Mađarska rukometna reprezentacija je jedna od onih s kojima nitko ne želi rado igrati. Jako neugodni, ali ipak bez pravih dostignuća.
Najveći uspjeh na svjetskim prvenstvima ostvarili su 1986.godine , kada su bili drugi. U Egiptu će Mađari po 21. put nastupiti na svjetskom prvenstvu, a ovo će im biti sedmo uzastopno pojavljivanje. Na prošlom SP-u bili su deseti.
Na Europskom prvenstvu igranom u siječnu ove godine, činilo se da mogu do pravog rezultata. Jaku grupu s Danskom,Islandom i Rusijom prolaze kao prvi, a drugi krug otvaraju porazom protiv moćne Norveške. No, pobjeda protiv Slovenije dala im je nadu da se mogu domoći polufinala.
Protiv dotad neprepoznatljive Švedske odigrali su neprepoznatljivo, postigli samo 18 pogodaka i to je bila pljuska njihovim daljnjim ambicijama. Potom ih je pobijedio i Portugal, i bilo je jasno da još uvijek nije vrijeme za iskorak. Prvenstvo su završili na devetom mjestu.
Izbornik Istvan Gulyas nada se kako ove godine mogu napraviti nešto veliko. Možda je baš ovo doba pandemije odskočna daska za njih. Skoro svi igrači dolaze iz domaćeg natjecanja, osim Mathea iz Elveruma i Szite iz Wisle.Odlično se poznaju, ždrijeb im možda nije naklonjen, ali sigurno da mogu biti iznenađenje turnira.
Imaju tri vrsna vratara, Mikklera,Szekelyja i Borbelyja, i oni ne bi trebali biti problem. Možda je problem na lijevom krilu, gdje su Boka i naturalizirani Srbin Sunajko. Lijevo krilo je rak-rana, i vidi se zašto lopta slabije ide na krilo kod mađarske reprezentacije.
Ni desna krila nisu bogzna koliko kvalitetna, tu su Honryak iz Tatabanye, koji puno bolje igra obranu nego napad, i naturalizirani Španjolac Alvarez.
No, zato na vanjskim pozicijama imaju širinu. Lekai se vratio, i bit će od velike pomoći. On je taj koji mora biti vođa ekipe umjesto legendarnog Laszla Nagyja. On proigrava, nalazi rješenja, a u trenucima kada se lomi rezultat prepoznatljivom kretnjom u stranu šutira. Svoju klasu pokazao je i sinoć u polufinalu Lige prvaka.Zamjene su mu Bence Nagy, Hanusz i Gyori, igrači iz drugog plana, no dovoljno dobri da malo zamijene 32-godišnjeg rukometaša Veszprema.
Zsolt Balogh je prvo ime na desnom vanjskom, igrač razornog udarca. Balogh je uz Banhidija bio nositelj na proteklom prvenstvu, sada bi mu uz Lekaija trebalo biti još i lakše. Dominik Mathe također je vrlo dobro rješenje, ali malo koči u obrani, dok Anscin potpuno suprotno, više sudjeluje u obrambenim akcijama.
I lijevi vanjski imaju što za pokazati, tu su tri vrlodobra rukometaša. Patrik Ligetvari pravi je ratnik i radnik na terenu, ne preza ni od čega, a uz njega tu su još i Richard Bodo i Zsolt Szita.
Robusni Banhidi prva je opcija na poziciji kružnog napadača, odlično se snalazi i jako brzo okreće. U stanju je ugurati nekoliko čuvara u vratarski prostor. Njegov suigrač iz kluba, Rosta, trebao bi mu biti klupa, tu su jos i Sipos i naturalizirani Hrvat Topić, koji ipak ne bi trebao dobiti puno minutaže.
Jasno je da su krila najslabija karika Mađarske, te da će se morati oslanjati na vanjski šut. Banhidi je prošle godine dobivao puno lopti, i jako rijetko griješio sa crte, a ove godine Lekai bi mogao biti među najboljim asistentima prvenstva. Drugi krug nije upitan, a čak bismo dali malu prednost Mađarskoj nad desetkovanom Njemačkom u skupini. Mađarsku dakle označavamo kao potencijalno iznenađenje prvenstva, jer vrijeme je da se napokon izdignu iznad prosjeka, što su godinama.
BM/artinfo.ba
