Općinski sud Kiseljak odnosno sutkinja Ivana Bakula je Rješenjem od 13.7.2018. godine odredila mjeru osiguranja te naložila Općini Kiseljak prestanak svih radova na parcelama označenim kao k.č. 1187/14 te k.č.1187/13.

Rješenje je izdano na osnovu tužbe "Banje Kiseljak-Hotel Dalmacija" d.d. odnosno Zvonka Markovića kao direktora koji i dalje, usprkos 20 godina po njega negativnih presuda pa i one Vrhovnog suda, tvrdi da su gore navedene kao i ostale nekretnine odnosno 49 duluma zemlje oko Hotela, u njegovom vlasništvu a ne javna svojina.

Pozadina priče su aktualni radovi na izgradnji Centra za rehabilitaciju i edukaciju koji je pri samom kraju te početak radova na izgradnji novog Doma zdravlja. Međutim, cijela priča oko "Hotela" traje već više od 20 godina, točnije od provedbe procesa privatizacije odnosno upisa nekretnina koji je proveden u sklopu postupka.

Sam pojam "Hotela Dalmacija" je prošao više faza: Prvo je Skupština općine Kiseljak 1972. godine donijela Rješenje kojim je Gradskom saobraćajnom poduzeću Sarajevo, Radnoj jedinici Kiseljak, dodijelila na korištenje i upravljanje bez naknade zemljište društvene svojine iz razloga što je 1971. godine došlo do integracije bivšeg Ugostiteljskog poduzeća "Dalmacija, Ugostiteljske radne jedinice BKLJ-a "Sarajevski kiseljak" sa GSP-om Sarajevo. Zatim je nastao Zavod za gastro i bolesti metabolizma, zatim Lječilišta za gastroenterologiju i rehabilitaciju te osnivanje "Hotela Dalmacija d.o.o." sa dva pravna subjekta lječilištem i hotelom te privatnim i gospodarskim društvom.

Vođen željom za obavljanjem gospodarske (profitne) djelatnosti Zbor radnika tadašnjeg Lječilišta 1996. godine osniva poduzeće Hotel "Dalmacija", društvo sa ograničenom odgovornosti za ugostiteljstvo i turizam sa širokim spektrom djelatnosti, ali ne i banjskim liječenjem što tada, kao danas nije moguće i predstavlja dva pravna subjekta. Tako da i sadašnji vlasnik, prava polaže jedino na Hotel.

Prilozi 1, 2, 3, 4 i 5:

Problem se, kasnije će se ispostaviti, pojavio prilikom privatizacije odnosno kod uknjižbe imovine i falsificiranja zemljišno knjižnog izvatka na kojem se našlo i 49 duluma zemlje označenog kao tzv. dvorište, što je također nemoguća površina koja je morala iziskivati prenamjenu. Naime, ZK izvadak je falsificiran i na njemu umjesto Gruntovničkog ureda ili pak Katastra stoji Ured opće uprave koji nije ni imao ovlasti izdati potvrdu a koji brine o matičnim knjigama. Izdan je dana 15.7.1997. i to od strane HZ HB, HVO Kiseljak a uvidom u akte Službe za geodetsko, imovinsko-pravne poslove i Katastra Općine Kiseljak utvrđeno je kako podaci u ovom izvatku nisu ni izloženi pred Komisijom za izlaganje podataka niti su navedeni podaci dokaz o vlasništvu jer novi premjer nije stupio na snagu kao što je poznato da novi premjer za K.O. ne postoji ni do danas.

Prilozi 6 i 7:

U međuvremenu, Općina Kiseljak 1997. godine od Gradskog prijevoznog poduzeća Sarajevo izuzima spornu zemlju i prenosi na sebe.

Prilozi 8 i 9:

Opće je poznato kako već godinama Zvonko Marković, kao direktor "Hotela", svoju stranu priče pokušava dokazati putem sudova, međutim, to mu još uvijek nije pošlo za rukom. Tako je recimo Općinski sud u Travniku čak tri puta potvrdio Markovićeve navode koje je kasnije Županijski pa i Vrhovni sud odbacio. To ga pak nije spriječilo u postupku rasprodaje spornog zemljišta.

