Sidonija Erdődy Rubido - primadona ilirskog preporoda
Prva hrvatska koncertna pjevačica i prva hrvatska operna primadona Sidonija Erdődy Rubido živjela je u 19. stoljeću te je potjecala iz nekih od najstarijih i najuglednijih velikaških obitelji Habsburške monarhije. On je bila prva koja se usudila zapjevati hrvatsku budnicu "Još Hrvatska ni propala" i prvu hrvatsku operu "Ljubav i zloba". I premda joj se smiješila karijera u Beču, ona se odlučila vratiti u Hrvatsku kako bi poduprla nacionalni kulturni preporod. Udala se za Antuna Rubida, a potom se pridružila inicijativi grupe Iliraca za postavljenje prve hrvatske opere.
- Pravo je čudo da je grofica iz slavne mađarske plemićke obitelji, unatoč protivljenju roditelja, odlučila gorljivo sudjelovati u ilirskom pokretu te je spremno odbacila svoje mađarsko podrijetlo kako bi postala pripadnica hrvatskog naroda u kojem je u tom trenutku bilo više od devedeset posto nepismenih - navodi Milana Vuković Runjić u knjizi Proklete Hrvatice.
Među ilircima je bilo toliko popularna da se njezin lik pojavio na igraćim kartama. Odbacila je mondene haljine i oblačila se u svoju romantičarsku verziju hrvatske narodne nošnje.
Grofica Sidonija jedna je od dvije žene (među mnoštvom muškaraca) prikazanih na Bukovčevom svečanom zastoru ‘Ilirski preporod’ u Hrvatskom narodnom kazalištu.
Dragojla Jarnević - književnica, odgajateljica i planinarka
Ova hrvatska književnica i učiteljica, živjela je i radila u isto vrijeme kad i Sidonija Rubido. I ona je bila vatrena ilirka, a pristupivši ilirskom, odnosno hrvatskom preporodnom pokretu počela je pisati domoljubne pjesme i tekstove na hrvatskom jeziku objavljujući ih u preporodnim časopisima iako je bila odgojena na njemačkom jeziku i literaturi.
Rođena je u dobrostojećoj trgovačkoj obitelji u Karlovcu koja je nakon smrti oca osiromašila. Jedno vrijeme je zarađivala za život šivanjem, a poslije je kao odgojiteljica radila na plemićkim dvorovima u Grazu, Trstu i Veneciji. Vrativši se u rodni Karlovac 1840. godine osnovala je prvu privatnu djevojačku školu. Konstantno je poticala svijest o potrebi boljeg obrazovanja djevojčica.
Dragojla je bila žena ispred svog vremena i teško se uklapala u tada maleni Karlovac koji nije prihvaćao samostalne i samosvjesne žene. No, ipaksvjesno odabire položaj samostalne i neudane žene koja živi odrada svojih ruku, žene koja uviđa patrijarhalnu i materijalnu potlačenost žena svoga doba, te se bavi se pisanjem koje je u to vrijeme isključivo muški posao.
Literarno je najvredniji njezin intimni "Dnevnik", pisan s prekidima od 1832. do 1874. Na tisuću dvjesto stranica rukopisa osim autobiografskih zapisa sadrži i zanimljiva opažanja Dragojle Jarnević o istaknutim suvremenicima i bilješke o političkim događajima tog vremena. Njezin roman "Dva pira" s tematikom iz revolucionarne 1848., pisan u tradiciji romantizma izlazio je u nastavcima u "Domobranu" 1864.
Bila je začetnica planinarstva i alpinizma u Hrvatskoj u doba Ilirskog pokreta pa se smatra prvom hrvatskom planinarkom i alpinisticom. Godine 1843. kao prva žena popela se na Okić s južne, strmije strane. U to vrijeme bio je to velik pothvat jer nije bilo alpinističke opreme pa se morala penjati bosa po stijenama. Staza njezinog uspona danas je označena kao Dragojlina staza.
Dora Pejačević - skladateljica
Dora Pejačević, pripadnica hrvatske grofovske obitelji Pejačević, rođena je 1885. a već u dobi od dvanaest godina počela je skladati minijature za glasovir te za violinu i glasovir. U Zagrebu uči violinu, glazbenu teoriju i instrumentaciju, a potom studira kompoziciju i violinu u Dresdenu i Münchenu. Tada pristupa skladanju većih glazbenih formi pa je njezin „Koncert za klavir i orkestar“ poznat u hrvatskoj glazbenoj literaturi kao prvo djelo te vrste.
