× Početna Vijesti Sport Kultura Crna kronika Politika Zanimljivosti

Franjo Tudjman

Kada su Bošnjaci prvi put birali Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva učinili su to kako bi spasili Hrvate Sarajeva gluposti ostalih BH Hrvata koji su im htjeli nametnuti nekakvog „svog“ Hrvata.

Piše: mr.sc. Tvrtko Milović, Dnevnik.ba

Kada je Franjo Tuđman umirao, zakleo se da će i 2016. godine biti glavni uzročnik svih problema Hrvata Sarajeva.

Kada je prodavao Posavinu, Franjo Tuđman dao je Sarajevo gratis.

Kada su Hercegovci formirali Herceg Bosnu prvi cilj im je bio uništenje Hrvata Sarajeva pa tek onda bosanskih Hrvata.

Kada je etnički čistio Središnju Bosnu od Hrvata, Franjo Tuđman zadržao je samo Kiseljak i Busovaču kako bi gdje imali živjeti oni koji će nastaviti etničko čišćenje Hrvata Sarajeva u budućnosti.

Kada god netko izvan Sarajeva napiše kako je sarajevskih Hrvata malo, ne bude osuđen za protjerivanje preostalih Hrvata nego pohvaljen što upozorava na njihovu brojnost.

Kada su pravili institucije u Mostaru, Hercegovci uopće nisu mislili na svoje interese nego isključivo na štetu Hrvata Sarajeva.

Kada god je sjednica Predsjedništva HDZ-a, na dnevnom redu bude točka „Uništenje preostalih Hrvata Sarajeva“.

Kada god završi točka dnevnog reda „Uništenje preostalih Hrvata Sarajeva“ članovi Predsjedništva HDZ BiH grohotom se smiju od 15 do 25 minuta, ovisno koliko su se dugo ranije smijali broju Hrvata banjalučke biskupije.

Kada je Dragan Čović preusmjerio tok rijeke Radovolje učinio je to kako bi unio nemir u preostale borce za prava Hrvata Sarajeva.

Kada god su bošnjački političari izjavili da su protiv trećeg entiteta, učinili su to nezadovoljni jer Sarajevo ostaje izvan tog entiteta.

Kada je završio rat, vlasti Sarajeva učinile su apsolutno sve kako bi Hrvati u Sarajevu bili ravnopravni.

Kada su završili prvi parlamentarni izbori, vlasti kantona Sarajeva ponudili su Hrvatima i više ministarskih funkcija nego što im realno pripada.

Kada su vlasti kantona Sarajevo pokušali proglasiti hrvatski jezik ravnopravnim u školama i drugim institucijama, HDZ-ova većina u skupštini kantona je to onemogućila.

Kada su vlasti kantona Sarajevo pokušale zaposliti broj Hrvata u institucijama prema popisu iz 91. HDZ im nije htio dostaviti ni jedno ime.

Kada god je predsjedavajući skupštine kantona Sarajevo pokušao na dnevni red staviti neko pitanje iz područja regulacije prava Hrvata, svi zastupnici iz hrvatskih stranaka bi napustili dvoranu.

Kada god je Vlada kantona Sarajevo izdvajala sredstva za povratak, prvo bi gledali da vide treba li što sarajevskim Hrvatima, pa bi tek onda slali pare u Vlasenicu, Foču, Srebrenicu i Višegrad.

Kada je Armija BiH napala HVO Sarajevo učinila je to kako bi spasila Hrvate Sarajeva sigurnog genocida koji je HVO planirao počiniti na njima.

Kada god su sarajevski Hrvati pokušali podići spomenik genocidnom HVO-u, vlasti Sarajeva su ih spriječile u tom mazohističkom činu.

Kada su Hrvati Sarajeva počeli pokretati svoja poduzeća, Hercegovci su počeli slati kantonalne inspekcije da ih zatvore.

Kada su Bošnjaci prvi put birali Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva učinili su to kako bi spasili Hrvate Sarajeva gluposti ostalih BH Hrvata koji su im htjeli nametnuti nekakvog „svog“ Hrvata.

