Dok je bio u Kini, svijet nije previše mario za „novi virus“ agresivnih simptoma, koji prolazi sa smrtnom kosom; no, kada je WHO/SZO (World Health Organization – Svjetska zdravstvena organizacija) 11. ožujka 2020. proglasio pandemiju koronavirusa, svijet se uplašio i doslovce stao. Od toga su prošle dvije godine. Što smo naučili?!
Piše: Josipa Prskalo, Katolički tjednik
Najprije, ukoliko sagledamo aktualnu situaciju, vidimo logiku crnoga humora koja kaže kako Vladimiru Putinu treba dodijeliti Nobelovu nagradu za medicinu, s obzirom da je poslije dvije godine raznih pokušaja svjetskih stručnjaka, svojom invazijom na Ukrajinu kao rukom „odnio“ pandemiju kojoj više ni spomena nema. Pa se s pravom možemo pitati – o čemu je zapravo (bila) riječ?!
Koliko je taj virus bio opasan, smrtonosan u svim svojim sojevima i podsojevima, kada mu je ovakva neočekivana „kapitulacija“?
Kako je sve počelo?
Prve slike koje se pamte jesu one iz kineskog megagrada Wuhana, u provinciji Hubei, gdje se bolnice prolamaju pacijentima koji se – bolujući od nepoznate, strašne, neistražene, ekstremno zarazne bolesti – tresu prekriveni bijelim plahtama na krevetima te vladaju opći kaos i panika, kako među narodom, tako i među medicinskim osobljem. Bio je to kraj prosinca 2019. Tada je svijet – poglavito Europa i SAD, mislio – daleko je od nas…
Već je u siječnju 2020. u Narodnoj Republici Kini proglašena epidemija bolesti nazvane COVID-19.
Ovu bolest dišnih putova potaknuo je do tada nepoznati virus obitelji Coronaviridae (koronavirus) – SARS-CoV-2 (Severe Acute Respiratory Syndrome Coronavirus-2). Riječ je o novoj vrsti koronavirusa koji prije nije bio pronađen kod ljudi.
Oni cirkuliraju među životinjama, a kao što možemo zaključiti – neki od njih mogu prijeći na ljude te onda s čovjeka na čovjeka.
Kako je objašnjeno, šišmiši se smatraju prirodnim domaćinima ovih virusa, ali velik broj drugih životinja može biti nositelj istog (npr. koronavirus bliskoistočnog respiratornog sindroma MERS-CoV prenose deve, a SARS-CoV-1 cibetke – životinje iz reda zvijeri srodnih mačkama).
Iako, dakle, potječe od životinja, on se sada širi i među ljudima. Prema dostupnim epidemiološkim podatcima, procjenjuje se da bi jedna oboljela osoba u prosjeku mogla zaraziti dvije do tri osjetljive osobe. Virus se najčešće prenosi kapljičnim putem pri kihanju i kašljanju, kao i neizravno putem kontaminiranih ruku, izlučevinama oboljele osobe, s obzirom da može preživjeti nekoliko sati na površinama kao što su stolovi i kvake na vratima – sada nam je valjda jasno „zašto“ tako često moramo prati ruke (nije da je to stvar „samo“ osobne higijene).
Simptomi
Budući da je virus za ljude bio nepoznat i sve povezano s njim bilo je tako, a nekada se čini – bilo i ostalo. Najveći pritisak bio je, dakako, na medicinskim djelatnicima jer su se oni na prvoj crti susreli s ovakvim neprijateljem, s kojim se zaista valjalo boriti…
Spektar simptoma, prema WHO-u, dijeli se na tri skupine: najčešći – vrućica, kašalj, umor, gubitak osjetila mirisa i okusa; manje česti – grlobolja, glavobolja, bolovi, dijareja, osip na koži ili promjena boje prstiju na rukama ili nogama, crvene ili nadražene oči; ozbiljni simptomi – otežano disanje ili nedostatak daha, gubitak govora ili pokretljivosti, ili zbunjenost, bol u prsima.
No, to su samo oni, kako bi se reklo, „osnovni“. Jer kako se pojavi novi soj – tako se pojave i novi simptomi, što dodatno usložnjava liječenje oboljelih. O nastanku, obolijevanju i uopće postojanju virusa SARS-CoV-2 postoje razne teorije (zavjere), također širokog spektra…Ali to je tema za sebe.
U brojkama
Ipak, brojke su, kažu, neumoljive. Prema njima je očito kako „ima nešto“ koliko god to „teoretičari“ nastojali opovrgnuti. Tako se na worldometers.info može pratiti stanje s pandemijom. Do 3. ožujka 2022. globalne brojke izgledale su ovako: ukupan broj zaraženih od izbijanja pandemije je 440 817 688; ukupan broj preminulih je 5 994 234, a oporavljenih 373 629 597.
Na ovoj mrežnoj stranici jako su sustavno obrađeni podatci, te su tako među tri najpogođenije države slučajevima koronavirusa: SAD (80 770 604 – na populaciju od 334 231 210); Indija (42 945 160 na broj stanovnika od 1 402 569 091) i Brazil (28 842 160 na stanovništvo od 215 072 597).
No, nemoguće je ne prisjetiti se situacije u samoj Kini i dakako Italiji – možda i jer im se najviše medijske pozornosti posvećivalo… Tada smo svjedočili kako su ljudi u tisućama i desetcima tisuća umirali na dnevnoj bazi, a oboljeli su se brojali u stotinama tisuća. Tada je otprilike i svijet stao… Ulice najvećih gradova na kugli zemaljskoj postale su puste, prijevozna sredstava ostala su nepokretna, jedino su flora i fauna bujale. I ovo je poruka, tko želi shvatiti…
Restrikcije
Vlade država uvele su rigorozne restrikcije, sve u cilju uspješnije borbe s ovim, tek pod mikroskopom vidljivim, protivnikom.
