Većini nam je, uglavnom, prvi dodir po rođenju bilo primanje u ruke primalja. Koliko je važna njihova uloga, govori i Međunarodni dan primalja – 5. svibnja koji nam je ujedno poslužio kao motiv progovoriti o problemu začeća s kojim se danas, nažalost, susreće sve više supružnika. Sugovornicu smo pronašli u mladoj liječnici, specijalizantici ginekologije i opstetricije dr. med. Ani Pecirep.
Razgovarala: Josipa Prskalo /Katolički tjednik
Liječnica Pecirep rodom je iz Gromiljaka kod Kiseljaka gdje je, kako ističe, imala radost odrasti uz Crkvu i sestre Služavke Maloga Isusa. Rođena je u Fojnici 19. travnja 1989. Osnovnu školu završila je u Gromiljaku, srednju u Kiseljaku, a Medicinski fakultet u Mostaru gdje je u rujnu 2016. diplomirala. Od listopada 2016. djeluje kao liječnik opće prakse u Domu zdravlja Kiseljak, a od studenog iste godine preuzela je također i liječničku brigu u Domu za starije i nemoćne osobe u Brnjacima. Od 2016. aktivni je član Ureda za brak i obitelj pri Vrhbosanskoj nadbiskupiji, a u rujnu 2017. imenovana je predsjednicom Crvenoga križa općine Kiseljak. U listopadu 2018. započela je specijalizaciju iz ginekologije i opstetricije u Sarajevu.
Poštovana dr. Pecirep, 5. svibnja obilježen je Međunarodni dan primalja, međutim svjedoci smo kako se, nažalost, sve više parova susreće s poteškoćama začeća. Može li se reći kako su danas ti problemi zastupljeniji negoli ranije?
Raduje me da u povodu Međunarodnog dana primalja posvećujemo pozornost primaljama i cijelom timu liječničkog osoblja porodiljstva, jer su oni uz Boga i roditelje prvi suradnici i branitelji života. Ostat će mi uvijek u sjećanju osmijeh i pogled novorođenčeta pri mome prvom radnom iskustvu u porodiljstvu. Doista, najljepše je susresti se s osmijehom i pogledom novorođenčeta! Taj čisti, nevini dječji pogled svakodnevni je dar i ispit savjesti liječnicima i primaljama. Druga radost s kojom se svakodnevno susrećemo jest sreća i ispunjenost majke nakon rođenja djeteta. To nam je danomice svjedočanstvo kako je u ljudsko srce Bog usadio potrebu i želju za životom. No, susrećem se i s problemom kojeg imaju neki bračni parovi, a to je problem neplodnosti. Podsjetimo da je neplodnost bolest reproduktivnog sustava definirana kao izostanak trudnoće nakon dvanaest ili više mjeseci redovitih nezaštićenih odnosa. U suvremeno vrijeme dolazi do porasta neplodnosti. Prije 15-ak godina 15 – 17% parova imalo je probleme s neplodnošću. Danas se slobodno može reći da 20% parova ima problema sa začećem. Neplodnost danas nije rijetka. Kod neplodnosti treba razlikovati primarnu i sekundarnu. Kod primarne ne dolazi uopće do začeća, dok kod sekundarne dođe do začeća, ali organizam iz nekih razloga odbaci taj plod.
Neplodnost ima brojne uzroke, počevši od jednostavnih ka složenijima. Na neplodnost i te kako utječu okolina, način života, vođenje brige o vlastitom zdravlju, prehrana, tjelesne aktivnosti. Još značajniju ulogu ima građa tijela, poremećaj nekih funkcija u tijelu žene i muškarca. Vjerujem da ne treba posebno napominjati kako je najkvalitetnija dob za rađanje između 20. i 30. godine života. No, zbog obveze školovanja i karijere odgađa se vrijeme stupanja u brak, a samim tim se odgađa i rađanje. Jedan od uzroka neplodnosti svakako je stil i način života, osobito spolnog. Nažalost, danas je „in“ prerano stupanje u spolne odnose, a tada ginekološki sustav kod mladih žena može biti nezreo. Nadalje treba reći da je jedan od uzroka neplodnosti često mijenjanje spolnih partnera (tri i više). To je rizik za kasniju neplodnost, ali i cervikovaginalnu patologiju. Kod ovoga mislimo na infekcije, odnosno stradavanje vrata maternice.
