× Početna Vijesti Sport Kultura Crna kronika Politika Zanimljivosti

bugojno 24 godisnjica

Očevi i majke nestalih umiru u agoniji bezuspješne potrage za tijelima, dok su nalogodavci i počinitelji i dalje na slobodi

Polaganjem vijenaca na gradskom katoličkom groblju Sultanovići te misom zadušnicom u bugojanskoj župnoj crkvi sv. Ante, u Bugojnu je u čertvrtak 27. srpnja obilježena još jedna 24. po redu godišnjica stradanja i progona Hrvata. Vijenci, svijeće i molitva kao i fotografije nasilno odvedenih hrvatskih logoraša koji se još uvijek vode kao nestali pred oltarom župne crkve uz čitanje imena svih žrtava, podsjetili su okupljene na tugu i bol koju sa sobom nosi još jedna tužna godišnjica progona i stradanja hrvatskog stanovništva u Bugojnu.

U skladu s planom etničkog čišnjenja kojeg je osmislio bošnjački politički i vojni vrh, a provelo Ratno predsjedništvo Bugojna predvođeno predsjednikom Dževadom Mlaćom iz Bugojna je ratne 1993. godine protjerano 15 tisuća od ukupno 17 tisuća Hrvata koliko ih je prije rata živjelo u ovom srednjobosankom gradu. 311 ubijenih, 33 osobe koje se još uvijek vode kao nestale (među njima je 19 nasilno odvedenih zatočenika iz logora dok su ostali nestali civili), desetine logora kroz koje je prošlo nekoliko stotina zatočenih pripadnika HVO-a, od kojih su najzloglasniji bili Bh banka, Gimnazija i Stadion, potom do temelja srušena hrvatska sela kao i katolički sakralni objekti tragičan su epilog plana etničkog čišćenja Bugojna od Hrvata. Plan je to koji se provodi i danas, kažu nam predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata. „Pritisci na nas koji smo se vratili u Bugojno nikad ne predstaju. U općinskim tijelima vlasti i javnim ustanovama u Bugojnu i dalje nema zaposlenih Hrvata, dok se istodobno u te iste ustanove zapošljavaju osuđeni za ratne zločine nad Hrvatima. Zadnji primjer je zapošljavanje Nisveta Gasala, zapovjednika logora Stadion u odjel za sport JU Kulturno sportski centar. Njegovim zapošljavanjem nama koji smo godinama trenirali neki sport zauvijek su zatvorena vrata KSC-a koji je javna ustanova. Ja sam recimo desetak i više godina trenirao nogomet, ali otkako je Gasal zaposlen ne pada mi napamet otići i od osuđenog zločinca tražiti termin za trening“, kaže Mladen Kajić, predsjednik Koordinacije Udruga proizašlih iz Domovinskog rata Bugojna. Kajić kao i ostali predstavnici Udruga kažu da su upravo primjeri poput Gasalovog razlog što je broj hrvatskih povratnik koji je krajem 90-ih bio šest tisuća prepolovljen.

bugojno 24 godisnjica 3

No, najveća rana Hrvatima Bugojna je člinjenica da se ni nakon 24 godine nakon nasilnog odvođenja ne zna sudbina 19 nasilno odvedenih logoraša kao ni lokacije s tijelima 14 nestalih civila. Među okupljenima na godišnjici stradanja bezuspješno smo tragali za očevima i majkama nestalih. Većina ih je umrla, dok je preostale bolest vezala uz krevet ili jednostavno nemaju više snage čak ni doći na godišnjicu stradanja jer ni 24 godine poslije nemaju mjesto na kojem bi svojoj djeci zapalili svijeću. U Udrugama proizašlim iz Domovinskog rata kažu da se u Bugojnu sve zna, od nalogodavaca do počinelja, ali očito nema volje da se one koji znaju istinu prisili da je kažu i prekinu agoniju malobrojnih preostalih očeva i majki. „Svi trebaju odraditi svoj dio posla i to je poruka koju danas želimo poslati iz Bugojno. Jedini je to način da pronađemo svoje nestale i prekinemo višegodišnju agoniju potrage“, kaže Dijana Strujić, predsjednika Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna, ujedno i supruga dr. Mihovila Strujića, jednog od nestalih logoraša.

Potporu obiteljima poginulih i nestalih Hrvata Bugojna i ove su godine došle dati i članice Udruženja majki iz grada Heroja Vukovara. Dolaze već nekoliko godina jer kažu za Bugojno ih veže ista tragična sudbina.