Posljednji veliki vrhunac u nizu inozemnih uspjeha skladateljice, nakon praizvedbe dvaju stavaka simfonije u Beču, je praizvedba čitave simfonije u Dresdenu 1921.. Bio je to pravi trijumf i kod publike i kod kritike. Njezina umjetnička ostavština obuhvaća 58 opusa od kojih većina pripada području glasovirske, komorne i vokalne glazbe, a manji broj orkestralnim radovima.
Dora Pejačević preminula je u dobi od samo 37 godina, nakon poroda svog sina jedinca Thea. Umrla je u Münchenu, gdje je i privremeno sahranjena. U skladu s Dorinom željom, dva mjeseca poslije njezino je tijelo prevezeno u Našice, gdje je pokopana u odvojenom grobu, izvan obiteljske grobnice u kripti Crkve Uzašašća Gospodnjega.
Katarina Matanović Kulenović - pilotkinja i padobranka
Prva hrvatska pilotkinja i padobranka Katarina Matanović Kulenović, rođena 1913. godine u slavonskom selu Vuci kraj Osijeka sa samo 23 godine dobiva dozvolu sportskog pilota. Naime, njena pilotska priča počinje novinskim oglasom o otvaranju pilotske škole Aero-kluba u Zagrebu. Tada mlada činovnica, uporna i tvrdoglava, usprkos muškim podsmjesima, uspijeva sakupiti novac za školarinu, te nakon više od osamdeset sati leta, u listopadu 1936. godine položila letački ispit.
Dvije godine poslije na letilištu u Zemunu a izvodi svoj prvi skok s 1500 m visine i postaje prva žena u Istočnoj Europi koja je skočila s padobranom.
Ohrabrena svojim uspjesima u aeroklubu osnovala je "žensku sekciju" Aerokluba Zagreb i već 1939. godine organizirala veliki ženski aeromiting.
Kao vojni pilot nakon uspostave NDH primljena je 1941.g. u službu Prve zrakoplovne luke u Zagrebu s činom poručnika i letjela lakim dvosjednim avionom na zadacima prijevoza dokumenata, lijekova i ranjenika. Nikada nije sudjelovala u zračnim borbama, no saveznički su lovci oborili njezina supruga, novinara Namika Kulenovića, tijekom leta za Bihać. Iste 1944. godine ranjena je tijekom savezničkog bombardiranja borongajskog aerodroma u Zagrebu.
Nakon rata optužena je za špijunažu, ali nakon 42 dana zatvora puštena je.Izbačena je iz svog stana, no ništa je nije uspjelo obeshrabriti. Zaposlila se u Generalturistu, a nakon što joj je sin jedinca odselio živjeti u Köln i ona je napustila zemlju.
Katarina Matanović-Kulenović 1998. odlikovana je s Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara, a nakon 56. godina, u studenom 2001. godine ponovno je primljena u Aeroklub Zagreb, koji se bio raspao nakon rata.
Slavonska Amelija Earhart umrla je 2003. Imala je 90. godina.
Zlata Bartl - 'teta Vegeta'
Profesorica kemije, fizike, matematike, meteorologije i mineralogije, Zlata Bartl, rođena 1920. od djetinjstva je bila zaljubljena u kemiju. Kao kemijski tehničar 1955. godine počinje raditi u Podravki u Koprivnici a samo dvije godine poslije na njenu inicijativu pokrenuta je proizvodnja dehidratiziranih juha. Godine 1959. izumila je najpoznatiji i najprodavaniji hrvatski proizvod - Vegetu.
U mirovinu je otišla davne 1976. godine, ali je suradnike nastavila posjećivati sve dok ju je zdravlje služilo.
Rodila se u Sarajevu, a u Podravci se zaposlila sasvim slučajno. Na službeno putovanje u Zagreb krenula je 1955., gdje je zbog vremenskih neprilika i ostala. Kako je diplomirala kemiju, fiziku i minerologiju, javila se na oglas koprivničke tvrtke. Nakon samo dva dana dobila je posao koji će joj obilježiti život. Vodila je Podravkin istraživački laboratorij, a nakon četiri godine u Podravci izumila je Vegetu, koja postala najpoznatiji hrvatski brand.
Dobitnica je mnogih priznanja, među kojima je i visoko odličje predsjednika Republike Hrvatske - red Danice s likom Nikole Tesle, te Zlatne kune za životno djelo.
Samozatajna genijalka, ‘teta Vegeta’, kako su je zvali, preminula je 2008. godine.
Dnevnik.ba