Kada su Bošnjaci drugi put birali Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva učinili su to kako bi nastavili pozitvan trend poboljšanja prava Hrvata Sarajeva.

Kada su sarajevski Bošnjaci glasali za Martina Raguža učinili su to da Hrvate spase od samouništenja.

Kada su Bošnjaci izabrali gradonačelnika Sarajeva Hrvata, učinili su to jer su Hrvati Sarajeva previše raseljeni politikom Franje Tuđmana, pa ih nije bilo dovoljno da izaberu svog predstavnika.

Kada je Thompson želio održati koncert u Sarajevu, Bošnjaci nisu imali ništa protiv, ali je Jakob Finci zaprijetio da će svojim tijelom onemogućiti koncert.

Kada god imaju priliku, sarajevski franjevci u medijima govore o teškom položaju sarajevskih Hrvata.

Kada god je u prilici, Napredak ugasi po jednu aktivnost društva, kako bi čelni ljudi imali više vremena upozoravati javnost o teškom položaju Hrvata Sarajeva.

Kada god se deset članova HNV-a nalazi na prijemu u nekom veleposlanstvu, demonstrativno ne pojedu dvadeset kanapea nego istaknu težak položaj Hrvata Sarajeva.

Kada god je Tvrtko Milović pisao o Hrvatima Sarajeva učinio je to kako bi otežao položaj preostalih Hrvata Sarajeva i po mogućnosti ih otjerao u grob.

Kada god je Josip Vajdner odgovorio na tekst Milovićev učinio je to kako bi mu skrenuo pažnju na stvarne uzroke neravnopravnosti Hrvata Sarajeva a ne kako bi optužio same Hrvate za položaj u kojem se nalaze.

Kada god je Josip Vričko napisao tekst u Oslobođenju potrudio se da spomene težak položaj Hrvata Sarajeva.

Kada god je Josip Vričko kritički pisao o bošnjačkoj politici prema Hrvatima Sarajeva dobio bi otkaz u Oslobođenju.

Kada god netko izjavi da su Hrvatima Sarajeva ugrožena prava, u sarajevskim medijima izađe intervju Stipe Mesića koji to potvrdi.

Kada god igra reprezentacija Hrvatske, u Sarajevu se bez problema mogu vidjeti navijači ove reprezentacije, što je neobično jer navijača Turske gotovo da nema nikako, a obje su prijateljske i bratske zemlje podjednako.

Kada god se ispred nekog objekta u Sarajevu pojavila zastava hrvatskog naroda, u sarajevskim medijima bi izašla podrška ovakve demonstracije multietničnosti europskog Jeruzalema

Kada god bi bila kamenovana neka katolička crkva u Sarajevu radilo bi se isključivo o izoliranom incidentu.

Kada god bi neki student zatražio diplomu na hrvatskom jeziku u Sarajevu odmah bi je dobio.

Kada god bi neki student na FPN prijavio ispit na hrvatskom jeziku kod Hanke Vajzović ona bi mu se majčinski osmjehnula.

Kada god bi netko (neopravdano) postavio pitanje položaja Hrvata Sarajeva ne bi mu bilo rečeno da napusti državu. Naprotiv, njegovi argumenti bili bi prvo pažljivo saslušani a tek onda uljudno odbačeni i poslani na pravu adresu.

Kada Tvrtko Milović, inače teško obolio od srpskog sindroma, po peti put piše tekst na temu Hrvata Sarajeva on svjesno prešućuje da su glavni krivci za brojnost i položaj sarajevskih Hrvata krivi Tuđman i HDZ, a da su srpske i bošnjačke političke elite tek pasivni promatrači egzodusa Hrvata Sarajeva.

artinfo.ba, preneseno sa portala dnevnik.ba

NATJEČAJI RADAR OSMRTNICE MARKETING POŠALJITE VIJEST

Franjo Tudjman

Kada su Bošnjaci prvi put birali Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva učinili su to kako bi spasili Hrvate Sarajeva gluposti ostalih BH Hrvata koji su im htjeli nametnuti nekakvog „svog“ Hrvata.

