Iako je uopćeno da sestre fizički liče ili imaju slične interese, rijetkost je pak da dijele i talent, ljubav i strast prema istom pozivu, pogotovo umjetnosti.
Sestre Milijana Miličević i Vedrana Miličević- Duno su Kreševke koje žive u Kiseljaku a svoj talent i kreativnost su otkrile još u djetinjstvu.

Ljubav prema umjetnosti ih ispunjava a njihov talent i rukotvorine koje izrađuju odnedavno uveseljavaju i širu javnost. barem preko društvenih mreža. Na „javni istup“ su jedva pristale no nakon određenog nagovaranja, prvenstveno njihovih prijateljica, ispostavilo se da osim talenta za pokazati, imaju i puno toga inspirativnoga za reći.
Za razliku od brojnih vršnjakinja promocija im ne treba jer su potpuno ispunjene i realizirane osobe no njihova kreativnost zaslužuje ugledati nešto jače „svjetlo dana“ i unijeti svima nama malo vedrine i pozitivizma u ove sive dane.

Izolacija kao poticaj

Na pitanje čime se bavi, starija sestra, Milijana, ima višestruk odgovor; „Arhitektura je moj poziv, građevina posao, putovanja strast, a kreativnost dio osobnosti. Kao horoskopska vaga, odmalena sam pokazivala osjećaj za umjetnost i kreativnost. Još u drugom razredu osnovne škole osvojila sam prvu nagradu na natjecanju za najkreativniji crtež na državnom nivou“, prisjeća se Milijana.
Svoje slobodno vrijeme iskorištava za izradu rukotvorina u posebno namještenom kutku svoga doma. Tu su naprimjer nastali ručno izrađeni lusteri od konopca, razne blagdanske dekoracije, personalizirani pokloni od bojenih kamenčića i brojne druge rukotvorine.

Kako oni najmlađi kažu, mašta može svašta, a odrasli pak rijetko priznaju kako i sami nekad trebaju malo magije, tako i Milijana priznaje kako je najkreativnija kada bježi od stvarnosti, odnosno kad treba mir.
Uslijed mjera zabrane, velika većina nas je morala pronaći način kako ispuniti vrijeme u svoja četiri zida. Dok su neki usvajali nove vještine, drugi su njegovali postojeće.
„Nedavna prisilna izolacija zbog novonastale situacije sa virusom iznjedrila je par mojih slikarskih pokušaja. U nedostatku mogućnosti kupovine kvalitetnih materijala, radila sam s onim što sam imala na raspolaganju. Slike su rađene u akrilnim bojama na papiru iz školske likovne mape, na komadu drveta, a od pribora za slikanje koristila sam se kistovima koje sam imala pri ruci, a ponekad bi ih zamijenili i oni koji se koriste za make up“ prisjeća se Milijana.

Nakon početnih materijala i alata, sasvim se posvetila svome talentu i osvježila svoj kutak umjetničkim potrepštinama kojima danas stvara prava umjetnička djela. Inspiraciju pronalazi u sitnicama oko sebe, koje samo onim s izoštrenom kreativnošću zapnu za oko.
„Danas sam se već odvažila profesionalnije pristupiti slikarskim tehnikama i materijalima. Inspiraciju pronalazim u okruženju i svom raspoloženju, te po tome moji radovi i dobivaju ime. Tu su npr., proljeće, čežnja, sloboda, tjeskoba, zagrljaj i slično“, rekla nam je Milijana.
Svoje slike izlaže na društvenim mrežama, poklanja ih prijateljima, a na njeno oduševljenje, sve češće se javljaju i ljubitelji umjetnosti sa željom da udome neki od njenih radova.

„To mi je motivacija i potvrda da to što radim ima neki smisao i vrijednost“ 

 

 

 

Frida ili o boli

Iako samouka, po uzoru na rad svjetski poznate i priznate meksičke slikarice Fride Kahlo, Milijana je svoje slikarske vještine izbrusila do savršenstva.
„Od slikarskih uzora posebno bih izdvojila upravo Fridu koju nerijetko spominjem kroz svoja djela. Frida je bila žena ispred svoga vremena. Ona koja je svoje nedostatke pretvorila u prednost“, Milijanin je odgovor na pitanje o uzoru, te nastavlja prikazati što je toliko privuklo.
„Svako oslikano platno vrvi emocijama, bojama, boli ali i krvi, ovisno o životnim fazama kroz koje je prolazila. Umjetnica koja je stvarala u boli. Ona koja je fascinantnom odjećom izražavala najjače emocije. Žena za koju nisu postojali tabui, ali i ona koja je do samoga kraja bila i ostala inspiracija djevojkama i ženama diljem svijeta“, poručuje ova umjetnica.
Milijanine kreativne nemire, kako ih i sama voli nazvati, možete pronaći na njenom instagram profilu mileraj.

