancima. To je, kako mu i sam naziv kazuje, "ženski dan" u godini. Tada se djevojke i žene „cine“ (cijene) muškarcima, da ih daruju i časte.

Tako, kako donosi narodni.net, uoči Materica navečer momci i mlađi oženjeni ljudi idu od kuće do kuće noseći rakiju i mezu kako bi počastili ženski svijet. Kad bi malo popili i popričali, djevojke i žene davale su im određenu količinu duhana u listu. To je bila „cina“ (cijena). Tada su se obvezno sastajali oni mladići i djevojke koji su o Božiću odlučili stupiti u brak.

Tom prigodom majke i bake pripremaju veliki svečani ručak koji okuplja svu njihovu djecu i unučad, a nazoči i najbliža rodbina, te se zapjeva i zaigra.

Ponegdje, pak, djeca ustaju vrlo rano, u zoru, svakako prije no što ustane majka, a onda ju iznenade i svežu te traže „otkupninu“. Kako bi zadobila „slobodu“, majka im mora nešto darovati, a sve prolazi u vrlo radosnom tonu uz pregršt smijeha. Potom se skida kobasica s tavana i peče se za doručak.

Spomenimo kako je kod Bunjevačkih Hrvata sačuvan običaj da nakon čestitanja, majke djecu i ostale čestitare daruju posebno ukrašenom jabukom u koju se zabadaju kovanice, orasi, rupčići i slične sitnice.

Osim što bi se običaj Materica obilježavao po kućama i selima, valja istaknuti kako se redovito slavio i u crkvama kada se na svetim misama molilo za nazočne i sve druge majke, što je lijep pokazatelj povezanosti liturgijskog i narodnog života

Osim što bi se običaj Materica obilježavao po kućama i selima, valja istaknuti kako se redovito slavio i u crkvama kada se na svetim misama molilo za nazočne i sve druge majke, što je lijep pokazatelj povezanosti liturgijskog i narodnog života, kada se narod nadahnjivao snagom Božje riječi i euharistijskoga stola, a crkveni život i liturgija, pak, svoje nadahnuće crpili i iz vjere naroda.

"Faljen Isus, Očići, božićno je vrime!"
Materice, kako smo već spomenuli, prate Očići, još jedan predbožićni običaj koji se upriličuje na Četvrtu nedjelju došašća, a ima dugu tradiciju. Svodi se na čestitanje muškarcima u obitelji i bližem susjedstvu.

To je sada "muški dan" kada se muškarci „cine“ ženskima, a ponajbolje momci djevojkama. Dolazi u nedjelju pred sami Božić pa je običaj prožet predbožićnim raspoloženjem i radosnim iščekivanjem. Na taj dan sastaju se kod mise momci i djevojke.

U nekim krajevima je običaj da djeca vežu svoje očeve pa da ih oni kasnije "otkupljuju" već spremljenim uštipcima i kolačima, odnosno prigodnim darovima.

Primjerice, zanimljive radnje vezane uz ovaj običaj dolaze iz Livna, a karakteristične su i za Dalmaciju i Hercegovinu. Tako bi na taj dan djeca, kao i na Materice, uzela malo konopca i rano ujutro išla „višat“ očeve. Za razliku od majki, koje su za otkup obično davale orahe i lješnjake, očevi su se otkupljivali najčešće sušenim mesom – pečenicom ili kobasicom koje bi za taj dan skinuli s tavana. Obično „otkupninu“ ne bi dali odmah kada bi djeca zatražila kako bi bilo zanimljivije te kako bi se s njima malo „priknađali“, te kako bi ih oni pokušali "objesiti".

Očići su također prigoda da se muškarci i međusobno počaste, uglavnom nekom dobrom kapljicom ili kojom gastronomskom delicijom. Ipak, ovaj dan posebno je drag najmlađima jer čestitaju svim znanim muškarcima, nakon čega se oni „otkupljuju“.

No, sve u svemu, bilo o kojemu običaju da je riječ, važno je da se isti njeguju kako u zaborav ne bi palo ono što ima neprocjenjivu vrijednost za jedan narod, a to je njegova tradicija kao dio njegova identiteta.

J.P., KT