Navest ćemo dva primjera:

Kupoprodajni ugovor iz 2006. godine kojim je prodao nekretninu označenu kao k.č. 1187/13 kupcu "Tibra-Bussines centar Pacifik" za ukupan iznos od 351.206 KM;
kao i Ugovor iz iste godine kojim je kupcu Giovanniju Sossiju prodao oranicu „kiseljačić“ površine 600m2 u iznosu od 20 000 KM.

Tako u prvom ugovoru, kako doznajemo, stoji da prodavač pristaje da u slučaju da se presudom broj PS-184/2005 Općinskog suda u Travniku utvrdi da je vlasnik nekretnine Općina Kiseljak, u cijelosti vratiti iznos kupoprodajne cijene sa zateznim kamatama.

U međuvremenu, Marković ne bira način ni sredstvo da drugu stranu maksimalno ocrni i diskreditira premda mu ista (Općinske strukture vlasti) ne spori prava i vlasništvo na Hotel i apsolutno ne koči njegovo ponovno pokretanje. Problem jeste što je isti sada već apsolutno devastiran sa rasprodanom svom mogućom pokretnom imovinom unutar istog.

Općinski pravobranitelj Kiseljaka je Županijskom sudu već uputio Žalbu na prvostupanjsku presudu Općinskog suda s obzirom da isti, kako stoji u Žalbi, nije imao ni jedan validan dokaz u korist tužitelja te tako u Rješenju stoji kako je "predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje svog prava na utuženim nekretninama". Nonsens Rješenja je veći s obzirom da je među uloženim dokazima tužitelja i spomenuta krivotvorena isprava odnosno z.k. izvadak br. 1098 KO Kiseljak.

