Dok Milorad Dodik polako otklanja posljednje prepreke za održavanje referenduma (o danu RS ovaj put) bošnjačka javnost odgovara na dva međusobno suprotstavljena načina: Prvi je prizivanje reakcije OHR-a i međunarodne zajednice i upozoravanje na ozbiljnost situacije, pa čak i prijetnju po mir. Druga reakcija je suprotna prvoj i svodi se na ismijavanje ozbiljnosti i efekata referenduma pozivajući se na njegovu nezakonitost. Kako će se stvari odvijati možemo otprilike procijeniti analizom realne političke moći među akterima.
Piše: mr.sc. Tvrtko Milović, Dnevnik.ba
Prije nekoliko godina Ognjen Tadić izjavio je da nema nikakvih suštinskih prepreka za osamostaljenje Republike Srpske. Tada ta izjava nije dobila na značaju, ali činjenica je da Tadića nitko nije razuvjerio. Koji su stvarni mehanizmi protiv osamostaljenja RS-a?
Sličnu izjavu dao je i Milorad Dodik 2007. u jeku prve kampanje „za smjenu Dodika“. Tada je rekao da u slučaju da ga OHR smijeni, dogodit će se – ništa. On bi normalno nastavio s radom. Na napomenu da bi mu EUFOR onemogućio dolazak na posao Dodik je dodikovski odgovorio: „Radio bih svoj posao 100 metara dalje“. I onda, koji su stvarni mehanizmi za smjenu Dodika!?
To nas dovodi do problema referenduma: Koji su stvarni mehanizmi za onemogućavanje referenduma?
Odgovor na sva tri pitanja je isti: nikakvi.
Da sutra Republika Srpska proglasi neovisnost dogodilo bi se: ništa. Nema represivnog organa, kako domaćeg tako ni stranog, koji bi fizički onemogućio osamostaljenje. Postoje institucije koje bi mogle pokrenuti tužbe, zabrane, blokade i slično. Ali ni jedna institucija nema mogućnost provedbe svojih odluka. Postoje mehanizmi koji bi kaznili rukovodstvo Republike Srpske, ali sve to nakon osamostaljenja.
Može tužiteljstvo podići optužnicu. I narediti uhićenje. Ali, ako je RS u tom trenutku samoproglašena država, koji bi to organ unutar RS uhitio Dodika? Da ne govorimo o nekom drugom.
Svaka intervencija s teritorije FBiH bila bi jednaka objavi rata. To jeste ozbiljna prijetnja. Ali bi to značilo da je FBiH pokrenula rat, i samim tim bi RS bila u poziciji obrane. Tu se mijenjaju okolnosti i tada bi glavna uloga međunarodne zajednice bila sprječavanje sukoba, s pritiskom na onog tko sukob počne.
Nešto drugačija u detaljima, ali u načelu slična situacija je s referendumom. Ne postoji način na koji bi država BiH, a još manje FBiH spriječila održavanje referenduma. Također, ne postoji način na koji bi referendum spriječio OHR. Svi zajedno ga mogu proglasiti nevažećim i neobvezujućim, ali to za kreatore referenduma ne znači ništa. Dapače, ukoliko bude visok odziv građana na referendumu, onda će to biti još jača poruka što građani RS misle o međunarodnoj zajednici i svim njenim mehanizmima i predstavnicima.
Onaj dan kada se referendum održi, pod uvjetom da uspije u smislu odziva, Milorad Dodik steći će golemi kapital u svom sukobu s međunarodnom zajednicom. Uz to, imat će i crno-na-bijelo legitimitet naroda u borbi protiv institucija države BiH (u ovom slučaju Ustavnog suda BiH). Na dan uspjelog referenduma Dodik će imati svoju državu u državi. Demonstrirat će političku silu bez presedana, a BiH, FBiH, Međunarodna zajednica, OHR, veleposlanstva, Savez za promjene, samo će nijemo stajati i tupo gledati. Tu i tamo će netko dati priopćenje i izjaviti kako referendum nema težinu. Ali ima težinu.
Referendum šalje poruku da vlasti RS mogu u svom entitetu činiti što god žele. Šalje poruku da nema sile koja ih može spriječiti. Naravno, silu je moguće primijeniti. Ali, postoji li netko tko je spreman na sebe preuzeti posljedice primjene sile? Inzko? Izetbegović? Možda bi se usudio Željko Komšić. U patikama bi se popeo na Trebević i tu bi ga uhitila policija Istočnog Starog Grada.
Odluka o referendumu, njegovo provođenje a zatim i implementacija, demonstracija su političke sile koju Dodik pokazuje svima onima koji su ga izbacili iz vlasti 2014. Prije je to bila prijetnja, ali referendumom se prijetnja ostvaruje. Posljedica po njega neće biti, jer svaka akcija protiv Dodika igranje je s vatrom. Dodikov glavni argument je mir, jer u slučaju referenduma o danu RS, a slijedom toga i ostalim referendumima, oružjem ne zvecka on, nego bošnjačka elita. Upravo mu to daje snagu, jer svako nasilje će ići na ruku upravo njemu. A drugog mehanizma nema.
Dnevnik.ba
