Kada pogledamo situaciju u relativno ili apsolutno monoetničkim općinama vidimo da se stvari razlikuju do razine diskriminacije – mogućnost koju imaju građani monoetničkih, nemaju građani multietničkih općina!

Odluka da kandidiraju Ćamila Durakovića kao zajedničkog kandidata „probosanskih“ stranaka, natjerala je „antibosanske“ stranke na identičnu reakciju – U Srebrenici će sve srpske stranke (njih 6-7) kandidirati jednog kandidata za načelnika!

Piše: mr. sc. Tvrtko Milović, Dnevnik.ba

Još ranije su slično najavile i sve (!?) hrvatske stranke u sredinama gdje Hrvati nisu apsolutna većina. S obzirom da Hrvati nisu apsolutna većina u većem dijelu FBiH, ovaj princip će biti opće raširen. Kao reakcija, vrlo je vjerojatno da će u velikom broju općina FBiH gdje ni Bošnjaci nisu apsolutna većina prevladati „razum“ pa će i oni izaći s jednim kandidatom.

I tako smo, vrlo jednostavno, oduzeli građanima pravo izbora.

Izbori, kao što sama riječ kaže, znače izbor između najmanje dva kandidata. U uvjetima etničke homogenizacije, izbor postoji tek teoretski.

Izaći ili neizaći na izbore

Zamislimo da se u Srebrenici zabavljaju (zvuči groteskno...) Srbin i Bošnjakinja. Imaju oboje po 18 godina i žele ove godine prvi put izaći na izbore. Na listiću im se nudi izbor dva kandidata čija je jedina kvalifikacija - nacionalnost. Dvoje mladih mogu glasovati „za svog“ svjesno zanemarujući interes svog partnera. Ili mogu glasovati za „onog drugog“ svjesno se odričući vlastitog interesa. Ne zaboravimo da su dva kandidata nominirana ispred bošnjačke i srpske koalicije, i kolika god da je njihova ljudska i „građanska“ širina, oni su ipak kandidati etničkih koalicija. I to je njihov prvi i osnovni zadatak na mjestu načelnika općine.

Dakle, jedini pravi izbor koji mladi par ima jeste - izaći ili ne izaći na izbore; s tim da prvi izbor vjerojatno vodi u konflikt, pa možda i kraj veze.

Neizlazak na izbore smatramo lošim samim po sebi. Pa eto, u slučaju multietničkih sredina, gotovo da ga preporučujemo. A tamo je to posebno bogohulno.

Ništa drugačije nije ni u mnogim drugim općinama BiH. U središnjoj Bosni tek su dvije općine u kojima možemo očekivati više od jednog hrvatskog kandidata za načelnika općine. Hrvati središnje Bosne, a u nekim općinama i Bošnjaci, neće imati realnu mogućnost izbora. Ne ulazeći u kvalitetu kandidata, sama činjenica da nema protukandidata pokvarit će i najboljeg.

Kada pogledamo situaciju u relativno ili apsolutno monoetničkim općinama vidimo da se stvari razlikuju do razine diskriminacije – mogućnost koju imaju građani monoetničkih, nemaju građani multietničkih općina!

U monoetničkim općinama ćemo svjedočiti izborima u kojima će pobijediti najbolji kandidat, ili najbolja stranka. U takvim općinama nacionalnost kandidata neće biti u vrhu prioriteta, a i ako bude, neće biti presudna pri odlučivanju birača. U takvim općinama birači će imati „luksuz“ birati najboljeg kandidata.

Prebrojavanje

Ova nuspojava lošeg izbornog zakona ima i konkretno loše posljedice: monoetničke općine demokratskom logikom imat će bolje načelnike od multietničkih! Da stvar bude gora, u multietničkim općinama će „gubitnički“ narod biti u težoj poziciji nego u drugim općinama. Naime, jedan načelnik Srpca, Banovića ili Ljubuškog može sebi dopustiti visok senzibilitet prema drugim narodima bez opasnosti po svoj rejting. U isto vrijeme načelnici multietničkih općina moraju strogo paziti na etničku pripadnost svakog uposlenika, i još više – na etničku destinaciju svake uložene marke.

Nejednaki uvjeti razvoja lokalne demokracije u BiH dovoljno su ozbiljni da se njima zabavi zakonodavac. Prije svega, nužno je na lokalnoj razini riješiti pitanje jednakosti nevećinskog stanovništva. Primjer može biti Gornji Vakuf/Uskoplje ili Distrikt Brčko. Loši primjeri su gotovo sve ostale općine. Čak i kada nema realnih etničkih problema, uvijek postoji realna mogućnost da će vodeća stranka manjinskog naroda zloupotrebljavati nacionalna pitanja kako bi homogenizirala vlastite birače.

Drugi način na koji se ovakav neravnomjeran demokratski razvoj može poništiti je opća reforma lokalne samouprave, bilo kroz sitnjenje površine općina ili kroz promjene nadležnosti načelnika i općinskih vijeća. Naime, ovlasti općinskog vijeća mogu biti takve da će biti potpuno nevažno koje je nacionalnosti načelnik.

Sada smo u situaciji da se izbor načelnika, primjer Srebrenice, veže uz sam opstanak bošnjačkog stanovništva u ovoj općini a neke bošnjačke udruge mogući izbor načelnika Srbina izjednačavaju s novim genocidom!!!

Lokalni izbori bi trebali biti vrijeme kada u prvi plan dolaze lokalne teme. Na žalost, zbog navedenih razloga, (i) lokalni izbori vrijeme su nacionalnog prebrojavanja. Političke stranke se čak i ne trude uvjeriti birače da će „povoljna“ nacionalnost izabranog kandidata donijeti korist – uglavnom se ističe potencijalna šteta ukoliko ne bude izabran „naš“. Najtužnije je što su potpuno u pravu.

Kao i kod općih izbora, i u lokalnim izborima očito imamo sistemsku grešku na snazi. Stranke optužujemo kako za vrijeme lokalnih izbora potenciraju nacionalne teme, iako je izvor problema u samom izbornom zakonu i neriješenim nacionalnim pitanjima na entitetskoj/državnoj razini.

Stoga, pripremimo se za još jedno etničko prebrojavanje i posljedice koje iz toga proizlaze.

im|artinfo.ba, preneseno s portala dnevnik.ba