Mladi su – osobito u naše vrijeme – otvoreni za sve, pa se dogodi da usvajaju kriva znanja i neispravne navike. Stoga je važno govoriti o ovoj tematici jer nam znanje pomaže u boljoj prevenciji. U svakom slučaju je bolje spriječiti nego liječiti. Treba jasno reći da je do masovnog širenja spolno prenosivih bolesti, pa i onih koje izazivaju neplodnost ili smrt djeteta prije rođenja, naročito došlo zbog toga što je netko davao podršku predbračnim i izvanbračnim odnosima, reklamirajući prezervative kao zaštitu od bolesti. No, reklamom prezervativa ni u jednoj zemlji nije zaustavljen postotak zaraženih, niti je on smanjen. Dapače, time se ubrzalo širenje bolesti.
Može se s pravom ustvrditi kako je maternica strateški organ svake žene, obitelji i naroda. No, maternice su promijenjene i upropaštene čak i s ekološke strane, ako su žene uporabljivale bilo koju vrstu hormona i antihormona protiv rađanja, ili ako je u maternici bilo strano tijelo – žica ili plastika koja se zove spirala, kao i zbog brojnih spolno prenosivih bolesti koje se prenose i preko grješnog sredstva prezervativa. Stoga se može reći da su kod žena danas u 50% slučajeva uzrok neplodnosti infekcije, ožiljci i priraslice, a do toga dolazi zbog ranije izvedenog pobačaja ili zbog gnojenja koje izazove spirala.
Ono što posebno obilježava mentalitet ljudi s naših prostora jest razmišljanje: „Problem je uvijek u ženi.“ Kako komentirate to, i što je možebitni uzrok tomu?
Kada par ima poteškoća sa začećem, obično se uzrok traži u ženi. Muškarcima je teško vjerovati da nešto nije u redu kod njih. Nažalost, naš se mentalitet teško mijenja. Na porodima se zna čuti kako je sreća da je rođeno muško dijete, pa žena ne mora više rađati. Ako je rođena djevojčica, onda se od muškaraca u čekaonici zna čuti kako će probati još jednom pa možda budu imali više sreće.
Ranije sam već rekla kako problem neplodnosti može biti i u muškarcu isto kao i u ženi, međutim svjedoci smo situacija gdje obitelj ne želi čuti pravu istinu, pa se muževljeva obitelj okomi na ženu. Nažalost, još uvijek postoje žene koje doživljavaju takvu vrstu diskriminacije svojih najbližih. Često supruzi dolaze sa svojim suprugama tražeći ginekološku pomoć za ženu, ističući pri tom kako im žena ne može roditi. Dogodi se da se nakon liječničkih pretraga ustvrdi kako je problem u muškarcu.
Na sve nas i te kako utječu okolina, običaji i mentalitet. No, trebalo bi unijeti više vjere u naš mentalitet! Trebalo bi se učiti gledati na stvarnost onako kako je gledao Isus! Tada ne bi bilo najvažnije je li određeni posao radi žena ili muškarac, već kako je to odrađeno. Voljela bih kada bismo svi zajedno doprinijeli tome da kršćanska poruka prožme naš mentalitet!
Što sve otežava začeće sa ženske, a što s muške strane?
Govoreći o neplodnosti, s pravom se može ustvrditi kako trećina neplodnosti otpada na ženske uzroke koji mogu biti oštećenja jajovoda, nepostojanje ovulacije, problemi s menstruacijskim ciklusom, endometrioza, miomi, te neke druge anatomske bolesti. Druga trećina neplodnosti otpada na muškarce. Uzroci muške neplodnosti ili smanjene plodnosti su sve češće spolno prenosive bolesti, pušenje, alkoholizam, droga i hrana bogata fitoestrogenima – o čemu smo govorili. Treća trećina neplodnosti je zajednička, tj. povezano i muška i ženska.
Treba priznati da su mnogi zbog grijeha izgubili svoju plodnost. Oko 80% žena koje traže oplodnju u epruveti postalo je neplodno jer su im jajovodi neprohodni zbog spolnih bolesti kao i zbog upala koje je izazvala spirala ili neka druga vrsta abortusa.
Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju
Razgovarala: Josipa Prskalo
Katolički tjednik
