Foto:vlastita galerija
Tijekom opće karantene i pojedinačne izolacije mnogi od nas jako teško su prihvatili novonastalu situaciju i s njome se nosili. Pod utjecajem straha i neizvjesnosti s psihološkog aspekta može se reći da je proteklih nekoliko mjeseci bilo traumatično, čak i ako to sami niste primjetili.
O utjecaju na psihološko zdravlje stanovništva tijekom pandemije koronavirusa, razgovarali smo s Mijom Lukić Antić koja je magistrica psihologije te Geštalt psihoterapeut pod supervizijom, a trenutno je uposlena kao stručni savjetnik - policijski psiholog u Ministarstvu unutarnjih poslova SBK/KSB.
Što je Geštalt terapija?
Geštalt psihoterapija jedan je od najpopularnijih psihoterapijskih pravaca novoga doba. Geštalt nas vraća istinskome bivanju i uči nas da imamo odgovornost prema sebi biti ovdje i sada te svjesno priznati ono što jesmo. Ovom terapijom osvještavamo automatske reakcije i time sebi omogućujemo izbor djelovanja u nekoj situaciji.
Kroz Geštalt psihoterapiju klijentu se nudi razvijanje svoje sposobnosti da postane svjestan, da prouči kako način percepcije utječe na zdravlje, ponašanje i samoregulaciju općenito, te da obnovi sustav samoregulacije.
Ovdje i sada
Kako ističe naša sugovornica, psihologija i psihoterapija općenito u BIH još nisu doživjele puni zamah.
„Premalo se govori i o Geštaltu i o psihoterapijskim pravcima općenito. Geštalt je umjetnost. Bivanje u Geštaltu je vještina koja nas poziva da budemo ono što jesmo. Da ne prihvaćamo moranja i trebanja. Da se prepuštamo i težimo da se izrazimo, umjesto da zamišljamo i razmišljamo. Da živimo ovdje i sada, da doživimo stvarnost, da je osjetimo i posmatramo“, objasnila je Lukić Antić.
Borba sa stereotipima
Završenim masterom na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Mia je potvrdila da je zvanje psihologa i psihoterapeuta njen životni poziv. Međutim, rad u policiji je jednako izazovan i za nju i za policijske službenike unatoč tome nastoji razbiti stereotipe našeg društva.
„Još uvijek se borim s idejom da je odlazak psihologu/psihoterapeutu znak slabosti i praćen je ismijavanjem od strane kolega. Policija je zatvorena struktura i potrebno je jako puno rada i vremena da policajci prihvate psihologa kao sebi ravnoga. Međutim, situacija se mijenja iz dana u dan. Situacija s COVID-om malo je odgodila i moje planove za rad na razbijanju stereotipa o psiholozima, ali u odnosu na početak, pomak je vidljiv. Strah i sram možda blokiraju posjete psihologu, ali želja za radom na sebi i za življenjem punim plućima, ipak pronađe put“, rekla nam je Mia s dozom optimizma i vjere u ustrajnost u radu na sebi.
Povećan stres
Dok se epidemija koronovirusa i u BiH polako smiruje, suočavamo se s brojnim drugim posljedicama koje je ostavila na ekonomiju ali i psihično zdravlje ljudi, a to je prije svega gubitak posla.
„Osim gubitka osnovnih sredstava za rad, gubitak posla sa sobom donosi i gubitak socijalne interakcije s kolegama, gubimo rutinu i svrhu. Također, gubitak posla ostavlja i fizičke posljedice poput nesanice, smanjenog ili pojačanog apetita, problema s glavoboljama, bolova u leđima i slično, kao reakcija na stres. Mentalno zdravlje je također narušeno, može se javiti depresija, kao i gubitak interesa za uobičajene aktivnosti, tuga, bijes ili razdražljivost“, kazuje nam Mia, te dodaje da je prvobitna briga zbog zaraze virusom, sada zamijenjena strahom za budućnost.
Uslijed brojih otkaza s kojim se velik broj bh. stanovnika suočio nedavna istraživanja su pokazala zabrinjavajući porast anksioznosti i depresije među populacijom. Istraživanje koje su u ovom vremenu proveli stručnjaci za mentalno zdravlje pokazuju da je 75 posto ljudi umorno od trenutne situacije. Ovo istraživanje bilježi pad motivacije za radom i obavezama, primjećuju se prvi znakovii depresije i anksioznosti. Stručnjaci smatraju da će ovo biti prve posljedice koji će isplivati tijekom druge faze, a vrlo su slični simptomima koji se razvijaju kod ljudi koji su bili duže vrijeme nezaposleni.
Rizične skupine
Ograničenim kretanjem posebno su bile pogođene kategorije djece i mladih do 18 godina i starijih od 65, koje same po sebi u navedenim godinama prolaze kroz određene promijene usko vezane uz psihološke procese.