Od likovne akademije do ekonomije

Obzirom na to da je prije djetinjstvo bez TV programa sa crtićima i interneta izgledalo znantno drugačije, dvije djevojčice su same sebe svojom maštom zabavljale.

„Ja sam se u ovome svijetu umjetnosti našla tek nedavno i sasvim slučajno“

"Sa sestrom dijelim strast prema putovanjima i horoskopski znak tako da sam i sama uvijek imala afiniteta prema umjetnosti. Same smo morale tražiti zanimacije u igri, mašti, kreativnosti, a crtanje je bilo svakodnevna aktivnost. Tako sam i odrasla, uvijek nešto crtajući, s tim da sam ja bila tip slobodnjaka, koji je radije šarao po zidu sobe, već na papiru“, objašnjava nam Vedrana, koja je svoju strast prema umjetnosti zabilježila i crticom u životopisu.
„U srednjoj školi sam imala želju upisati Likovnu akademiju primjenjenih umjetnosti. Stoga sam godinu dana provela u ateljeu jedne likovne škole u Sarajevu, gdje sam kao pripremu za akademiju naučila osnove crtanja. Uvijek sam se koristila grafitnom olovkom, jer iskreno me slikanje na platnu nije nikad privlačilo, tako da se s bojama nisam nikad ni bavila. Više me privlačila umjetnost koja se vidi kroz druge objekte već na slikama na zidu. Na žalost nisam uspjela u svom naumu da upišem željeni fakultet, već sam završila na ekonomiji, što mi je danas i posao, a olovke i želju za crtanjem sam pospremila u ladicu gdje su godinama stajale“.

Problem kao prilika

„Na ideju da počnem sa slikanjem došla sam sasvim slučajno prije par mjeseci, zbog sjenila jedne stare lampe koju sam trebala baciti. Pomislila sam kako bi je bilo dobro oslikati. I tako odlučim otvoriti onu ladicu, i izvući stare želje, a umjesto olovke po prvi put sam uzela akrilne boje i oslikala jednu prekrasnu novu lampu iznenadivši i sebe i druge.
Ideje su se množile kao i Vedranina kreativnost iz koje danas nastaju nosiva i korisna umjetnička djela.
„U svemu tome sam zamrljala majicu bojama koju više nisam mogla oprati. Što me oduševilo činjenicom da su boje vodootporne i što mogu sebi ukrasiti kišobran. Poslije kišobrana vratila sam se na majicu i oslikala jednu lijepu djevojku sa turbanom. Onda sam uradila majice i sestrama, a dalje je sve putem društvenih mreža došlo do raznih dama sa željama za oslikanim majicama“. Tko u problemu vidi priliku, uvijek je na dobitku!
Majice na kojima je oslikana prava umjetnost s domaćim potpisom naći ćete na instagram profilu loVed_art.

„Ovo mi pričinjava zadovoljstvo, prvenstveno što gledam sve kao hobi u kojem uživam, posebice što radim nešto unikatno i svaku majicu radim s puno ljubavi, truda i uloženog vremena, kojeg mi iskreno najviše i manjka“ priznaje Vedrana.
Radeći različite likove i motive, Vedrana primjećuje i šta se najviše traži tako da smatra da će vremenom nastati neke serije likova sa svojim imenima. Dosta podrške dobiva od obitelji i prijateljica, u vidu novih ideja, sugestija, i bodrenja da nastavi razvijati i proširivati svoj hobi.
Što se tiče planova za budućnost, Vedrana je pozitivnog stava.
„Vjerujem da je sve ovo početak nečeg zanimljvog, i nadam se da će se tu razviti jedna lijepa unikatna priča o umjetnosti koja je nosiva“.

IM- artinfo.ba