Piše: mr.sc. Tvrtko Milović, Dnevnik.ba

Kada je Franjo Tuđman umirao, zakleo se da će i 2016. godine biti glavni uzročnik svih problema Hrvata Sarajeva.

Kada je prodavao Posavinu, Franjo Tuđman dao je Sarajevo gratis.

Kada su Hercegovci formirali Herceg Bosnu prvi cilj im je bio uništenje Hrvata Sarajeva pa tek onda bosanskih Hrvata.

Kada je etnički čistio Središnju Bosnu od Hrvata, Franjo Tuđman zadržao je samo Kiseljak i Busovaču kako bi gdje imali živjeti oni koji će nastaviti etničko čišćenje Hrvata Sarajeva u budućnosti.

Kada god netko izvan Sarajeva napiše kako je sarajevskih Hrvata malo, ne bude osuđen za protjerivanje preostalih Hrvata nego pohvaljen što upozorava na njihovu brojnost.

Kada su pravili institucije u Mostaru, Hercegovci uopće nisu mislili na svoje interese nego isključivo na štetu Hrvata Sarajeva.

Kada god je sjednica Predsjedništva HDZ-a, na dnevnom redu bude točka „Uništenje preostalih Hrvata Sarajeva“.

Kada god završi točka dnevnog reda „Uništenje preostalih Hrvata Sarajeva“ članovi Predsjedništva HDZ BiH grohotom se smiju od 15 do 25 minuta, ovisno koliko su se dugo ranije smijali broju Hrvata banjalučke biskupije.

Kada je Dragan Čović preusmjerio tok rijeke Radovolje učinio je to kako bi unio nemir u preostale borce za prava Hrvata Sarajeva.

Kada god su bošnjački političari izjavili da su protiv trećeg entiteta, učinili su to nezadovoljni jer Sarajevo ostaje izvan tog entiteta.

Kada je završio rat, vlasti Sarajeva učinile su apsolutno sve kako bi Hrvati u Sarajevu bili ravnopravni.

Kada su završili prvi parlamentarni izbori, vlasti kantona Sarajeva ponudili su Hrvatima i više ministarskih funkcija nego što im realno pripada.

Kada su vlasti kantona Sarajevo pokušali proglasiti hrvatski jezik ravnopravnim u školama i drugim institucijama, HDZ-ova većina u skupštini kantona je to onemogućila.

Kada su vlasti kantona Sarajevo pokušale zaposliti broj Hrvata u institucijama prema popisu iz 91. HDZ im nije htio dostaviti ni jedno ime.

Kada god je predsjedavajući skupštine kantona Sarajevo pokušao na dnevni red staviti neko pitanje iz područja regulacije prava Hrvata, svi zastupnici iz hrvatskih stranaka bi napustili dvoranu.

Kada god je Vlada kantona Sarajevo izdvajala sredstva za povratak, prvo bi gledali da vide treba li što sarajevskim Hrvatima, pa bi tek onda slali pare u Vlasenicu, Foču, Srebrenicu i Višegrad.

Kada je Armija BiH napala HVO Sarajevo učinila je to kako bi spasila Hrvate Sarajeva sigurnog genocida koji je HVO planirao počiniti na njima.

Kada god su sarajevski Hrvati pokušali podići spomenik genocidnom HVO-u, vlasti Sarajeva su ih spriječile u tom mazohističkom činu.

Kada su Hrvati Sarajeva počeli pokretati svoja poduzeća, Hercegovci su počeli slati kantonalne inspekcije da ih zatvore.

Kada su Bošnjaci prvi put birali Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva učinili su to kako bi spasili Hrvate Sarajeva gluposti ostalih BH Hrvata koji su im htjeli nametnuti nekakvog „svog“ Hrvata.

Kada su Bošnjaci drugi put birali Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva učinili su to kako bi nastavili pozitvan trend poboljšanja prava Hrvata Sarajeva.

