Snažni potresi u Hrvatskoj, tragedija kod Posušja u kojoj je živote izbubilo osmero mladih. Po ova dva događaja bez sumnje dugo ćemo pamtit kraj 2020. i početak 2021. godine. Vrisak majke koja je izgubila dijete pod ruševima i potresne scene ljudi koji su u trenu ostali bez ičega u Hrvatskoj, preplašeni ljudi i životnje, porušene kuće, zgrade, sakralni objekti. Scene su to pred kojima smo zanijemili nadajući se da će 2020. godina sa sobom odnijeti sva zla koja su pogodila cijeli svijet, u prošloj godini paraliziran nevidljivim neprijateljem koji je samo u BiH dosad odnio oko četiri tisuće života. A onda u prvim satima Nove godine, nova tragedija i novi šok. U vikendici  u mjestu Tribistovo nadomak Posušja proslava u Silvestarskoj noći pretvara se u nezapamćenu tragediju. Osmero mladih ugušilo se zbog trovanja. 

I tako dođe trenutak kad je svaka riječ suvišna, kad je pronaći makar jednu jedinu riječ utjehe prije svega roditeljima koji oplakuju svoju svoju djecu,  nemoguća misija. Koliko god pokušavali, svaka je riječ preslaba, otrcana i teško će olakšati najveću bol koju čovjek može za života na ovom svijetu doživjeti. U  novu 2021. godinu ušli smo tiše nego ikad, bez velikih slavlja zbog koronavirusa, a sablasna tišina tuge prati nas i u prvim danima 2021. godine.

Od svih novogodišnjih želja pada mi na pamet samo jedna, da se tjedan iza nas nikad ne ponovi.

AP/artinfo.ba