Foto: Ilustracija
Teško da, u vrlo oštroj konkurenciji, ovih dana postoji omraženija osoba od Sanje Vlaisavljević, novoimenovane federalne ministrice kulture i športa. Bez obzira na rizik od stomačnih tegoba koje izaziva većina emisija sarajevskih medija u kojima novinari umjesto dijaloga s gostom poput hijena napadaju i u riječ upadaju onima koji se usude prihvatiti njihov poziv za bilo koju emisiju, a politički su nepodobni, naročito ako dolaze iz legitimnih hrvatskih i srpskih stranaka ili imaju s njima imaju bilo kakve veze, jednostavno je teško odoljeti pa ne pogledati čime je to ovaj put Sanja Vlaisavljević dirnula u svetu kravu bošnjačke „bezgrešnosti i nevinosti“.
Zaključak je, baš ničim! Jer je rekla da se osoba koja je odležala zatvorsku kaznu ima pravo reintegrirati u društvo? U pravnim i uređenim državama to je sasvim normalno, ali ne i u BiH. U ovoj zemlji izgleda postoje samo zločini koji su presuđeni u Haagu. Drugi se nisu dogodili, jer njihove nalogodavce i počinitelje štiti politika koja pjeni nakon izjava Vlaisavljević. Ista politika koja je nekoliko puta za ministra predložila Selmu Cikotića, jednog od gospodara života i smrti u Bugojnu koju je odlučio o sudbini nasilno odvedenih Hrvata iz bugojanskih logora Armije R BiH, koja je dočekivala Rasima Delića, podigla spomenik Mehmedu Alagiću u Travniku koji je pod njegovim zapovijedanjem etnički očišćen od Hrvata, Šerifa Patkovića imenuje u razne radne grupe, koja je pomogla Sakibu Mahmuljinu pobjeći od izdržavanja kazne, izdaje potvrde o bolesti Zulfikaru Ališpagi i Enveru Buzi, optuženima za zločine u Trusini i Uzdolu, koja je za osmero ubijenih viteških mališana radi mitova o vlastitoj žrtvi, u trenu promijenila nacionalnost, koju suze Anice Jurić i Sarafine Lauš ne dotiču, koja je raširenih ruku dočekala i u akciju 09. rujna 2001. u Ameriku spremila braću iz islamskih zemalja. E takvim je politikama opet zasmetala Sanja Vlaisavljević i njezina priča o tri istine o ratu o BiH, priča koju BiH ukoliko se želi maknuti iz blata laži i obmana o ratu u BiH, hraneći samo svetu kravu „bošnjačke bezgrešnosti i nevinosti“, mora što prije prihvatiti i početi živjeti. Ne radi povratka u prošlost, već radi budućnosti BiH u kojoj svaki zločin mora biti jednako tretiran.
Ministrici Vlaisavljević navikloj na linč za utjehu može poslužiti ona pučka, „Ne slušaj što ti kažu, već tko ti govori“. Stranka koja u svojim redovima ima toliko „hrvatomrzaca“ poput Sanela Kajana, kojoj je smisao postojanja mržnjom i političkim nasiljem i otimanjem pozicija ogaditi Hrvatima i njihovu domovinu BiH, jednostavno nema baš nikakvog autoriteta tražiti bilo čiju ostavku.
AP/Artinfo.ba
