Sutra se navršava 32. obljetnica proglašenja Hrvatske Zajednice u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. Kao teritorijalno-upravna jedinica Hrvata u Bosni i Hercegovini Herceg-Bosna je pod tadašnjim političkim vodstvom Hrvata preoblikovana u republiku slijedeći u potpunosti Owen-Stoltenbergov mirovni plan za Bosnu i Hercegovinu. Osim povijesnog aspekta ove odluke, važan je i politički aspekt jer je Herceg-Bosna kasnije sve svoje pravne akte unijela u Federaciju BiH.
"Proglašavam da je uspostavljena i proglašena Hrvatska Republika Herceg-Bosna jednoglasno od svih zastupnika Zastupničkog doma." - Ovim riječima je prvi predsjednik Herceg-Bosne Mate Boban 28. kolovoza 1993. godine na sjednici Zastupničkog doma Hrvatske Republike Herceg-Bosne u Grudama proglasio prelazak Herceg-Bosne iz Zajednice u Republiku. Bilo je to u jeku rata s velikosrpskim agresorom u Hrvatskoj i BiH, ali i u razdoblju bujanja jednako teškog bošnjačko-hrvatskog sukoba. Zbog toga je iznimno važan i politički kontekst donošenja ove odluke.
"Tom odlukom željelo se potvrditi opstojnost hrvatskog naroda na prostoru Bosne i Hercegovine, ali i potvrditi ravnopravnost s druga dva naroda. Neposredo prije toga, mjesec dana ranije je međunarodna zajednica ponudila rješenje kroz Owen-Stoltenbergov mirovni plan koji je podrazumijevao Bosnu i Hercegovinu kao savez tri republike", kazao je umirovljeni general HVO-a i bivši ministar obrane FBiH Miroslav Nikolić.
Herceg-Bosna je bila međunarodna-pravna uvažena činjenica koja ni na jednom svom službenom aktu nije negirala državnost Bosne i Hercegovine i koja je unijela sebe i sve svoje akte u Washingtonski i Daytonski sporazum i službeno je prestala postojati tek samoukinućem i prenošenjem ovlasti na Federaciju BiH u kolovozu 1996. Kao jedan od svjedoka toga vremena Ivan Anđelić sve to argumentira razgovorom s drugim predsjednikom Herceg-Bosne Krešimirom Zubakom u kojemu ga ja upitao zašto je odbio potpisati sporazum u Daytonu.
"On je meni odgovorio kao prijatelj, mi smo studirali zajedno, da nije imao ovlasti potpisati sporazum u Daytonu dok nije dobio suglasnost Sabora Hrvatske Republike Herceg-Bosne, a kada je dobio ovlasti onda je on potpisao sporazum u Parizu", riječi su ravnatelja Hrvatskog leksikografskog instituta Ivan Anđelić.
Ne može se zanemariti ni činjenica da je jedino političko vodstvo Hrvata pristalo na sve ponuđene mirovne sporazume od početka rata. A Herceg-Bosna je u početku rata bila nužnost kao otpor velikosrpskom agresoru, a kasnije političko sredstvo za opstojnost Hrvata u BiH. Naši sugovornici navode kako je preko nje hrvatski narod unio svoju suverenost i u Washingtonski i u Daytonski sporazum.
"Dugo vremena svi akti koji su izdani za vrijeme Hrvatske Republike Herceg-Bosne priznati su u cijeloj Bosni i Hercegovini, i rodni listovi i diplome i svi dokumenti koji su bili izdani. Dakle da je ona bila paradržava ili paratvorevina nitko ih ne bi priznao, ni u međunarodnoj ni u domaćoj situaciji", dodao je Anđelić.
"Rezultati popisa kada usporedimo iz 1991. i 2013. godine pokazuju da je jedino prostor Herceg-Bosne ostao istinski multietničan, dok su prostori pod kontrolom Vojske RS-a i i pod kontrolom Armije BiH etnički očišćeni. To se može egzaktnim podacima od Mostara, zapadnog i istočnog pa do bilo kojih gradova pod kontrolom jednog, drugog ili trećeg naroda činjenično potvrditi", mišljenja je Nikolić.
Naravno nitko ne tvrdi kako je Hrvatska Zajednica, a kasnije Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila bez grijeha, ali u političkom i nacionalnom smislu predstavljala je legitimno pravo hrvatskog naroda za osiguravanje svoje pozicije u BiH, kao što su ga imala i druga dva naroda. U nju je kao Hrvatsku Zajednicu od oformljenja 1991. godine ušlo 30 općina gradova u BiH, a kasnije tijekom rata Herceg-Bosna je bila povezana i s ostalim hrvatskim zajednicama i enkalavama u srednjoj i sjevernoj Bosni te u Posavini.
Više u prilogu:
artinfo.ba
