Ovako nešto poput promišljanja admirala Loše može se vidjeti i čuti samo u rusofilskim beogradskim medijima, koji nisu sposobni razlikovati dobro od zla. Očito da bi s ovime bolje prošao u Beogradu, nego u Hrvatskoj.
Piše: dr. fra Luka Marković
U ovim turbulentnim vremenima za riječ se ponovno javio admiral Domazet Lošo, čovjek koji se predstavlja rado kao veliki vojni strateg, ali ponekad i kao religijski teoretičar. Ponovno priča nesuvislosti kao što ih je govorio u jeku opasnosti od koronavirusa. U to vrijeme govorio je kako je korona Božja kazna grešnom svijetu. Nekadašnje dijete komunizma – časnik JNA i kasniji hrvatski admiral – poistovjetio je tada Boga s diktatorima koji poslušne nagrađuje, a neposlušne strogo kažnjavaju. Čak je izjavio kako se ne bi trebalo služiti Starim zavjetom, nego samo Novim. Kao da je za kršćane jedno bez drugoga moguće.
Bog nije tiranin poput Tita
U zadnjoj knjizi U kojega Boga vjerujemo progovorio sam o onima koji misle da o Bogu znaju sve – a u te spada očito i spomenuti gospodin – dok u biti znaju vrlo malo. Uostalom, kako bi to maleni čovjek mogao znati sve o beskonačnom Bogu. Veliki filozof, obraćenik, Sveti Augustin poručuje takvima da o Bogu ne znamo ništa baš onda kad mislimo da o znamo sve.
S vjerskim obraćenicima treba biti oprezan. Povijest nas uči da sva obraćenja nisu prava. Bog nije tiranin poput Tita kojemu su se djeca komunizma klanjala i danas se još uvijek klanjaju.
Priča za Beograd, a ne Hrvatsku
Samozvani stručnjak za kršćanstvo otišao je danas u svojim nebulozama korak dalje. U razgovoru na Podcastu Velebit, kako prenose mediji, nazvao je ukrajinske izbjeglice glumcima, a rusku agresiju na Ukrajinu ispravnom. U sukobu Rusa i Ukrajinaca admiral vidi ponovno sukob Krista i Antikrista. