Mediji u okruženju javljali su o političkoj krizi u Makedoniji koja uz neke prekide traje već nekoliko godina, dok se u posljednjih godinu dana značajnije intenzivira prosvjedima, antiprosvjedima kao i prijeporima oko prijevremenih izbora te navodne političke korupcije u vlasti piše direktno.hr.
Međutim, posljednjih se godinu dana oporbene teze, jedna po jedna, ruše kao kula od karata. Naime, niti jedan prigovor o nelegitimnosti izbora nije se pokazao točnim, niti se dokazao, iako oporba kontrolira državne izborne regulatore kao i ministarstvo policije. S druge pak strane, od ulaska ministara iz oporbe u tehničku vladu jedna za drugom izlaze konstrukcije i afere koje su iz oporbe planirali plasirati u medije kroz paraobavještajno podzemlje.
Kako su neovisni analitičari provalili ove teze, postavlja se legitimno pitanje zašto, usprkos podastrtim dokazima o konstrukcijama i manipulacijama, pojedina veleposlanstva i dalje ponavljaju konstrukcije oporbe koje dolaze iz spin laboratorija SDSM-a, pitaju se neovisni makedonski analitičari.
Obrana makedonskih nacionalnih interesa je logičan odgovor na to pitanje jer u razdoblju od 2006. do 2016. godine VMRO je imao niz uspjeha u obranih tih interesa, barem tako govore ispitivanja javnoga mnijenja. Većina Makedonaca ne želi promijeniti stoljetno nacionalno ime, kako od njih traži grčki nacionalisti blokirajući im pristup u euroatlanske integracije. Iako u tome imaju podršku dijela bugarske politike, koja liberalnim dijeljenjem putovnica želi učiniti ono što nisu uspjeli za vrijeme II. svjetskog rata, naime, žele Makedonce pobugariti. Tihu podršku imaju i u srbijanskoj politici bliskoj krugovima oko SPC-a koja sve Makedonce smatra srpskim pravoslavcima, ali i u dijelu kosovske i albanske politike koja čezne za Velikom Albanijom, no o tome nekom drugom prilikom.
Ono što je važno, jest to što većina establishmenta VMRO-a ima vrlo tvrd stav prema promjeni nacionalnog identiteta, za što su prije nekoliko godina dobili i međunarodnu potvrdu na međudržavnom sudu u Haagu, koji je, u tužbi Makedonije protiv Grčke, utvrdio pravo Makedonije na ime i identitet.
Ova se politika od 2006. godine na ovamo učvrstila, što je u dijelu diplomatskih krugova očito rodilo ideju kako bi se raznim manipulacijama i uličnim pritiscima s vlasti smijenio VMRO, čak i na uštrb izvrsnih ekonomskih rezultata kakve je ta vlada pokazivala na makroekonomskom planu usprkos mikroekonomskim pritiscima i teškoćama. Jer malo tko se ne sjeća Zaevljeva zahtjeva za lomljenjem kralježnice VMRO-u i promjeni imena Makedonije.
Zaključimo, percepcija makedonske politike u zemljama okruženja jedne je vrste, dok se druga strana do današnjeg dana nije mogla često čuti, osim iz pera potpisnika ovih redova.
Ivan Brodić/Direktno.hr
