Još uvijek je na našim prostorima zastupljena stereotipna podjela na muško i žensko ovo ili ono, bilo da je u pitanju posao, sport, pa čak i izbore fakluteta smo skloni pripisati jednoj većini. S ovakvim stereotipima se najčešće bore žene, a jedna mlada Kreševka je zaista odana borbi.
Još od malena se počela baviti sportom, a svoju prvu zlatnu medalju osvojila je sa samo osam godina; Helena Kesić je danas studentica zdravstvenih studija na Visokoj školi CEPS, član oružanih snaga BiH i višestruko nagrađivana taekwandoistkinja s trenerskom licencom.
“Počela sam trenirati sa svojih sedam godina, točnije 2007. godine. To je bilo sasvim slučajno; stariji brat je imao želju trenirati taekwondo, a roditelji su skupa sa bratom, poslali i mene. On je nakon nekog vremena prestao, ja treniram i dan danas”, rekla nam je Helena i dodaje da se rado bavi fizičkom aktivnošću.
Nekad i sad
Foto: vlastita galerija
Medalje, pehari, uspomene
Među desecima medalja, pehara, diploma i priznanja, posebno mjesto zauzimaju uspomene kojih je tijekom više od desetljeća treniranja stekla prilično mnogo.
„Posebno bih izdvojila natjecanje na Korčuli 2015. godine, jer smo tada spavali u dvorani s ostalim klubova i svi smo se družili, tako da je više izgledao kao izlet. Osim toga borbe su se održavale vani pored mora, a ne u dvoranama kao na svim ostalim natjecanjima“, ispričala nam je Helena te dodaje još jednu zanimljivu, ali hvale vrijedu anegdotu:
„Nekoliko mjeseci prije natjecanja u Zagrebu 2018. godine zadobila sam povredu noge, nakon koje nisam smjela izaći na natjecanje jer sam se plašila nove povrede i ponovnog mirovanja. Ali odjednom sam prelomila u sebi da želim otići na natjecanje, počela sam se pripremati ne razmišljajući o posljedicama. Na tom natjecanju sam osvojila 1. mjesto i proglašenja sam za najbolju seniorku turnira. Međutim, nakon napornih borbi, svi smo bili iscrpljeni te sam zaboravila uzeti pehar. Stoga ga je organizator naknadno poslao“.
Već u prvom razredu srednje škole položila je za crni pojas, međutim njena postignuća nisu samo natjecateljskog karaktera. Ova mlada Kreševka se može pohvaliti i trenerskom licencom položivši 3. DAN test, te danas pomaže treneru u TK „Centar“ u Hadžićima gdje trenira već nekoliko godina.
Zdravstveni studij i vojska
Često je teža situacija kada su vam pružena dva podjednako važna i primamljiva izbora, nego kad nemate izbora nikako. Tada slijedi mnogo razmišljanja, kalkuliranja i donošenje mudrih odluka.
Jednu takvu je i Helena donijela odlučivši zaposliti se u vojsci. Ono što je vrlo važno, podrška roditelja nije izostala ni u odluci da postane vojnik.
„Razmišljala sam da se zaposlim u nekoj zdravstvenoj ustanovi ili da odem raditi u vojsku. Nakon mnogo kalkuliranja, odlučila sam da odem u vojsku, jer je povezano i s medicinom i sa sportom, tako da se nisam morala odreći nečeg što volim“, objasnila nam je Helena i ističe da bi rad u sanitetu pri vojsci bio savršen spoj njenog studija i posla, svojim bi radom doprinosila oružanim snagama podjenako, a možda čak i više nego kao vojnik.
„Biti vojnik je veoma zanimljivo, naravno osjećam se preponosno jer mi je prvi posao u životu, a čini me sretnom i što sam se uspjela zaposliti odmah nakon završetka srednje škole“, poručuje mlada Kreševka.
Svoj sportsku, a sada već u i trenersku karijeru kao i sklad posla i studiranja, Helena izgradila na ranije stečenoj disciplini i organizaciji, kako i sama ističe stiže raditi, studirati i družiti se s prijateljima.
„Vikendi su mi za druženje sa prijateljima, učenja i za natjecanja. Od kako radim i studiram, svoj raspored sam prilagodila novim obvezama. Na poslu odradim treninge i zadatke koje mi stariješine zadaju. Nakon posla se posvetim sebi, učim ili izlazim s prijateljima, a nerijetko opet navečer treniram“, objasnila nam je Helena
T.Š.
