Dnevnik.ba prvi je obznanio obrazloženje presude Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića. Kao i u slučaju Rezolucije parlamenta EU, i ova je sustavno ignorirana. Ipak, ignoriranje ovaj put neće pomoći, jer presuda je važeća i obvezujuća. Borba za njenu implementaciju tek počinje, a o njenom ishodu ovisi hoćemo li ući u fatalnu političku krizu.
Presuda Ustavnog suda BiH prvi je konkretan argument koji Hrvati imaju u svojoj brobi za ravnopravan položaj u BiH. Sve priče o majorizaciji i političkoj neravnopravnosti do sada su bile ismijavane, banalizirane i ignorirane. Hrvatske predstavnike se predstavljalo kao kriminalce koji traže više nego što im pripada, a ravnopravnost koju traže diskreditiralo se porukama kako „Imaju ravnopravnosti i previše“.
Piše: Tvrtko Milović, Dnevnik.ba
Ako bi neki argument o neravnopravnom položaju i bio usvojen, obično bi se mijenjale teze pa bi za loš položaj bili optuživani sami Hrvati.
Džoker zovi Komšića
U toj bespoštednoj verbalnoj borbi, Hrvati su imali trajni nedostatak opipljivog aduta – sudske presude. Primjer Željka Komšića i njegovog nelegitimnog predstavljanja Bošnjaci su zaobišli nekandidiranjem istog. Ali džoker „kandidiraj Komšića“ i dalje stoji u bošnjačkom rukavu.
Presuda po apelaciji Bože Ljubića daje jasnu poruku: konstitutivnost naroda je kategorija koja mora biti poštivana na svim razinama! Pri tome je vrlo bitna interpretacija konstitutivnosti: prema onome što kaže Ustavni sud BiH, konstitutivnost nije samo nominalna i matematička, nego – predstavnička! Dakle, izaslanik iz reda hrvatskog narod nije samo puki Hrvat koji se tu zadesio – on mora biti i izabran od strane Hrvata.
U legitimitetu je spas
Ustavni sud je jasno naznačio značaj legitimiteta. Da bi predstavnik nekog naroda bio legitiman, mora biti izabran dominantnom voljom tog naroda.
U praksi, kako kaže Ustavni sud, trenutni način izbora izaslanika u federalni Dom naroda nije ustavan. Član izbornog zakona je poništen što znači da će izbori 2018. moći biti održani, ali se mora promijeniti način izbora izaslanika u Dom naroda FBiH.
Ukoliko se Izborni zakon ne promijeni, a izvjesno je da će Bošnjaci do zadnjeg trenutka opstruirati izmjene Izbornog zakona, onda će Zastupnički dom Parlamenta FBiH biti uredno izabran, dok Dom naroda FBiH neće biti popunjen! Prethodnom sazivu će isteći mandat, tako da će Federacija ostati bez pola zakonodavnog tijela – upravo onog tijela koje imenuje predsjednika i potpredsjednike FBiH i Vladu FBiH!
Ako pretpostavimo da bošnjačke stranke, prije svih SDA, SDP i DF ni u kojem slučaju neće dozvoliti zakon prema kojem Hrvati biraju Hrvata (SDP je to čak izričito i izjavio) onda je pred nama nova politička kriza.
Majka svih kriza
"Slučaj Mostar" će se preslikati na cijelu Federaciju, koju će čekati dugotrajna politička kriza – duža od svih dosadašnjih.
Vratimo se na presudu. Bit presude jeste nepravedan način izbora izaslanika iz kantonalnih/županijskih skupština u Dom naroda FBiH. Prema sadašnjem, neustavnom zakonu, većinski bošnjački kantoni biraju više hrvatskih izaslanika u Dom naroda nego što to čine većinski hrvatski kantoni.
Jedan od najelegantnijih načina rješenja presude jeste promjena broja izaslanika u Domu naroda sa sadašnjih 17 po klubu, na neki veći broj. Dovoljno je ostaviti u svakom kantonu po minimalno jednog izaslanika iz svakog naroda, ali povećati broj izasanika srazmjerno broju Hrvata prema popisu iz 2013. Uzmimo primjer odnosa Goražda i Posavine: iz Goražda bi se i dalje birao jedan Hrvat, ali bi iz Posavske županije bilo birano četiri ili pet. A šlag na tortu višegodišnje prakse biranja "lojalnih" Hrvata jeste presuda da i tog jednog Hrvata iz Goražda - moraju izabrati Hrvati!
Jer, Dom naroda kako kaže Ustavni sud, nije dom federalnih jedinica kantona – nego dom konstitutivnih naroda!
Odsutna obrana statusa quo
Nakon što bi se eventualno promijenio Izborni zakon, Dom naroda FBiH puno bi lagodnije birao izaslanike u državni Dom naroda, čime bi Hrvati otklonili osnovne izvore svoje neravnopravnosti u federalnim i državnim zakonodavnim tijelima. Naravno, promjene Izbornog zakona se mogu iskoristiti i za promjenu načina izbora članova Predsjedništva, čime bi se jednim udarcem implementirala i presuda „Sejdić Finci“. No, kao i u prvom slučaju, i tu treba očekivati otpor bošnjačkog političkog establišmenta, koji je privilegiju biranja Hrvata u tijela vlasti povezao sa samim opstankom Države BiH, a postojanje Države BiH sa svojim – fizičkim opstankom!
Dnevnik.ba
