Obrazloženje po apelaciji Bože Ljubića
Ustavni sud Bosne i Hercegovine objavio je obrazloženje presude po apelaciji Bože Ljubića, u vrijeme podnošenja predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamenta BiH, koja se odnosi na izbor izaslanika u Domove naroda. U obrazloženju se zapravo potvrđuje princip konstitutivnosti naroda kao temeljni ustavni princip iz kojeg proistječu ostali zakoni, uključujući i Izborni zakon BiH.
U točkama obrazloženja od 49 do 53 jasno se obrazlaže kako je opće načelo demokracije da vlast proistječe iz naroda i pripada narodu, a ne teritorija.
Konstitutivnost natkrovljujući princip Ustava BiH
"Ustavni sud ponovo podsjeća na opće načelo demokracije da vlast u državi proistječe iz naroda i pripada narodu. Iz Ustava BiH slijedi da je Ustav BiH kao narod označio konstitutivne narode koji zajedno sa Ostalima i građanima BiH čine zajednicu državljana koja jednakopravno ostvaruje vlast putem svojih predstavnika, a pravo na demokratsko odlučivanje ostvaruje se legitimnim političkim predstavljanjem koje mora biti utemeljeno na demokratskom izboru te zajednice državljana koju predstavlja i čije interese zastupa", navedeno je u obrazloženju.
Međutim, iz Preambule Ustava BiH slijedi da je ustavotvorac imenovao, odnosno označio konstitutivne narode (Bošnjake, Srbe i Hrvate) (...) kao posebne kolektivitete i priznao im jednaka prava, tj. da je ''podvukao poseban, jednakopravan i jednak status Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda''.
U svezi s tim Ustavni sud podsjeća na svoju Odluku broj U 5/98 (odluka o konstitutivnosti) u kojoj je Ustavni sud istaknuo: "Ovo označavanje u Preambuli, stoga, mora biti shvaćeno kao jedan natkrovljujući princip Ustava BiH kojem se entiteti moraju u potpunosti povinovati prema članu III/3.(b) Ustava BiH."
Iz navedenih odredaba Ustava BiH slijedi da je ustavotvorac u institucijama BiH uspostavio proporcionalnu zastupljenost Bošnjaka, Srba i Hrvata kao konstitutivnih naroda.
Temeljna zadaća Doma naroda zaštita konstitutivnosti naroda
Također, Ustavni sud se pozabavio i ulogama Zastupničkog doma i Doma naroda kao vršitelja zakonodavne vlasti u FBiH. Rastumačeno je kako je Zastupnički dom u suštini građanski dom, dok je Domu naroda potvrđena uloga parlamentarnog doma u kojem se zastupaju interesu konstitutivnih naroda.
"U konkretnom slučaju predmet zahtjeva je izbor izaslanika u Dom naroda FBiH. Prema Ustavu BiH radi se o jednom od tijela iz kojeg se biraju izaslanici u državni Dom naroda. Međutim, Ustavom BiH nije propisano koja je funkcija Doma naroda, odnosno Ustav BiH ne precizira koje institucije vrše vlast u entitetima, tj. entitetski ustavi preciziraju navedeno. Tako je Ustavom Federacije propisano da će zakonodavnu vlast u Federaciji vršiti Zastupnički dom i Dom naroda. Zastupnici u Zastupničkom domu biraju se demokratskim putem na neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, na teritoriju cijele Federacije. Svaki birač ima pravo glasovati za bilo koju registriranu stranku. Dakle, Zastupnički dom predstavlja interese svih građana koji žive u Federaciji, a pravo na demokratsko odlučivanje ostvaruje se legitimnim političkim predstavljanjem koje mora biti utemeljeno na demokratskom izboru svih građana koji žive u Federaciji jer njihove interese predstavlja i njihove interese zastupa", stoji u obrazloženju.
S druge strane Ustav Federacije propisuje da će sastav Doma naroda biti paritetan tako da svaki konstitutivni narod ima isti broj izaslanika, te kao temeljno pitanje od vitalnog interesa propisuje ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti.
Nadalje, Ustav Federacije definira da se kao pitanja od vitalnog interesa mogu pojaviti i druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa ako tako smatra 2/3 jednog od klubova izaslanika konstitutivnih naroda u Domu naroda.
"Nesporno je da iz navedenog proizlazi da je temeljna zadaća Doma naroda zaštita konstitutivnosti naroda. Nadalje, prema Ustavu Federacije, Federacija se sastoji od federalnih jedinica (kantona). Međutim, bez obzira na navedeno, Dom naroda nije Dom federalnih jedinica nego Dom konstitutivnih naroda", stoji u obrazloženju.
Osim toga, Ustavni sud ukazuje i da je Ustavom Federacije propisano da amandmane na Ustav usvaja Dom naroda prostom većinom, uključujući većinu bošnjačkih, većinu hrvatskih i većinu srpskih izaslanika.
Jedan narod drugom ne smije birati političke predstavnike
Iz prethodne analize slijedi, navedeno je u obrazloženju presude Ustavnoga suda po apelaciji Bože Ljubića, da pravo na demokratsko odlučivanje koje se ostvaruje legitimnim političkim predstavljanjem mora biti utemeljeno na demokratskom izboru izaslanika u Dom naroda Federacije BiH onog konstitutivnog naroda koji predstavlja i čije interese zastupa.
