Bojan Domić za TV1
U Travniku je sada jedan narod dominantan, brojčano oko 70 posto, a to se realni implicira i na političku situaciju. Brojčana moć je pretvorena u političku moć, a politička moć naravno ulazi u sve pore života u Travniku, tako da više nemamo grad kakav smo imali, upozorio je u Dnevniku TV1 predsjednik Općinskog odbora HDZ BiH Travnik Bojan Domić.
TV1: Predstavnici HDZ BiH, HDZ 1990, HKDU-a, HSP-a i HSS-a iz Travnika, potpisali su prememoriju po pitanju Travnika. Šta donosi taj dokument?
DOMIĆ: Taj dokument šalje jednu poruku iz grada Travnika svima onima koji razgovaraju, koji mogu utjecati na događaje i stvari, koji imaju političku moć, posebno iz međunarodnih krugova. Podsjeća ih da postoji Travnik i da u Travniku također postoje problemi, te da kada se razgovara o nekim drugim sredinama, kada se razgovara o budućnosti BiH, treba uzeti u obzir i Travnik, pa i sve druge sredine gdje živi više zajednica, po čemu je naša domovina posebna.
Kada govorimo sadržajno, promemorija nas podsjeća na to kako je BiH sastavljena. Ona lokalnoj zajednici priziva onaj bit BiH, onaj paritet da je BiH zemlja tri naroda i svih njenih građana. U BiH postoje modeli koji, nažalost, ne funkcioniraju najbolje, ali tražimo model funkcioniranja tri naroda u BiH, ali je isto tako potrebno tražiti modele funkcioniranja tri naroda u lokalnoj zajednici.
TV1: Zašto imate dojam da je Travnik zaboravljen od ostatka BiH i međunarodne zajednice?
DOMIĆ: Prema popisu iz 1991. godine, ali ne samo po tome, nego je Travnik stoljećima bio mjesto zajedničkog življenja. Nijedan narod 1991. nije imao apsolutnu većinu. Bio je istinski multietnički grad gdje su sve zajednice zajedno živjele i zajedno radile, imale jednak utjecaj na sva događanja. Nažalost, sve što se događalo – dosta loših stvari od rata, progonstva, poslijeratnih zbivanja, povratka, sprječavanja povratka, ubojstava, zločina – učinilo je situaciju da to Travnik više nije.
U Travniku je sada jedan narod dominantan, brojčano oko 70 posto, a to se realni implicira i na političku situaciju. Brojčana moć je pretvorena u političku moć, a politička moć naravno ulazi u sve pore života u Travniku, tako da više nemamo grad kakav smo imali.
TV1: Kakav je omjer građana i njihove nacionalnosti bio prije rata, a kakav je sada?
DOMIĆ: Prije rata, Bošnjaci su bili najbrojniji sa 43 ili 44 posto stanovništva, Hrvati su bili s 38 posto, Srbi sa 10 ili 11 posto, a ostalo su bili Jugosloveni ili ostali. Još čekamo podatke posljednjeg popisa. Neslužbeno, mislim da je Bošnjaka blizu 70 posto, Hrvata je 23 ili 24 posto, možda čak i manje, Srba nažalost imamo u tragovima, jedan ili dva posto. To je ono što je loše.
TV1: Na koji je način moguće ostvariti punu jednakopravnost u Travniku, za koju se zalažete?
DOMIĆ: Moguće je. Modeli i načini postoje, postoje primjeri dobre prakse, uz određene modele konsocijacije. Kroz izborni sustav, kroz participaciju u općinskom ili gradskom vijeću, postoje mehanizmi zaštite jednih od drugih, da imamo to. Postoji više tih modela, sad je stvar dogovora i dobrog modela, koji ćemo model odabrati.
Nama je bio cilj, možda ne reći “ovo je taj model i hoćemo tako”, nego otvoriti dijalog. Svjesni smo da za sve ovo što radimo moramo naći partnera u svim svojim susjednima, i Bošnjacima i Srbima i svima. Vjerujem da nam svima ovo odgovara. Lokalna zajednica može skladno funkcionirati i razvijati se samo ako postoji jedan širok konsenzus. Travniku sada, po meni, treba širok konsenzus da sve ove loše stvari koje su se događale dugi niz godina, možda sjednemo, otvoreno razgovaramo i dogovorimo, stavimo iza nas i počnemo razgovarati o razvoju grada, projektima. Travnik je sada na raskršću kako krenuti, kako ubrzanim razvojem da idemo dalje.
