Suočavanje s prošlošću radi jasnijeg pogleda u budućnost
Kad je u pitanju BiH i njezin napredak u godini na izmaku, ova se zemlja koja je napunila godinu kandidacijskog staža za članstvo u Europskoj uniji, nema baš puno razloga pohvaliti da je u godinu dana napravila puno koraka, a kamoli prohodala. Nekako s proljeća dobili smo nakon osam godina novu Vladu Federacije BiH koja si je uzela vrijeme za reviziju onoga što je uradila prethodna s Fadilom Novalićem na čelu. Nju kao da je konačno s vlasti otpuhao jedan od respiratora koje je nabavila, a da je bio pravi, već bi davno bila sklonjena s vlasti. Ovako je njezin odlazak malo „pogurao“ visoki predstavnik uzevši Refiku Lendi iz ruku mehanizam blokade kojim se razmahao baš kao što je u ratu kao general Armije R BiH unosio nemir kamo god bi kročio, od Žepča do Novog Travnika. Upravo je početak kraja mita o časnoj Armiji R BiH jedan od pozitivnijih događaja koji su obilježili godinu na izmaku. Nakon 30 godina Tužiteljstvo BiH podiglo je optužnice protiv gospodara života i smrti u Bugojnu, Dževada Mlaće, Selme Cikotića i Tahira Granića. Konačno smo na pravom putu procesuirati istinski udružen zločinački pothvat s jasnim političkim ciljem eliminiranja cijelog jednog naroda koji pored etničkog čišćenja uključuje i logore, nasilna odvođenja uglednih hrvatskih logoraša, njihove likvidacije i sakrivanje tijela kao ključnih dokaza zločina. Početkom godine pred Sud BiH konačno izlazi i Zulfikar Ališpago. Krug najtežih zločina počinjenih nad Hrvatima od središnje Bosne dolinom Neretve, uz zločine počinjene nad Hrvatima u Republici Srpskoj, počinje se zatvarati, a time i rušiti mitovi o slavnoj i časnoj Armiji R BiH. Koliko je to važno zbog budućnosti BiH podsjetio nas je rat na nama dalekom Bliskom istoku. Ispostavilo se naime da nam je rat Izraela i Palestine bliži nego što smo mogli zamisliti jer prikriveni duh islamskih terorista izašao je iz boce spreman sijati teror straha. I tu se opet vraćamo na nerad pravosuđa, na duboku državu koja je u godini na izmaku konačno dobrim dijelom obezglavljena. Uhićenjem predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca i bivšeg prvog čovjeka državne Obavještajno sigurnosne agencije, OSA-e, Mehmeda Osmanagića Osmice otvorena je istragama o zlu koje je kontroliralo pravosudne procese i usmjeravalo ih prema željama političkih nalogodavaca. A oni su se sami raskrinkali, osudivši uhićenje Debeveca i Osmanagića. I tko god pomisli da mu je 2023. godina bila teška, bit će mu lakše kad se sjeti one narodne „dabogda imao pa nemao“. Tako eto imamo stranku koja nakon nakog 30 godina nije više dio vlasti, uz izuzetak par kantona, odnosno županija, čiji se predsjednik zavadio sa svima, a prva dama ostala bez diplome i direktorske fotelje. I kao šlag na kraju iza rešetaka im je završio obiteljski obavještajac. Uvijek dakle ima gore od goreg! Prije toga dužnosnici ove stranke popunili su američke crkne liste na kojoj se našla i državna tužiteljica Dijana Kajmanović koja je umjesto dokumentiranja, predmete organiziranog kriminala spremala u ladicu, a ona sama ubirala „kajmak“ koji su joj osiguravali kriminalci. Da nam je pravosuđe jedna od najslabijih karika potvrdili su i slučajevi ubojstva i nasilja nad ženama, od brutalnog ubojstva Nizame Hećimović do premlaćivanja radnice hotela Jablanica i sramotne presude nasilniku od deset mjeseci zatvora. Dakle, pravosuđe BiH u ovoj zemlji duboko je korumpirano i ostaje nam nada da su ovogodišnja uhićenja bila početak obračuna s kriminalom i korupcijom u vlastitim redovima kako bi konačno mogli krenuti raditi ono što im je posao, suditi po dokazima, a ne po „babi i stričevima“ kao dosad. Među predmetima koji ih čekaju su i mnogi neprocesuirani ratni zločini o čijem rasvjetljavanju ovisi budućnost BiH koje nema bez istine i pravde za sve žrtve!
A kako za to vrijeme žive obični ljudi koji se politika ne dotiče previše. Mnogi će reći da ne žive već životare, sve više bez nade da će zemlja konačno krenuti naprijed. Više nego novu godinu čekaju pomoć Europske unije uz koje će lakše pokriti sve veće troškove.
I na kraju, nije istina da BiH nema perspektive, naravno da je ima i da je moguće krenuti naprijed. Zašto onda uz korak naprijed redovito pravimo dva unatrag? To najbolje znaju oni koji su donedavno kontrolirali procese, naročito one pravosudne, koji misle da se budućnost može graditi na mitovima i lažima, koji priznaju samo zakone većine. Ako ništa drugo, 2023. godina najavila je obračun s takvim destruktivnim politikama. U novoj godini čekaju nas i lokalni izbori i prilika da biramo ljudi najbližu vlast, onu lokalnu. Svijetlih primjera imamo i u središnjoj Bosni, dokaza je moguće graditi mjesta za sve. A mjesta za sve mora biti i u BiH. I to je jedini put izgradnje bolje budućnosti na ovim prostorima, ubrzanja europskog puta uz obračun sa svim mračnim silama prošlosti.
AP/artinfo.ba
