Foto: Ilustracija
Bez izlaska Hrvata na referendum neovisne BiH ne bi bilo, zauzvrat su dobili bezbroj primjera gaženja nacionalnih i političkih prava!
U Bosni i Hercegovini, točnije njezinom dijelu koji se Federacijom BiH zove današnji datum 1. ožujka slavi se kao Dan neovisnosti. Sjećanje je to na povijesni referendum proveden prije 32 godine kada su se bosanskohercegovački građani velikom većinom izjasnili za suverenu i neovisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana i naroda u kojoj će uživati sva prava i slobode, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Hrvati su na referendum koji je održan 29. veljače i 01. ožujka 1992. izašli zajedno s Bošnjacima koji su se tada izjašnjavali kao Muslimani. Srbi koji su bili za ostanak u bivšoj SFRJ većinom su bojkotirali referendum kao što danas 32 godine poslije bojkotiraju i proslavu 01. ožujka kao Dana neovisnosti. Potvrđuju to rezultati referenduma na kojeg je izašlo 63,7 posto građana s pravom glasa u Bosni i Hercegovini od kojih se 99,7 posto njih izjasnilo za neovisnost ove zemlje. Rezultati referenduma, omogućili su međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine kao neovisne države. Zemlje članice tadašnje Europske zajednice (EZ), danas Europske unije (EU), priznale su državu Bosnu i Hercegovinu 6. travnja 1992. godine, a Sjedinjene Američke Države dan kasnije, 7. travnja. Povijesne su to činjenice koje nedvojbeno potvrđuju važnost referenduma iz 1992. za put neovisnosti kojim je prije 32 godine krenula BiH.
Ako se stupanj zaštite ljudskih prava i sloboda mjeri u odnosu prema najmalobrojnijima, a mjeri, onda je ključno pitanje što su od obećanja „o državi ravnopravnih građana i naroda u kojoj će uživati sva prava i slobode, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi“ dobili upravo Hrvati!? Reklo bi se samo obećanja jer svih ovih godina na sceni je sustavno oduzimanje političkih i nacionalnih prava upravo pripadnicima najmalobrojnijeg naroda u BiH. Hrvati i dalje ne mogu birati svojega člana Predsjedništva BiH, najviše intervencija i nametanja odluka visokih predstavnika, osobiti intervencija na Ustav Federacije BiH bilo je na štetu Hrvata, u dva navrata vlast na federalnoj i državnoj razini izabrana je bez legitimnih predstavnika hrvatskog naroda. Pitanje pripadnosti hrvatskom narodu stalno se dovodi u pitanje, ustavno pravo školovanja na materinskom jeziku naziva se segregacijom,. Hrvati zadnjih godina nose i epitet zločinačkog naroda, osobito nakon presude šestorci, odnosno čelnicima Herceg- Bosne, cijelom se narodu zbog zločina pojedinaca nastoji prišiti etiketu zločinaca uz istodobno izostanak kažnjavanja brojnih zločina u kojima su žrtve Hrvati. Masovni zločini, progon i etničko čišćenje ukoliko su žrtve Hrvati nazivaju se tek „sporadičnim incidentima“, a logori zatvorima ili sabornim centrima. Hrvati u BiH imaju najmanje medija, daleko su od zastupljenosti u institucijama vlasti koja im pripada. Iako mnogi bošnjački političari tvrde suprotno. No, nije ih teško demantirati argumentima, posebno u mjestima koja su od Hrvata etnički očišćena poput recimo Bugojna! Oni koji sebe nazivaju patriotima ne govore snagom argumenata već mržnje i isključivosti, ponekad karikirajući stanje i odnos i prema Danu neovisnosti.
Svemu navedenom usprkos, Hrvati u BiH bi opet glasali za neovisnu BiH, barem većina jer ostanak u tvorevini koja se raspadala i koja je ubijala njihov narod s druge strane granice nije dolazio u obzir! Bez obzira što 32 godine poslije žale jer su referendumska pitanja ostala tek mrtvo slovo na papiru. Posebno ona koja se odnose na državu jednakih građana i naroda. Hrvati BiH i dalje unatoč svemu vole ovu zemlju jer ona je i njihova Domovina, u njoj su njihovi korijeni, u nju su utkali svoj identitet i kulturu. Možda bi mnogi koji misle da se gaženjem prava i sloboda drugih može zvati patriotima mogli upravo od Hrvata u BiH puno toga naučiti. Ako ništa drugo Hrvati su za BiH bili i ostalo vezivno tkivo, od referenduma sve do današnjih dana. Svi koji žele njihov nestanak, birati im predstavnike u vlasti, označavati cijeli narod kao zločince, a negirati vlastite, trebaju se i danas zapitati što bi u konačnici dobili kada bi u svojim zlim namjerama uspjeli? Odgovor je jednostavan, za početak danas ne bi imali što slaviti! I baš zato neka ovaj praznik bude prilika završiti put izgradnje neovisne i suverene BiH, države jednakih građana i naroda, političkom iskrenošću, uvažavanjem, radom za opće dobro i osjećajem za sve koji u ovom trenutku trpe bilo koji oblik diskriminacije. Tek tada i proslave će biti iskrene, lišene bilo kakvih karikatura i negacija svega onoga u što se deklarativno zaklinju brojni današnji slavljenici!
AP/artinfo.ba