TV1: Ima li volje za razgovor kod susjeda?
DOMIĆ: Pratim ono što se događa u javnosti, postoji niz događaja koji se događaju u Travniku u vezi s ovom temom – da općina Travnik bude gradska zajednica grad Travnik. Vidim kod susjeda pomalo i strah što se događa.
TV1; Kada kažete susjedi, mislite na Bošnjake?
DOMIĆ: Da, na Bošnjake prvenstveno. Inicijativa o preustroju Travnika je starija inicijativa, od 90. ih godina, bili su i ustavni amandmani. U tom trenutku, onda je dosta loše dočekana. Boje se podjele grada, boje se stvari koje meni osobno ne padaju na pamet. Grad je moj i ne znam što bi ga dijelili, niti ima logike da se on dijeli. Čak i sama riječ zajednica, mislim da tu nema podjela, ako radimo zajednicu, ako hoćemo nešto zajedno raditi.
Mislim da je to jedan strah, ali ne mislim da je opravdan. Dosta neopravdan strah, čak mislim da su pod nekim dojmom da će izgubiti nešto, da će možda izgubiti ujeicaj kakav sad imaju. To je možda loše. Nije dobro da jedan narod dominira drugim. To nikako nije dobro i mislim da to i dalje može dizati tenzije i dalje nas dijeliti.
TV1: Kazali ste da priča o preustroju Travnika nije nova i da traje od 90-ih godina. Mislite li da je došlo vrijeme i da će se ta priča sada uspjeti riješiti? Hoće li biti dovoljno političke volje? Kažete postoji neki strahovi kod Bošnjaka, razgovarali ste s njima, ali ipak, mislite li da će se iznaći političke volje, sjesti za isti sto i na neki način riješiti?
DOMIĆ: Optimista sam. Vidimo da se u ovom trenutku intenzivno razgovara o budućnosti BiH. Razgovara se o njenom modelu, o jednom ustavnom ustrojstvu ravnopravnosti svih naroda. Sve je to iz različitih razloga. BiH sada se nalazi pred euroatlantskim integracijama, približavamo se EU i od nas se traži da iznađemo modele funkcioniranja na ravnopravnim osnovama. Razgovara se o drugim područjima naše BiH. To mi budi optimizam. Mislim da je došlo vrijeme da se u BiH poslože temeljne stvari, da bi se onda jednostavno mogli baviti čisto životnim stvarima u vremenu koje predstoji.
TV1: Prema Vašm mišljanju, može li se pitanje Travnika dovoditi u vezu s pitanjem Mostara?
DOMIĆ: Htjeli mi to ili ne, pitanje Travnika i Mostara je neko nekad doveo u vezu. To su ustavni amandmani iz ’97, ’98. godine koje je visoki predstavnik ukinuo 2002. i tada je već neko doveo u vezu Travnik i Mostar. Doveo ih je u vezu iz opravdanog razloga. To su bile županije, Srednjobosanska i Hercegovačko-neretvanska, s posebnim režimom paritetne županije. Onda je nekom logikom neko uvezao Travnik i Mostar. Koliko mi je poznato, ni u Mostaru nijedan narod nije imao apsolutnu većinu, kao ni u Travniku. Onaj tko je to uradio nekad, mislim da je to dobro uradio.
Ovo što mi radimo u Travniku nema neke izravne veze s Mostarom. Mislimo da je ovo što sada radimo i zagovaramo primjer za dosta drugih zajednica koje imaju problema s tim funkcioniranjem. U medijima pratim da se u Srebrenici sada intenzivno razgovara o nastupu na izborima. Vidimo homogenizaciju u jednom narodu i homogenizaciju u drugom narodu, koja nije dobra za demokraciju. Mislim da su modeli koji mi zagovaramo u Travniku dobri za neke druge sredine.
TV1: Koliko je opasna dominacija jednog naroda u mješovitim sredinama kao što je SBŽ?
