× Početna Vijesti Sport Kultura Crna kronika Politika Zanimljivosti

afrika-putopisNepregledni brežuljci Ruande oduševili kiseljačku učenicu

 afrika-putopis

Monika Čalaga članica kreševske Frame i bivša učenica gimazije u Kiseljaku za portal Frame Bosne Srebrene prenijela je svoja iskustva predivnog putovanja u daleku Afriku.

Kaže kako, za razliku od njenih vršnjaka, nije razmišljala koji fakultet će upisati nego kako će ostvariti svoj san i posjetiti Afriku točnije Ruandu. Kaže kako je cijeli četvrti razred bila okupirana planiranjem puta, no isplatilo se i san joj se ostvario.
Podršku su joj dali obitelji i prijatelja, ali i fra Ivica Perić, dugogodišnji misionar u Africi, inače porijeklom iz Lepenice, koji je kako kaže Monika bio jako otvoren i spreman pomoći.

Let iz Sarajeva do Kigalija trajao je oko 10 sati s presjedanjem u Istanbulu. Na aerodrom u Kigaliju sletjela je u noći gdje ju je dočekao fra Ivica. Stigavši tako kasno, nije imala priliku vidjeti odmah pri dolasku neopisivu ljepotu Ruande, ali ju je već sljedeće jutro prizor ostavio bez daha.

"Brda se nadovezuju jedno na drugo, a skoro svaki dio zemlje je iskorišten. Gdje god da se okrenete, vidite oranice, plantaže banana i kave, sela razbacana po brdima. Vidite nasmijanu i zaigranu djecu što s veseljem skaču oko 'umuzungu' (bijelca)", opisuje Monika.

Dom joj je samostanska kuća u Kivumuu, u kojoj kao i svi ostali ima određena zaduženja. Monika je u svom malom izvješću opisala i jedan radni dan u samostanu:

"U 7 h je doručak, poslije doručka idemo u školu (svatko za svojim poslom). U 13 h je ručak, poslije ručka ponovo u školu pa do 17h. Kada završimo sa školom, imamo vremena za sebe. Od 18-19 h u kući je pravilo da bude tišina, to je vrijeme meditacije. U to vrijeme tko hoće može otići u samostansku kapelicu, a molitva je u 18:30 h. Večera je u 19:15 h, a poslije večere obično ostanemo da uz čašicu vina, pive, vode (svakome na volju) prokomentiramo dan".

"Kad me pitaju iz Bosne 'Kako ti je, koji su ti prvi dojmovi?', imam osjećaj da bih imala što pričati danima, a opet nema dovoljno riječi da sve što osjećam i vidim ovdje, pretočim u smislene rečenice. Kao što fra Ivica često zna reći kada ga pitaju 'kako je u Ruandi?' – dođite i vidite", zaključuje Monika.

(artinfo.ba/im)

NATJEČAJI RADAR OSMRTNICE MARKETING POŠALJITE VIJEST
Sarajevski kiseljak - novi 28.6.

afrika-putopisNepregledni brežuljci Ruande oduševili kiseljačku učenicu

 afrika-putopis

Monika Čalaga članica kreševske Frame i bivša učenica gimazije u Kiseljaku za portal Frame Bosne Srebrene prenijela je svoja iskustva predivnog putovanja u daleku Afriku.

Kaže kako, za razliku od njenih vršnjaka, nije razmišljala koji fakultet će upisati nego kako će ostvariti svoj san i posjetiti Afriku točnije Ruandu. Kaže kako je cijeli četvrti razred bila okupirana planiranjem puta, no isplatilo se i san joj se ostvario.
Podršku su joj dali obitelji i prijatelja, ali i fra Ivica Perić, dugogodišnji misionar u Africi, inače porijeklom iz Lepenice, koji je kako kaže Monika bio jako otvoren i spreman pomoći.

Let iz Sarajeva do Kigalija trajao je oko 10 sati s presjedanjem u Istanbulu. Na aerodrom u Kigaliju sletjela je u noći gdje ju je dočekao fra Ivica. Stigavši tako kasno, nije imala priliku vidjeti odmah pri dolasku neopisivu ljepotu Ruande, ali ju je već sljedeće jutro prizor ostavio bez daha.

"Brda se nadovezuju jedno na drugo, a skoro svaki dio zemlje je iskorišten. Gdje god da se okrenete, vidite oranice, plantaže banana i kave, sela razbacana po brdima. Vidite nasmijanu i zaigranu djecu što s veseljem skaču oko 'umuzungu' (bijelca)", opisuje Monika.

Dom joj je samostanska kuća u Kivumuu, u kojoj kao i svi ostali ima određena zaduženja. Monika je u svom malom izvješću opisala i jedan radni dan u samostanu:

"U 7 h je doručak, poslije doručka idemo u školu (svatko za svojim poslom). U 13 h je ručak, poslije ručka ponovo u školu pa do 17h. Kada završimo sa školom, imamo vremena za sebe. Od 18-19 h u kući je pravilo da bude tišina, to je vrijeme meditacije. U to vrijeme tko hoće može otići u samostansku kapelicu, a molitva je u 18:30 h. Večera je u 19:15 h, a poslije večere obično ostanemo da uz čašicu vina, pive, vode (svakome na volju) prokomentiramo dan".

"Kad me pitaju iz Bosne 'Kako ti je, koji su ti prvi dojmovi?', imam osjećaj da bih imala što pričati danima, a opet nema dovoljno riječi da sve što osjećam i vidim ovdje, pretočim u smislene rečenice. Kao što fra Ivica često zna reći kada ga pitaju 'kako je u Ruandi?' – dođite i vidite", zaključuje Monika.

(artinfo.ba/im)

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

Copyright 2007-2023 ART Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Uvjeti korištenja Pravila privatnosti Kolačići Impressum

Pravila o kolačićima

Ova stranica koristi samo nužne kolačiće kako bi Vam omogućili bolje i ugodnije surfanje. Korištenjem web stranice slažete se sa uvjetima korištenja kolačića.