Srednjovjekovne župe
Čitav prostor srednjovjekovne Bosne i Huma bio je sastavljen od župa. Župa je u srednjovjekovnoj Bosni i Humu administrativna cjelina i predstavlja prirodnim granicama zaokružen prostor na kojim je formirana i funkcionira upravna vlast. Župa nosi naziv po prirodnom obilježju područja na kojem je nastajala, najčešće rijeka (Lašva, Lepenica, Trstivnica, Sana, Neretva, Prača itd.), ali i drugih prirodnih i društvenih obilježja i karakteristika (Brod, Trebotić, Bišće, Broćno, Dabar, Luka, Dubrava, Velika (Veljaci), Popovo, Nevesinje, itd.). Na čelu župe bio je župan.
U srednjovjekovnoj Bosni i Humu broj župa se mijenjao tako što su manje župe ulazile u sastav većih ili su se veće cijepale na veći broj manjih. U 15. stoljeću prati se pojava cijepanja i nestajanja stare županijske organizacije budući da teritoriji velmoža više nisu bili potrebni u starom obliku. Upravnik naselja u srednjovjekovnim gradovima naziva se gradski knez.
Autor: Marjan Drmač
Srednjovjekovna župa Lepenica
Srednjovjekovna župa Lepenica se nalazila u širem pojasu istoimene rijeke. Povjesničari nikada nisu precizno utvrdili granice navedene župe, ali sa sigurnošću možemo reći da se nalazila između župa Vrhbosna, Neretva, Mela (župa Visoki) i Lašva. Preciznije, prostirala se na prostoru današnjih općina Kreševo, Kiseljak, Fojnica i djelomično općina Hadžići, Ilidža, Busovača i Visoko. Postoji mogućnost da se naknadno Smucka odvojila u zasebnu župu. Naravno, oko preciziranja granica ove župe moramo zanemariti povijesne falsifikate koje je napravila obitelj Ohmučević. Naime, spomenuta obitelj je u 15. i 16. stoljeću napravila čitav niz falsifikata koji su na uštrb župe Lepenica trebali dokazati postojanje zasebne župe Smucka.
Župa Lepenica prvi put se u pisanim izvorima spominje u povelji Bele IV. iz 1244., a u župi Lepenica se spominje selo Rocilj s crkvom svetog Mihovila. Prema dostupnim podacima znamo da se tadašnja župa nalazila na sjecištu važnih srednjovjekovnih puteva koji su povezivali kontinentalni i primorski dio. Čak možemo tvrditi da je po broju stanovnika, po gospodarskoj djelatnosti i ostalim djelatnostima, župa Lepenica imala veću važnost i od župe Vrhbosna. Upravo zbog svojih gospodarskih kretanja, pokretanja rudarstva i trgovine u ovim krajevima, župa Lepenica ostvaruje značajne veze s Dubrovačkom Republikom. Zahvaljujući toj suradnji mi danas imamo dostupne informacije iz tih vremena.
Dubrovački arhivi
U dubrovačkim arhivima možemo pronaći razne ugovore, povelje, testamente, sudske odluke itd., koji potiču upravo s prostora navedene župe. Kao mali dio izdvajamo dvije povijesne potvrde koje se nalaze u dokumentaciji pohranjenoj u dubrovačkim arhivima. Tako izvjesni Bogoje Dobrošić iz Lepenice 1335. godine prodaje u Dubrovniku tri konja za 40 perpera. Nadalje, nakon 46 godina odnosno 1381. nailazimo na dokument u kojem se govori o kupoprodaji jedne robinje u Lepenici. Kao još jedan mali dokaz možemo spomenuti i selo Homolj u Lepenici gdje je između dva svjetska rata pronađen depo dubrovačkog novca koji je završio u rukama tadašnjeg visočkog odvjetnik Vinka Mikoljija. O svemu ovome Vejsil Čurčić istražujući stećke zapisao je slijedeće ”Mimograd napominjem da je na spomenutoj njivi Bukoviku u Homolju nađen prije nekoliko godina oveći nalaz dubrovačkih novaca iz godine 1412., preko 400 komada, među kojima 50 komada krvavih. U tom nalazu bio je i jedan zlatni prsten i u njemu kamen sa bosanskim grbom”.
Možemo samo pustiti maštu na volju kako bismo dokučili kako su dospjeli navedeni novci na spomenutu parcelu i gdje su sve završili. Pronađeni depo novca samo još dodatno potvrđuje dobre trgovačke veze između navedenih krajeva.
Dubrovački kroničar Lukkari također spominje navedenu župu i njene dijelove 1428. god. Spominje se selo Smucka koja je u sastavu župe Lepenica, a u okviru jedne žalbe koja je upućena bosanskom kralju, a odnosi se na povećanje carine u Konjicu i Smuckoj.
Autor: Branislav Trogrančić
Kraljevski posjed
U vrijeme srednjovjekovne Bosne, srednjovjekovna župa Lepenica bila je banski, odnosno kraljevski posjed. Tamo se nalaze brojna srednjovjekovna groblja s mnoštvom stećaka, među kojima se ističe stećak Radoja, velikog kneza bosanskog.
Nikada nije precizno utvrđeno gdje je bio sam administrativni centar župe, ali bitno je spomenuti da su se dva naselja značajnije razvila u odnosu druga naselja unutar župe, a i unutar srednjovjekovne Bosne. Riječ je o Kreševu i Fojnici koji su se razvojem trgovine i rudarstva, te kao centri crkvene vlasti značajnije i brže razvijali do ostalih mjesta. Pogotovo Fojnica, koja je sredinom 15. stoljeća razvila u snažno trgovačko, rudarsko i zanatsko mjesto. Ako uzmemo u obzir da je tadašnja Srebrenica bila u sastavu Srpske Despotovine, možemo reći da je Fojnica u to doba jedan od najvećih gradova u srednjovjekovnoj Bosni. Samim time možemo zaključiti da je srednjovjekovna župa Lepenica bila jedna od temeljnih župa srednjovjekovne Bosne te je imala ključnu ulogu u razvoju bosanskog kraljevstva.
Fotografije i dio podataka korišteni iz knjige ŽUPA LEPENICA autora Marjana Drmača i NEKROPOLE SREDNJOVJEKOVNE ŽUPE LEPENICE
autora Marjana Drmača i Nikoline Marjanović
Milan Tuzlak/artinfo.ba
