"Nalazeći da postojeći unitarni oblik političkog i državnog ustroja ne osigurava hrvatskom narodu njegova prava u BiH i na BiH, odlučan je ta prava obraniti, između ostalog, mijenjajući svoj položaj tako što na dijelu teritorija BiH uspostavlja svoju državnu zajednicu ... Hrvatska zajednica Herceg Bosna, utemeljena odlukom o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg Bosne, uspostavlja se i proglašava Hrvatskom Republikom Herceg Bosnom (u daljnjem tekstu: Republika. Republika je jedinstvena i nedjeljiva demokratska država hrvatskoga naroda u BiH…)"

Hrvati u BiH vjerojatno su jedini narod u Europi koji se odrekao svoje državotvornosti izražene kroz teritorij i institucije radi virtualne jednakopravnosti u Federaciji i kasnije državi BiH u kojoj je kroz revizije ionako nepovoljnih mirovnih sporazuma dobio poziciju političke manjine, piše Večernji list BiH.

Herceg Bosna žrtvovana

Navodi iz odluke o utemeljenju HR Herceg Bosne, koja je donesena na današnji dan 1993. godine na zasjedanju Zastupničkoga doma HZ HB u Grudama, ponajbolje govore o viziji tadašnjih čelnika te danas posebno upozoravaju koliko je bila pogubna procjena da je se ugasi.

Hrvatska zajednica, a kasnije i Hrvatska Republika Herceg Bosna, bila je izraz volje Hrvata u BiH za slobodom, najprije obrane od agresije, a onda i rješenja njegova ustavnopravnog položaja.

Okolnosti u kojima je utemeljena HR HB davale su više nego za pravo tadašnjim hrvatskim dužnosnicima da taj proces okončaju upravo na taj način. Uz sve užasne posljedice rata koje su preživjeli Hrvati, ali i Bošnjaci i Srbi, hrvatsko vodstvo odlučuje se na ovaj korak nakon što su Mate Boban i Alija Izetbegović prihvatili, a Radovan Karadžić odbio mirovni sporazum da se BiH ustroji kao unija po Vance-Owenovom planu s deset regija. Kasnije je i bošnjačko vodstvo odustalo od ovoga potpisa iz Ženeve.

Uslijedio je Owen–Stoltenbergov prijedlog s unijom triju republika, što je u osnovi bio plan prije rata koji je osmislio portugalski diplomat Cutillero. Boban, Izetbegović i Karadžić su prihvatili taj plan, ali ga se Izetbegović odrekao na početku kolovoza 1993. godine pod utjecajem američkih “savjetnika” i pritiskom sarajevske javnosti.

Sve mirovne sporazume predsjednik Mate Boban i hrvatska strana su prihvaćali, čak i unatoč tome što nisu bili do kraja povoljni, kako bi se rat zaustavio.

I odluka o utemeljenju Hrvatske Republike Herceg Bosne bila je u tome pravcu. No, vrlo kratko nakon njezina utemeljenja izvršen je pritisak na službeni Zagreb koji je onda naložio njezino gašenje i uspostavu Federacije BiH, što je bio temelj da se riješi pitanje Krajine, istočne i zapadne Slavonije, odnosno slobodne hrvatske države, budući da su se našli na istome stolu za rješavanje.

Herceg Bosna je žrtvovana radi Republike Hrvatske. Predsjednik HB Mate Boban je zbog toga podnio ostavku, a bh. Hrvatima je kao “kompenzacija” za odricanje od uspostave Federacije BiH obećana konfederacija s Hrvatskom, što se na kraju pokazalo kao samo to – obećanje.

Čak su i rješenja koja su u Washingtonskom i Daytonskom sporazumu Hrvatima makar jamčila institucionalnu jednakopravnost, nakon godina i različitih odluka međunarodnih predstavnika, poništena.

Istodobno, druga dva naroda u BiH su u odnosu na Hrvate makar došla u poziciju izboriti se za vlastitu slobodu. Srbi su se izborili za vlastiti entitet, a Bošnjaci su ga dobili u “većinskom vlasništvu” uz posredovanje međunarodne uprave, a na štetu Hrvata.

Hrvatsko pitanje otvoreno

Kao posljedica rata Hrvati su skoro iščeznuli iz RS-a te njihova pozicija ovisi o dobroj volji Srba, a u Federaciji BiH, gdje su se u najvećem broju zadržali, o njihovim suverenim pravima često odlučuju Bošnjaci, i to birajući im predstavnike, namećući vlasti, sustavno osiromašuju hrvatska područja, kriminaliziraju Domovinski rat i njihove dužnosnike.

Ništa od toga ne bi bio slučaj da Hrvati nisu ostali bez Herceg Bosne, a BiH bi zasigurno bila stabilnija kao država triju naroda, danas, vjerojatno, i članica EU koja ne bi zapinjala u nacionalnim trvljenjima koja stalno potkopavaju njezino postojanje i tresu temelje zemlje. Na sličan način, pozivajući se na ista načela, i danas Hrvati traže jednakopravnost i bore se za modernu i stabilnu državu, što ona danas nije.

Zato uopće nije slučajno ili čudno da je u jednom objavljenom transkriptu razgovora jedan političar BiH nazvao "velikim sranjem".

im|artinfo.ba, preneseno s portala dnevnik.ba