DOMIĆ: To nije dobro. Nije dobro ni u jednom području, pa ni u Travniku. Događaju se loši trendovi i loši pokazatelji, sve ono protiv čega se trebamo boriti. Stvaramo sredine jednih i sredine drugih, a onda imamo pravu podjelu u BiH. Travnik je od rata na ovamo, izgubio dosta stanovništva. Travnik sve više postaje grad jednog naroda, a to nije dobro. Mislim da je to najveći problem i da o tome moramo razgovarati da ne dobijemo čiste prostore.
TV1: Kolika je tu odgovornost Bošnjaka, a kolika Hrvata, što Hrvati napuštaju Travnik?
DOMIĆ: Odgovornost je svih nas. Nažalost, iz svih područja BiH ljudi odlaze. Prema mojoj procjeni, oni najviše odlaze jer smo previše opterećeni ovim neriješenim pitanjima. Ono je stvarno neriješeno 20 godina, mi 20 godina razgovaramo kako ćemo uspostaviti model zajedničkog življenja, koji odgovara i jednima i drugima. Ne bavimo se realnim pitanjima. Volio bih da sada razgovaramo o razvoju grada, o nekoj novoj turističkoj ponudi, o indstrijskim zonama. To će ljude zaustaviti u odlasku. Mi nažalost razgovaramo o neriješenim stvarima, o tome kako jedni ugrožavaju druge u Travniku ili u nekoj drugoj sredini.
TV1: Jeste li o ovoj inicijativi razgovarali s vrhom HDZ, odosno s predsjednikom Draganom Čovićem? Kakvi su njegovi stavovi po ovom pitanju?
DOMIĆ: Vrh HDZ je upoznat sa svim ovim, a što se tiče stajališta predsjednika Čovića, u biti mi imamo potporu naše stranke.
TV1: Osim političke, svakako je potrebna podrška i javnosti. Kakve su reakcije nakon što ste izašli sa ovim dokumentom?
DOMIĆ: Mislim da je reakcija pozitivna. Posebno sam zadovoljan što su ljudi shvatili da smo počeli razgovarati o budućnosti. Počeli smo razgovarati o tome kako vidimo Travnik, je li postojeće stanje dobro, funkcionira li ovaj politički sustav. Nekih 15, 20 godina od uspostave FBiH vidimo da on ne odgovara, nekima manje, nekima više, ali ne odgovara. Vidimo da su ljudi zainteresirani, jer ovo nije ništa drugo nego poziv na dijalog. Promemorija je čisto što je do sada i kako ćemo dalje, hoćemo li iznaći neko rješenje.Ja vjerujem da imamo te snage, i na lokalnoj i na višim razinama, jer moramo te stvari urediti i baviti se bitnim stvarima u životu. No, dok ovo ne riješimo, bojim se da ćemo biti zarobljenici vremena iz prošlosti. Ovo je razgovor o budućnosti Travnika.
TV1: Napravili ste prvi korak – izdana je promemorija. Kakva su Vaša očekivanja, šta je sljedeće? Hoćete li čekati da Vas Bošnjaci susjedni pozovu na razgovor ili ćete vi njih pozvati na razgovor?
DOMIĆ: Ovu promemoriju su potpisale sve stranke s hrvatskim predzanakom. Nakon toga, potpisuju je sve udruge iz domovinskog rata, potpisuju je hrvatske kulturne institucije, pojedinci, svi oni koji žele misliti o budućnosti Travnika.
Sljedeći korak će morati prerasti u jendu političku inicijativu da neke stvari u Travniku preuredimo. Tada ćemo pozvati naše susjede Bošnjake i sve druge da razgovaramo o Travniku.
TV1: Hoćete reći da ona sad ide na višu razinu?
DOMIĆ: Ona sada ide svojim tokom. Već sada je na višim razinama. Ona je izašla u javnost. Mi kroz javno zagovaranje pozivamo sve razine da razgovaramo. Ona je zamišljena na način da Travnik bude model za neke druge lokalne zajednice. Sve sredine koje su slične Travniku, a koje su nekada bile multietničke, nažalost, sada je to sve manje, trebaju nekakvo rješenje da neke stvari pokušamo sanirati i vratiti tamo gdje treba da budu.
ap|artinfo.ba /TV1/