Kada su sarajevski Bošnjaci glasali za Martina Raguža učinili su to da Hrvate spase od samouništenja.

Kada su Bošnjaci izabrali gradonačelnika Sarajeva Hrvata, učinili su to jer su Hrvati Sarajeva previše raseljeni politikom Franje Tuđmana, pa ih nije bilo dovoljno da izaberu svog predstavnika.

Kada je Thompson želio održati koncert u Sarajevu, Bošnjaci nisu imali ništa protiv, ali je Jakob Finci zaprijetio da će svojim tijelom onemogućiti koncert.

Kada god imaju priliku, sarajevski franjevci u medijima govore o teškom položaju sarajevskih Hrvata.

Kada god je u prilici, Napredak ugasi po jednu aktivnost društva, kako bi čelni ljudi imali više vremena upozoravati javnost o teškom položaju Hrvata Sarajeva.

Kada god se deset članova HNV-a nalazi na prijemu u nekom veleposlanstvu, demonstrativno ne pojedu dvadeset kanapea nego istaknu težak položaj Hrvata Sarajeva.

Kada god je Tvrtko Milović pisao o Hrvatima Sarajeva učinio je to kako bi otežao položaj preostalih Hrvata Sarajeva i po mogućnosti ih otjerao u grob.

Kada god je Josip Vajdner odgovorio na tekst Milovićev učinio je to kako bi mu skrenuo pažnju na stvarne uzroke neravnopravnosti Hrvata Sarajeva a ne kako bi optužio same Hrvate za položaj u kojem se nalaze.

Kada god je Josip Vričko napisao tekst u Oslobođenju potrudio se da spomene težak položaj Hrvata Sarajeva.

Kada god je Josip Vričko kritički pisao o bošnjačkoj politici prema Hrvatima Sarajeva dobio bi otkaz u Oslobođenju.

Kada god netko izjavi da su Hrvatima Sarajeva ugrožena prava, u sarajevskim medijima izađe intervju Stipe Mesića koji to potvrdi.

Kada god igra reprezentacija Hrvatske, u Sarajevu se bez problema mogu vidjeti navijači ove reprezentacije, što je neobično jer navijača Turske gotovo da nema nikako, a obje su prijateljske i bratske zemlje podjednako.

Kada god se ispred nekog objekta u Sarajevu pojavila zastava hrvatskog naroda, u sarajevskim medijima bi izašla podrška ovakve demonstracije multietničnosti europskog Jeruzalema

Kada god bi bila kamenovana neka katolička crkva u Sarajevu radilo bi se isključivo o izoliranom incidentu.

Kada god bi neki student zatražio diplomu na hrvatskom jeziku u Sarajevu odmah bi je dobio.

Kada god bi neki student na FPN prijavio ispit na hrvatskom jeziku kod Hanke Vajzović ona bi mu se majčinski osmjehnula.

Kada god bi netko (neopravdano) postavio pitanje položaja Hrvata Sarajeva ne bi mu bilo rečeno da napusti državu. Naprotiv, njegovi argumenti bili bi prvo pažljivo saslušani a tek onda uljudno odbačeni i poslani na pravu adresu.

Kada Tvrtko Milović, inače teško obolio od srpskog sindroma, po peti put piše tekst na temu Hrvata Sarajeva on svjesno prešućuje da su glavni krivci za brojnost i položaj sarajevskih Hrvata krivi Tuđman i HDZ, a da su srpske i bošnjačke političke elite tek pasivni promatrači egzodusa Hrvata Sarajeva.

artinfo.ba, preneseno sa portala dnevnik.ba

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

Copyright 2007-2023 ART Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Uvjeti korištenja Pravila privatnosti Kolačići Impressum

Pravila o kolačićima

Ova stranica koristi samo nužne kolačiće kako bi Vam omogućili bolje i ugodnije surfanje. Korištenjem web stranice slažete se sa uvjetima korištenja kolačića.

Saznajte više