Mladi Sarajlija Adem Ivazović skoro dvije godine radio je kao zaštitar u migrantskim kampovima Ušivak i Blažuj. Incident koji se u srijedu navečer dogodio u Blažuju pokazao je da to zanimanje nije nimalo bezopasno. Dvadesetak vozila MUP-a Županije Sarajevo je uništeno, dva policajca su ozlijeđena, a u incidentu su sudjelovale dvije tisuće migranata. U migrantskom kampu u Blažuju trenutačno boravi oko 3500 migranata, a jedna iskra je dovoljna da pokrene nasilnu reakciju.
– Na tom radnom mjestu (u kampu u Blažuju, op. Dnevnik.ba) sam proveo oko godinu dana. U svakom trenutku mog radnog angažmana u kampu je boravilo oko 3500 migranata, počinje Ivazović svoju priču za Oslobođenje.
Kakva je uloga zaštitara u kampu?
– Naša uloga je bila nadziranje korisnika kampa i osiguranje prostorija IOM-a, kao i njihove opreme i osoblja. Smjena je trajala 12 sati. Na početku našeg rada u kampovima bila je prisutna policijska patrola koja nije ulazila u kamp bez prijeke potrebe, kazao je.
Trenutno je u kampu veće prisustvo policije, kako je do toga došlo?
– Dogodio se problem kada je cijeli kamp napao osoblje IOM-a i nas zaštitare pa su se mjere pooštrile, policija je uvela policijski sat u kampu, objašnjava Ivazović.
S obzirom na to da si bio angažiran ispred agencije za zaštitu ljudi i imovine, koju opremu ste koristili za vlastitu zaštitu?
– Zaštitari su imali samo odoru. Prema pravilima IOM-a, zaštitari ne smiju imati oružje jer se događalo da se ta oprema od strane zaštitara zloupotrebljavala. Ja sam ponekad nosio vlastiti pancir, najviše zbog noževa koje migranti često koriste. I to su mi zabranili objašnjavajući da je nošenje pancira provokativno.
Kako izgleda radni dan u kampu?
– Zaštitari su podijeljeni na četiri pozicije, kapiju gdje je pet ljudi, a na ostalim pozicijama su po tri čovjeka. U vrijeme mog angažmana u smjenama je bilo 16 golorukih zaštitara na 3500 migranta. Prisustvovao sam brojnim incidentima. Najviše problema je bilo u šatorima gdje boravi otprilike 300 do 350 ljudi. Kada dođe do incidenata naša je uloga bila da pokušavamo razgovorom smiriti situaciju, ne smijemo ih dodirivati, nego trebamo psihološkim pristupom pokušati spriječiti nerede. Međutim, za smirivanje nereda na taj način postoji možda 1% šanse. Nastane kaos, naročito ako izbije tučnjava gdje dolazi i do našeg fizičkog kontakta kada pokušavamo rastaviti sudionike. U tim situacijama smo često znali biti napadnuti različitim predmetima. Migranti nisu prijateljski nastrojeni prema zaštitarima, ali ni prema zaposlenicima IOM-a, rekao je Ivazović.
Imaju li korisnici internu organizaciju i hijerarhiju?
– Migranti su podijeljeni prema zemljama iz kojih dolaze. Imaju svoje lidere, klanove, kao u zatvorima. Ako se dogodi da premještate nekog od vođa, svi staju u njegovu zaštitu. U kampu borave različiti profili ljudi. Ja sam osobno doživljavao da mi pojedini migranti pokazuju snimke na kojima se jasno vidi da ubijaju ljude. Takve snimke i različite brutalnosti koje su činili služe im da zastraše zaštitare. Možete li zamisliti kako je obavljati svoje radne obveze kada znate da u tom kampu borave ubojice i silovatelji, ljudi koji su bili pravi vojnici. Ja sam imao problema i osobne prirode, pratili su me i izvan posla. Jednostavno, mora se biti izuzetno oprezan u postupanju s njima. Međutim moram istaknuti da u kampu boravi i veliki broj finih i dobrih ljudi koji su uvijek bili spremni pomoći.
Zbog čega tako često dolazi do incidenata?
– Imaju tri obroka dnevno, uvjeti nisu idealni. Veliki broj problema nastane zbog loših higijenskih uvjeta. Kvaliteta hrane nije dobra pa se zbog toga često znalo dogoditi da u kuhinji nastanu problemi. Zdravstvena zaštita migranata također je znala zakazati. Kada se nekom od korisnika odbije medicinska pomoć, dođe do burne reakcije. Dakle, problemi su najčešće nastajali zbog neadekvatne brige i uvjeta, ali i internih svađa, krađa i drugo. Nitko u toj priči nije savršen pa su i incidenti česti. Zaštitari npr. nemaju pravo otuđiti korisnicima oružje, drogu, alkohol. To nije bila naša nadležnost. Praktično svi korisnici kampa imaju neko hladno oružje. Posao je na mene ostavilo i psihičke posljedice, kazao je Ivazović za Oslobođenje.