Bilo je obvezno nošenje zaštitnih maski, rukavica, za medicinske djelatnike i specijalnih zaštitnih odijela, vizira i čega sve ne, korištenje raznoraznih dezinficijenasa... Dalje, testiranja su bila (i ostala) jedan od unosnijih poslova kemijsko-farmaceutskih konglomerata koji su vjerojatno i najviše profitirali u ovo pandemijsko doba: vol' ti PCR, serološko ili antigensko.
Fizička distanciranost i zabrane okupljanja bile su novi „modus operandi“. Sve se činilo kako bi se ljudima izmijenio način percepcije i naviklo ih se na „novo normalno“.
Uvođeni su lockdowni, policijski sat, ograničenost kretanja, rad od kuće – onima kojima je bilo moguće, a oni koji nisu bili te sreće, gubili su i poslove i tvrtke, i nerijetko bili na rubu preživljavanja.
Malo se pisalo kako je u siromašnim zemljama Afrike, Azije i Južne Amerike, gdje je život težak bez dodatna „ugrozivača“ istog, gdje ni ishrana, ni higijena, ni zaposlenost nisu na zadovoljavajućoj razini. Gdje su mrtvi bili „skladišteni“ po ulicama i što sve ne…
Također, posebno na udaru bile su vjerske zajednice i njima pripadajuće bogomolje jer su bila zabranjena okupljanja i, nekako, njih se i najdulje držalo „zaključanima“. Iako su vjernici iznalazili načine kako doći do izvora duhovne okrjepe, u prvom redu prijenosima uživo, a potom i raznim kalkuliranjima koliko je gdje vjernika dopušteno.
Ovo sve nabrojano ovisilo je i o svakom novom „valu“ korone, ali i o aktualnoj političkoj situaciji, te su brojne nelogičnosti prolazile (spomenut ćemo samo jednu: kada je, primjerice, u svibnju – dva mjeseca od izbijanja pandemije, dakle u jeku iste – u Sarajevu organiziran masovni prosvjed gdje se niti jedna važeća epidemiološka mjera nije poštivala i gdje nitko nije kažnjen, a sve samo kako bi se „prkosilo“ onima koji mole za pokojne – povod je poznat).
BiH i logika u istoj rečenici
Kada smo već spomenuli BiH, za koju se često veli: gdje prestaje logika, tu počinje Bosna, u ovom pandemijskom slučaju to zaista pije vode. Uz već navedenu nelogičnost, bilo ih je još pregršt. Najprije jer je država podijeljena kako jest, ali nelogičnosti su nastupale i unutar njezinih entiteta i distrikta, zapravo situacija glede epidemioloških mjera varirala je od kantona do kantona. Bilo je razdoblja kada se nije moglo napuštati iste ili kada su jedni bili zatvoreni, a drugi otvoreni; u jednom su se nosile maske i van i unutra, a u drugom – nigdje. Slično je bilo s okupljanjima, radom ugostiteljskih i svih drugih objekata, boravkom na otvorenom, policijskim satom, dopuštenjem kretanja djeci i starima – jedan pravi bosanski lonac, što se kaže.
No, sve je to bh. čovjek predeverao i čim je malo pandemija počela popuštati – u određenoj mjeri i pronalaskom cjepiva – počelo se po starom „dobrom“ običaju zveckati oružjem i intenzivno vježbati ratnu retoriku… Na primjeru ruske invazije na Ukrajinu vidimo kakav rezultat može biti ukoliko se ne dozira djelovanje usijanih glava i mržnjom zadojene mladeži –„Stultorum infinitus est numerus“ – „Beskonačan je broj budala.“ Nažalost.
Cijepiti se ili ne?!
Spomenuta cjepiva opet su priča za sebe. Načelno, kada je riječ o tome, postoje dvije najdominantnije struje ljudi na svijetu: antivakseri i oni koji to nisu. Na ovoj crti možda je najvažnije ne zaboraviti da kao kršćani ne trebamo nikoga ekskomunicirati, optuživati ili kritizirati jer se nije cijepio, odnosno jer se cijepio. Stav Crkve je jasan, ali svjesni smo kako i danas ima pojedinih vjernika s „tajnim znanjem“ pa se oni vode njime u donošenju odluke o cijepljenju (simptomatično je da je većina njih cijepljena raznim cjepivima ranije).
Za one, primjerice, kojima je argument kako se cjepiva „prave“ od stanica abortiranih beba, treba biti na pameti kako postoje razna cjepiva čiji se sastav može provjeriti, ako im je to (samo) izlika. A među cjepivima protiv bolesti COVID-19 postoje razna, najpoznatija su: Pfizer – Biontech, Spikevax (Moderna), Vaxzevria (AstraZeneca), Johnson&Johnson/Janssen, Sinopharm BBIBP i Sputnik V.
Kada na pandemiju pogledamo s distance od dvije godine, možemo biti sretni ako smo pamet sačuvali jer doista je bilo brojnih situacija kada se doslovno istu razvlačilo. No, u aktualnoj situaciji izgleda kako su stručnjaci za pandemiju postali stručnjaci za invaziju Rusije na Ukrajinu, pa se pitamo: je li pandemija odgodila sukob koji je tinjao od ranije ili je sukob odgodio pandemiju?!
nedjelja.ba