PRESUDE I SLUŽBENA DOKUMENTACIJA

- 15.3. 2004. Agencija za privatizaciju Travnik, Odgovor na upit odvjetnika Kurtovića: na priloženi zk.ul. 1098 k.o. Kiseljak upisana je društvena svojina i pravo korištenja u korist Hotela Dalmacija
- 21.2.2005. Agencija za privatizaciju Travnik, Odgovor na traženje reakcije u postupku uknjižbe vlasništva nekretnina "Hotel" ODGOVARA kako Agencija nema nadležnost provođenja upisa vlasništva te kako je uk. ul 1098 u vlasničkom listu upisan kao društvena svojina sa pravom korištenja
- 5.8. 2005. Agencija za privatizaciju Travnik odgovara na upit načelnika općine Kiseljak te ističe kako parcela označena kao k.č1187/3 nije navedena u popisu nekretnina u vlasništvu Hotela Dalmacija
- 10.3.1972. Skupština općine Kiseljak Rješenjem dodjeljuje na korištenje zemljište društvene svojine GPS-u Sarajevo te 1997. izuzima
- 17.2.2005.Županijski sud Novi Travnik odbacuje tužbu "Hotela" kojom je traženo poništenje Rješenja br.01-1609/97 kojim je Gradskom saobraćajnom poduzeću Sarajevo izuzeto pravo korištenja gradskog građevinskog zemljišta u društvenoj svojini upisanoj u zk.ul kao 1473 KO Podastinje
- Općinski sud u Kiseljaku, Zemljišno knjižni ured, Odgovor na upit, ZK uložak broj 1098 ne postoji
- 29.3.2012. Općinski sud u Kiseljaku donosi Rješenje i utvrđuje ništavnim izvod iz javnih zemljišnih knjiga kao javnu isprava i to zemljišno knjižni izvadak 37/97 zk.ul. 1098 K.O. Kiseljak
- 20.6.2014. Županijski sud u Novom Travniku preinačava presudu Općinskog suda u Travniku i odbija tužbeni zahtjev tužitelja "Hotel" za upisom prava vlasništva na kč.892, 894/1, 894/2,897/1, 897/3, 897/4, 897/5, 1186, 1187/13, 1187/2, 815/1, 1187/7,1187/141,924, 1187/12, 1187/22,1187/19, 1187/20, 1187/21 zbog kao krivotvorene isprave koja je uložena kao glavni dokaz
- 31.3. 2015. Vrhovni sud FBIH odbija reviziju presude Županijskog suda
- 9.2.2016. godine, Općinski sud Kiseljak, Zemljišnoknjižni ured izdaje Rješenje kojim dozvoljava upis pretvorbe prava korištenja u pravo vlasništva na kč.br.1187/2 u kč. br. 1187/22 i priznanje prava vlasništva na kč.br.1187/14 KO SP Podastinje te utvrđuje da je kao vlasnik nekretnine kč. br 1187/14 upisana Državna svojina sa dijelom 1/1 s pravom korištenja Općine Kiseljak; da je kao vlasnik nekretnina označenih kao kč. br 1187/12 i kč. br 1187/22 upisana Državna svojina sa dijelom 1/1 s pravom korištenja Općina Kiseljak
- 15.1. 2016. Isti Ured dozvoljava pripis iz prava korištenja u pravo vlasništva kč. br 897/1, 897/5, 1187/2 i 1187/13
- 27.1. 2017. Općinski sud u Kiseljaku presuđuje u korist tužitelja u svrhu neovlaštenog ulaska u nekretninu 1187/7 te istog odbija po istoj osnovi za nekretninu k.č. 1187/13, 1187/22 i 1187/12
- 9.6. 2017. Kantonalni sud u Novom Travniku žalbu tuženog odbija i potvrđuje presudu Općinskog suda u Kiseljaku (podnesena apelacija)
- 10.2. 2017., Općinski sud u Kiseljaku odbija zahtjev "Hotela" za određivanjem privremene mjere osiguranja kojom je traženo da prestanu tada aktualni građevinski radovi na izgradnji mosta kč. 1187/13
- 9.6. 2017. Županijski sud u Novom Travnik odbija isti zahtjev i potvrđuje rješenje Općinskog suda
- 13.7.2018. Općinski sud Kiseljak određuje mjeru osiguranja i prestanak radova na parceli k.č 1187/14

Presude navodimo u cilju boljeg razumijevanja u najmanju ruku iznenađujućeg Rješenja Općinskog suda, odnosno sutkinje Bakula, s obzirom kako je evidentno da ista nije ni uzela u ocjenu predložene dokaze koji evidentno utvrđuju kako tužitelj nema nikakvih prava na spornim nekretninama na kojima se trenutno izvode radovi te da je takva ocjena mogla biti donesena jedino na osnovu više puta spominjane i dokazano krivotvorene isprave z.k.ul. 1098 KO Kiseljak. Jer, Zakon o zemljišno knjižnim knjigama FBIH je izričit i kaže kako se pravo vlasništva i druga prava stječu upisom u zemljišnu knjigu. Što se tiče same privatizacije, i revizije iste kojom je potvrđeno prvotno stanje a koje ide u prilog tužitelja (Hotel) ne možemo ne spomenuti kako je isti kao gospodarski subjekt prije početka samog procesa bio dužan regulirati imovinsko-pravne odnose na nekretninama na koje polaže pravo te da iste i sada može riješiti u propisanom postupku podnošenjem zahtjeva od strane Agencije za privatizaciju koja je pak obavezna uz zahtjev priložiti i validne dokaze. Istina, jedan takav dokaz zahtjev iz 2002. godine postoji no isti je povučen dvije godine kasnije. Drugog, službenog zahtjeva kako tvrde u Općini, nema.

Prilozi 10 i 11:

Međutim, evidentna je činjenica kako tužitelj nije regulirao imovinsko pravne odnose prije privatizacije već je priložio krivotvorenu ispravu kao i u ovoj posljednjoj tužbi koja je s takvim dokazom prošla na Općinskom sudu u Kiseljaku.

Prilozi 12, 13 i 14:

artinfo.ba