Ovčara je mjesto u Vukovaru gdje se na današnji dan 1991. godine dogodio zločin nad hrvatskim vojnicima i civilima zarobljenima u vukovarskoj bolnici. Na Ovčari je umrlo između 255 i 264 civila, a ovaj događaj postao je najveći pojedinačni pokolj tijekom Domovinskog rata.
Nakon što je Vukovar pao 18. studenoga, mnogi ranjeni vojnici i civili čekali su svoju sudbinu u vukovarskoj bolnici u kojoj su bili zbrinuti. Stanje bolnice bilo je katastrofalno tijekom cijele opsade grada, gdje je mali broj medicinskog osoblja pokušavao spasiti živote ranjenika tijekom bitke za Vukovar.
U već prekrcanu bolnicu stigli su i ostali civili koji su očekivali da će uskoro biti evakuirani pod zaštitom međunarodnih promatrača. Kada je u bolnicu stigla JNA, nastao je kaos i panika u kojoj je jedan dio stradao, dok su ostali odvedeni autobusima do logora Ovčara.
Ovčara je do 1991. godine bila samo jedna od mnogih farmi u okolici Vukovara. Nalazi se oko pet kilometara istočno od grada i povijesno nikada nije bila važna. Međutim, od listopada 1991. godine tako je napravljen mali hangar koji je postao poprište ratnih zločina tijekom Domovinskog rata.
Teror na Ovčari
Na Ovčari su zarobljenici iz vukovarske bolnice uskoro postali žrtve nasilja i terora pijanih vojnika JNA koji su slavili pobjedu nad "ustašama". Nakon dvodnevnih maltretiranja, žrtve su odvedene na streljanje.
Masovna ubojstva dogodila su se na današnji dan 1991. godine, a među ubijenima pronašli su se mladi i stari, žene i muškarci, vojnici i civili. Žrtve nisu bili samo Hrvati, među njima je bio i francuski dragovoljac Jean-Michael Nicolier, ponešto Bošnjaka, Mađara, ali i Srba koji su cijeli život živjeli u gradu koji nisu htjeli predati nasilnoj vojsci.
Ekshumacija tek 1996. godine
Masovna grobnica u kojoj su bačena tijela unesrećenih analizirana je tek 1996. godine. Ekshumacija je trajala 40 dana, a pronađena su tijela 194 osobe. Sudbine nekih od preostalih žrtava bitke za Vukovar i Ovčare nikad nisu riješene, a aktualna srpska politika tvrdoglavo nastoji umanjiti važnost događaja i odbija pomoći da se pronađu tijela nestalih. Ovakav stav otežava odnose između dviju zemalja, ali posebno otežava Vukovaru, gradu koji je do prije rata bio važna luka na plovnom Dunavu gdje se radilo, zarađivalo i napredovalo.
Danas je Vukovar samo sjena onog što je nekada bio. Simbol je hrvatskog stradanja u Domovinskom ratu i grad heroj, ali trideset godina kasnije i dalje nije ništa osim toga. Vukovarske tragedije doživjet će svoj epilog kada će biti poznato sve o nestalima iz devedesetih, ali i kad grad ponovo postane središte slavonskog gospodarstva i kulture. Bit će to rezultat rada hrvatskih vlasti koje su mu spremne dati pet minuta pažnje i kad na kalendaru ne piše 18. studenoga.
artinfo.ba