„Život za vrijeme pandemije svima nam se drastično promijenio. Iznenadno zatvaranje ustanova i višetjedna zabrana kontakata s prijateljima i odgojiteljima kategorijama djece i mladih predstavlja neshvatljiv, a za neke i traumatičan gubitak važnih osoba s kojima je dijete povezano“, objasnila nam je Mia, te dodaje da je zatvaranje u kuće i gubitak slobode starijoj populaciji drastično izmijenilo njihovu svakodnevnicu, te opteretio strahom za vastiti život.
Pored toga postoji kategorija kojoj je svakako potrebna dodatna briga za mentalno zdravlje, u krajnjoj liniji kao potpora za prihvaćanje novonastale situacije i prilagodbe istoj. Jedna od takvih su oboljeli od PTSP-a kojima pandemija stvara dodatni stres.
„Kod osoba koje već imaju dijagnozu PTSP-a pandemija je mogla biti okidač za panične i paranoidne napade, depresivne epizode i općenito pogoršanje mentalnog zdravlja. Pandemija sama po sebi može uzrokovati PTSP, tako da je preporuka da osobe koje već imaju dijagnosticiran PTSP potraže pomoć stručnjaka“, savjetuje naša sugovornica.
Strah kao najveći neprijatelj
Strah se kod ljudi različito manifestira, neke strah paralizira dok drugi panično reagiraju, i tada najčešće pogrešno. Čimbenici rizika u vrijeme pandemije koji mogu pridonijeti pojavi psihopatoloških simptoma, su: stupanj opasnosti od zaraze, duljina trajanja izloženosti, osjećaj kontrole i percipirana podrška. Najvažnije je racionalno sagledati situaciju i djelovati hladne glave.
Foto:ilustracija
Stigmatizacija i taboo tema
Svjedoci smo, a možda i sami sudjelovali u izbjegavanju, sramoćenju pa skoro i javnom linču zaraženih osoba i/ili njihovih obitelji, kojima je takvo ponašanje okoline otežalo ionako već tešku borbu. Kakve traume etiketiranje ostavlja na naš um i kakve reakcije potiče, objasnila nam je Mia:
„Stigmatizacija dovodi do promjene u osjećajima, stavovima i ponašanju oboljelih osoba pa se uz nisko samopoštovanje, javljaju socijalno povlačenje, zanemarivanje, izostanak brige o vlastitom zdravlju – bilo psihičkom ili tjelesnom. Stigma je razlog što osobe sa simptomima, izbjegavaju potražiti stručnu pomoć. S obzirom na to da su mediji izrazito utjecajni u oblikovanju javnog mijenja i doprinose prihvaćanju pojedinca u socijalnom okruženju, pa tako i u stvaranju stigmatizacije, možda je sada jasnije zašto ljudi kriju da su pozitivni na COVID i zašto se sve češće događa da se ne prijavljuju bliski kontakti s drugima“.
Odlazak psihologu i dalje je u bh. društvu taboo tema, osobito zbog iskrivljenoga mišljenja da psihologa posjećuju samo osobe s dijagnozom mentalnog poremećaja kojima je neophodna terapija. Potrebno je puno truda uložiti u razbijanje ovoga stereotipa, ali važno je istaknuti da se popularizacijom rada na sebi i ovaj trend postepeno mijenja, a tijekom pandemije značajan broj ljudi se 'usudio' posjetiti psihologa.
„Sve češće s klijentima razgovaram o strahu od smrti, pojačanim razinama depresije i anksioznosti i slično. Stres zbog pandemije još uvijek ne jenjava iako nam se čini da se epidemija smiruje. Iz moga iskustva, sve više mladih ljudi traži pomoć, što me izuzetno raduje i daje nadu“, ističe Mia, te dodaje da bismo se s posljedicama koronakrize mogli nositi još nekoliko godina.
Boravak u prirodi ili povratak svakodnevnici?
Pandemija nas je naučila pojednostavljenju života, razdvajanju bitnoga od nebitnoga i usmjerila nas na ovdje i sada. Ali nam istovremeno pokazala da ne možemo odabrati samo jedno, stoga mag. Lukić preporučuje kombinaciju jednog i drugoga.
„Boravak u prirodi ima višestruke pozitivne učinke kako na naše fizičko tako i na mentalno zdravlje. Tako npr, šetnja prirodom smanjuje razinu tjeskobe, negativne emocije pa čak i poboljšava pamćenje. Međutim, ne možemo podcijeniti ni moć rutine. Povratak svakodnevici pozitivno će djelovati na mili i osjećaje“, kaže, te savjetuje u slučaju novog vala osloniti se na tehnike koje su se i do sada pokazale efikasnim.
U to svakako spada poštivanje propisanih mjera, ali održavanje kontakta s bliskim ljudima i sa samim sobom. Na posljetku, ukoliko osjetite da vas preplavljuju događaji i negativne misli, potražite pomoć stručnjaka.
T.Šušnjara/artinfo.ba