Dovodeći navedeni značaj Doma naroda u ustavnom sustavu Federacije BiH u svezu s načelom konstitutivnosti naroda neosporno proizlazi da načelo konstitutivnosti naroda u Federaciji BiH, u kontekstu Doma naroda, može biti ostvareno samo ako se popunjavanje Doma naroda temelji na jasno preciziranim kriterijima koji trebaju dovesti do što potpunijeg predstavljanja svakog od tri konstitutivna naroda u FBiH.
Suprotno od navedenog, neadekvatno političko predstavljanje onih koje predstavlja i čije interese zastupa dovodi do povrede načela konstitutivnosti, odnosno nejednakopravnosti bilo kojeg od konstitutivnih naroda, a time i povrede Ustava BiH, konkretno članka I/2. Ustava BiH.
Ustavni sud nalazi u da je izbor izaslanika u Dom naroda kombinacija neposrednih i posrednih izbora. Naime, izaslanike Doma naroda biraju posredno kantonalne skupštine iz reda svojih izaslanika koji su izabrani na neposrednim - općim izborima tajnim glasovanjem na cijelom teritoriju Federacije kada svaki birač, bez obzira na nacionalnost i bez obzira kojem konstitutivnom narodu pripada, ima pravo glasovati za bilo kojeg kandidata sa izborne liste političkog subjekta.
Ustavni sud tako uočava da članak 10.12. stavak 2. Izbornog zakona u dijelu: "Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu" i članak 20.16.A Izbornog zakona (određivanje po jednog izaslanika iz svakog konstitutivnog naroda za svaki kanton) daju mogućnost pripadniku konstitutivnog naroda da bude izabran u Dom naroda čak i u krajnjem, ali mogućem slučaju da je ta osoba jedini pripadnik nekog od konstitutivnih naroda u jednom od kantona, pod uvjetom da je izabrana u zakonodavno tijelo tog kantona.
Tko je koga izabrao
"Dakle, tog izaslanika na neposrednim izborima izabrali su pripadnici drugog konstitutivnog naroda i u tom zakonodavnom tijelu također su ga izabrali pripadnici drugog konstitutivnog naroda. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj ranijoj praksi već iznio stajalište da nije pitanje ustavnosti neodgovarajuća implementacija određenih zakonskih rješenja ako su ta rješenja, sama po sebi, u skladu sa Ustavom. U takvim situacijama, u slučaju zlouporabe u implementaciji zakonskih odredbi postoje drugi odgovarajući mehanizmi zaštite. Međutim, u konkretnom slučaju se ne radi o takvoj situaciji, već o situaciji da su navedene odredbe (...) u njihovoj implementaciji suprotne Ustavu BiH", navedeno je u obrazloženju.
Naime, ako se ima u vidu, nastavlja se, da ove odredbe daju mogućnost pripadniku konstitutivnog naroda da bude izabran u Dom naroda čak i u krajnjem, ali mogućem slučaju da je ta osoba jedini pripadnik nekog od konstitutivnih naroda u jednom od kantona, pod uvjetom da je izabrana u zakonodavno tijelo tog kantona na neposrednim izborima, a da je nakon toga ne biraju pripadnici tog konstitutivnog naroda u Dom naroda, više je nego očito da navedene odredbe omogućavaju da predstavnicima jednog konstitutivnog naroda u zakonodavnom tijelu kantona legitimitet daju predstavnici drugog konstitutivnog naroda, odnosno jedan takav izaslanik ima isti ''kapacitet'' u Domu naroda kao i bilo koji drugi izaslanik kojeg su izabrali pripadnici, odnosno izaslanici samo iz tog konstitutivnog naroda.
"Dakle, očito je da navedene odredbe impliciraju da pravo na demokratsko odlučivanje isključivo legitimnim političkim predstavljanjem neće biti utemeljeno na demokratskom izboru izaslanika u Dom naroda Federacije BiH onog konstitutivnog naroda koji predstavlja i čije interese zastupa", stoji u obrazloženju.
Nadalje, u situaciji kada im na neposrednim izborima u pretežnom dijelu legitimitet mogu dati pripadnici drugih konstitutivnih naroda, čak i u slučaju da zakonodavno tijelo kantona ima više izaslanika iz reda određenog konstitutivnog naroda, navedene odredbe krše Ustav BiH.
Konstitutivnost podrazumijeva jednakopravnost
U skladu s navedenim Ustavni sud nalazi da odredbe članka 10.12. stavak 2. u dijelu: "Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu" i odredbe članka 20.16.A Izbornog zakona ne samo da se ne temelje na jasno preciziranim kriterijima koji trebaju dovesti do što potpunijeg predstavljanja svakog od tri konstitutivna naroda u Federaciji BiH nego očito impliciraju da pravo na demokratsko odlučivanje isključivo legitimnim političkim predstavljanjem neće biti utemeljeno na demokratskom izboru izaslanika u Dom naroda Federacije BiH onog konstitutivnog naroda koji predstavlja i čije interese zastupa.
Ustavni sud nalazi da je navedeno suprotno načelu konstitutivnosti, odnosno jednakopravnosti bilo kojeg od konstitutivnih naroda, a time i suprotno Ustavu BiH, konkretno članku I/2. Ustava BiH.
Ustavni sud zaključuje da odredba Potpoglavlja B članka 10.12. stavak 2. u dijelu: "Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu" (...) Izbornog zakona nisu u skladu sa člankom I/2. Ustava BiH.
"Nalaže se Parlamentarnoj skupštini BiH (...) da najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostave ove odluke uskladi s odredbama članka I/2. Ustava BiH, navedeno je u obrazloženju.
im|artinfo, preuzeto s portala dnevnik.ba