{jlex}picasa:114258804164824292576/6447398443501519073{/jlex}

artinfo.ba/ap

 

NATJEČAJI RADAR OSMRTNICE MARKETING POŠALJITE VIJEST

bugojno 24 godisnjica

Očevi i majke nestalih umiru u agoniji bezuspješne potrage za tijelima, dok su nalogodavci i počinitelji i dalje na slobodi

Polaganjem vijenaca na gradskom katoličkom groblju Sultanovići te misom zadušnicom u bugojanskoj župnoj crkvi sv. Ante, u Bugojnu je u čertvrtak 27. srpnja obilježena još jedna 24. po redu godišnjica stradanja i progona Hrvata. Vijenci, svijeće i molitva kao i fotografije nasilno odvedenih hrvatskih logoraša koji se još uvijek vode kao nestali pred oltarom župne crkve uz čitanje imena svih žrtava, podsjetili su okupljene na tugu i bol koju sa sobom nosi još jedna tužna godišnjica progona i stradanja hrvatskog stanovništva u Bugojnu.

U skladu s planom etničkog čišnjenja kojeg je osmislio bošnjački politički i vojni vrh, a provelo Ratno predsjedništvo Bugojna predvođeno predsjednikom Dževadom Mlaćom iz Bugojna je ratne 1993. godine protjerano 15 tisuća od ukupno 17 tisuća Hrvata koliko ih je prije rata živjelo u ovom srednjobosankom gradu. 311 ubijenih, 33 osobe koje se još uvijek vode kao nestale (među njima je 19 nasilno odvedenih zatočenika iz logora dok su ostali nestali civili), desetine logora kroz koje je prošlo nekoliko stotina zatočenih pripadnika HVO-a, od kojih su najzloglasniji bili Bh banka, Gimnazija i Stadion, potom do temelja srušena hrvatska sela kao i katolički sakralni objekti tragičan su epilog plana etničkog čišćenja Bugojna od Hrvata. Plan je to koji se provodi i danas, kažu nam predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata. „Pritisci na nas koji smo se vratili u Bugojno nikad ne predstaju. U općinskim tijelima vlasti i javnim ustanovama u Bugojnu i dalje nema zaposlenih Hrvata, dok se istodobno u te iste ustanove zapošljavaju osuđeni za ratne zločine nad Hrvatima. Zadnji primjer je zapošljavanje Nisveta Gasala, zapovjednika logora Stadion u odjel za sport JU Kulturno sportski centar. Njegovim zapošljavanjem nama koji smo godinama trenirali neki sport zauvijek su zatvorena vrata KSC-a koji je javna ustanova. Ja sam recimo desetak i više godina trenirao nogomet, ali otkako je Gasal zaposlen ne pada mi napamet otići i od osuđenog zločinca tražiti termin za trening“, kaže Mladen Kajić, predsjednik Koordinacije Udruga proizašlih iz Domovinskog rata Bugojna. Kajić kao i ostali predstavnici Udruga kažu da su upravo primjeri poput Gasalovog razlog što je broj hrvatskih povratnik koji je krajem 90-ih bio šest tisuća prepolovljen.

bugojno 24 godisnjica 3

No, najveća rana Hrvatima Bugojna je člinjenica da se ni nakon 24 godine nakon nasilnog odvođenja ne zna sudbina 19 nasilno odvedenih logoraša kao ni lokacije s tijelima 14 nestalih civila. Među okupljenima na godišnjici stradanja bezuspješno smo tragali za očevima i majkama nestalih. Većina ih je umrla, dok je preostale bolest vezala uz krevet ili jednostavno nemaju više snage čak ni doći na godišnjicu stradanja jer ni 24 godine poslije nemaju mjesto na kojem bi svojoj djeci zapalili svijeću. U Udrugama proizašlim iz Domovinskog rata kažu da se u Bugojnu sve zna, od nalogodavaca do počinelja, ali očito nema volje da se one koji znaju istinu prisili da je kažu i prekinu agoniju malobrojnih preostalih očeva i majki. „Svi trebaju odraditi svoj dio posla i to je poruka koju danas želimo poslati iz Bugojno. Jedini je to način da pronađemo svoje nestale i prekinemo višegodišnju agoniju potrage“, kaže Dijana Strujić, predsjednika Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna, ujedno i supruga dr. Mihovila Strujića, jednog od nestalih logoraša.

Potporu obiteljima poginulih i nestalih Hrvata Bugojna i ove su godine došle dati i članice Udruženja majki iz grada Heroja Vukovara. Dolaze već nekoliko godina jer kažu za Bugojno ih veže ista tragična sudbina.

{jlex}picasa:114258804164824292576/6447398443501519073{/jlex}

artinfo.ba/ap

 

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

Copyright 2007-2023 ART Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Uvjeti korištenja Pravila privatnosti Kolačići Impressum

Pravila o kolačićima

Ova stranica koristi samo nužne kolačiće kako bi Vam omogućili bolje i ugodnije surfanje. Korištenjem web stranice slažete se sa uvjetima korištenja kolačića.