Povodom obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja, oslobođenja Knina, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, pravni stručnjak i nekadašnji odvjetnik generala Ante Gotovine, Luka Mišetić, gostovao je u Dnevniku PLUS RTV Herceg-Bosne kod urednika i voditelja Tihomira Šutala.
Prisjećajući se pravne bitke koja je uslijedila nakon vojne pobjede, Mišetić je istaknuo kako je cjelokupni sudski proces trajao jedanaest godina te da je od samog početka bilo vidljivo da tužiteljstvo nema dovoljno čvrstih dokaza za svoje teze.
"Bila je to drama koja se po mom mišljenju nikada nije smjela dogoditi, a cijeli slučaj je ispolitiziran kako bi se promovirala laž da su sve strane podjednako krive", rekao je Mišetić podsjetivši da je istina na kraju pobijedila. Dodao je kako danas možemo slobodno slaviti bez prigovora te istaknuo: "Mogu samo zamisliti kako bi reagirala Srbija ili Europska unija da Hrvatska slavi dan kada je po presudi Međunarodnog suda izvršeno etničko čišćenje, tako da smatram da je jako važno što smo uspjeli obraniti istinu koju danas zna cijeli svijet."
Politizacija pravde i “potraga” za dokazima
Analizirajući ulogu međunarodne zajednice te 1995. godine, gost Dnevnika PLUS naglasio je kako su prosrpski orijentirani strani akteri, poput tadašnjeg glavnog pregovarača EU Carla Bildta i britanskog ministra obrane, pokušali zamrznuti sukob jer su Srbi u tom trenutku držali velike dijelove teritorija. Zbog toga su već u prvim satima Oluje operaciju proglasili etničkim čišćenjem, što je rezultiralo politizacijom pravde pred sudom u Haagu, a to se najviše očitovalo prije otprilike dvadeset godina kada je tužiteljstvo u panici tražilo takozvane "topničke dnevnike" pokušavajući spasiti propale teze o neselektivnom granatiranju, nakon što je obrana već u prvim tjednima suđenja diskreditirala njihove optužbe.
Osvrćući se na rad bivše glavne haške tužiteljice Carle Del Ponte, Mišetić je naglasio da je ona optužnice podizala bez provedenih istraga kako bi dokazala Srbiji da sud nije antisrpski orijentiran. "To nisu moje riječi, to su riječi njezinih suradnika unutar samog ureda tužiteljstva, kao i njemačkog suca Schomburga koji je to izjavio u Der Spiegelu", istaknuo je dodavši da su hrvatski generali bili žrtve takve politike, iz čega je krenula jedanaestogodišnja agonija u kojoj je na kraju dokazano da tužiteljstvo nema dokaze za svoje tvrdnje.
Upitan o ulozi tadašnjih vlasti Republike Hrvatske i predsjednika Stjepana Mesića u procesuiranju Oluje, pravni stručnjak nije želio na Dan pobjede ulaziti u pojedinačne kritike, naglašavajući važnost očuvanja nacionalnog jedinstva. Iako je priznao da je bilo raznih unutarnjih i vanjskih faktora koji su pomogli u optuživanju, fokusirao se na pobjedu istine koja je potvrdila da je hrvatska vojska oslobodila zemlju od četverogodišnje agonije i zločina paradržave Republike Srpske Krajine.
Odgovarajući na pitanje o važnosti operacije za susjednu državu, Mišetić je rekao da je Oluja bila ključna za oslobađanje Bosne i Hercegovine, prvenstveno zbog spasa bihaćke enklave koja je bila pod opsadom. "Sami zapovjednici Armije Bosne i Hercegovine priznaju da se ne bi mogli osloboditi iz tog okruženja da nije bilo Oluje, koja je otvorila mogućnost za daljnje operacije Maestral i Južni potez" rekao je Mišetić dodajući da su hrvatske snage čime su hrvatske snage teritorij pod srpskom kontrolom spustile sa 63 na 49 posto i tako omogućile današnju podjelu 51:49". Te uspjeh HV-a i HVO-a, kako kaže Mišetić, koristio je međunarodni faktor na čelu s Richardom Holbrookeom kako bi se došlo do spomenute teritorijalne podjele između FBiH i RS-a u odnosu 51:49.
