Večeras, uoči blagdana svetog Ivana Krstitelja, pali se tradicionalna Ivanjska vatra, krijes, svitnjak, cvijetnjak. Mnoštvo je naziva za ovaj stari običaj, koji se još uvijek čuva na našim prostorima.

Riječ je zapravo o pretkršćanskom narodnom običaju koji pripada ciklusu običaja vezanih uz zimski i ljetni suncostaj, te proljetnu i jesensku ravnodnevicu. Ivanjski krijesovi vezani su uz žetvene običaje i početak ljeta.

Od starine ovi se običaji vežu uz 24. lipnja, kad je padao ljetni suncostaj, te je to bio najduži dan u godini. Kako je julijanski kalendar (365,2500 dana) bio nešto duži od tropske godine (365,2422 dana), astronomski se suncostaj pomicao svakog stoljeća za otprilike tri dana, što je zaustavljeno reformom kalendara pape Grgura XIII. i prihvaćanjem gregorijanskog kalendara. Otada ljetni suncostaj pada oko 21. lipnja. Ivanjske su svečanosti ipak u mnogim dijelovima Europe ostale vezane uz svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja.

U svakom mjestu različito se obilježava i vjeruje. Prema nekim vjerovanjima, osoba koja zapali vatru ubrzo će se oženiti. Tako da, neženje, večeras upaljač u ruke.