Značaj Oluje za BiH i manipulacija haškim presudama
Zbog nevjerojatne vojne efikasnosti i činjenice da je u manje od četiri dana oslobođeno 10.500 četvornih kilometara uz minimalne žrtve, Oluja se danas izučava na američkom West Pointu, a kao model za oslobađanje okupiranih teritorija proučavaju je i ukrajinske snage. Ipak, unatoč toj briljantnoj operaciji, Hrvati u Bosni i Hercegovini danas se suočavaju s pokušajima nametanja kolektivne krivnje i oduzimanja političkih prava stečenih u Daytonu, za što bošnjačka politika često zlonamjerno koristi hašku presudu u slučaju "Prlić i ostali" te pojam udruženog zločinačkog pothvata.
Referirajući se na teze o UZP-u, ugledni odvjetnik je pojasnio da to nije zločin sam po sebi, već modus odgovornosti uspostavljen još u slučaju Tadić, baš kao što je to i zapovjedna odgovornost. "Presuda u slučaju Prlić tiče se samo te šestorke koji su bili optuženi u tom konkretnom predmetu i nije kriminalizirala Herceg-Bosnu kao Herceg-Bosnu, nego je osudila zločine koji su se dogodili na teritoriju nekih općina, ne svih. To se danas namjerno krivo tumači kako bi se postigli određeni politički ciljevi, a to je pretvaranje hrvatskog naroda iz konstitutivnog naroda u etničku manjinu", upozorio je Mišetić.
U kontekstu medijskih i političkih narativa iz Sarajeva o navodnoj hrvatskoj agresiji na BiH koju je navodno potvrdio Haag, gost Dnevnika PLUS bio je kategoričan u odbacivanju takvih dezinformacija, naglasivši da sud uopće nije imao mandat za procjenjivanje agresije. Prema njegovim riječima, utvrđivanje postojanja međunarodnog oružanog sukoba u presudi Prlić samo znači da se na taj rat apliciraju određena prava i zakoni prema međunarodnom pravu, navevši primjer Kosova iz 1999. godine gdje je sud utvrdio sudjelovanje NATO-a u međunarodnom sukobu, što nikako ne znači da je Sjevernoatlantski savez izvršio agresiju na Saveznu Republiku Jugoslaviju.
Ocjenjujući ukupnu uspješnost Haaškog suda na prostoru bivše Jugoslavije, Mišetić je istaknuo da je sud imao i uspjehe i teške promašaje, jer je s jedne strane kaznio glavne inspiratore zločina poput Radovana Karadžića i Ratka Mladića, dok s druge strane nitko nikada nije osuđen za rušenje Vukovara kao grada, već isključivo za Ovčaru. "Neki koji su trebali biti optuženi i osuđeni, mislim na Miloševića, Blagoju Adžića i Kadijevića, to nisu, a ispolitizirane optužnice Carle del Ponte ostavile su dalekosežne posljedice te narodi sada moraju živjeti s presudama koje u nekim konkretnim slučajevima stvaraju podjele umjesto da rješavaju pitanja", rekao je.
Ustavna kriza i uloga Hrvatske kao potpisnice Daytona
Osvrnuvši se na brojne neprocesuirane zločine nad Hrvatima u BiH i stalne političke napetosti koje blokiraju državu, Mišetić je ustvrdio kako ni intervencije visokih predstavnika, koji su u proteklih 30 godina mijenjali ustave i izborna pravila u Federaciji BiH, nisu uspjele donijeti stabilnost niti poboljšati narušene međunacionalne odnose. Iako se nije želio izjasniti je li, s obzirom na najave američke administracije predvođene predsjednikom Donaldom Trumpom, došlo vrijeme za zatvaranje OHR-a, snažno je poručio da su se konstitutivni narodi davno trebali sami dogovoriti o budućnosti zemlje čiji bi primarni cilj trebao biti ulazak u Europsku uniju, što hrvatski predstavnici apsolutno podržavaju.
Oštro odbacujući sarajevske teze da se službeni Zagreb miješa u unutarnja pitanja BiH kada štiti prava Hrvata, Mišetić je podsjetio da Ustav BiH nije proizašao iz domaćeg parlamenta ili referenduma, već je donesen izvana kroz međunarodni ugovor.
"Hrvatska kao supotpisnica tog međunarodnog ugovora ima pravo tražiti da se on provede onako kako je dogovoreno u Daytonu, a čak u aneksu Daytonskog sporazuma visoki predstavnik ima obvezu čuti mišljenje Republike Hrvatske. Tek kad politički faktori u BiH izglasaju novi Ustav, prestat će važiti Daytonski ustav i onda se može govoriti o unutarnjim stvarima", zaključio je Mišetić.
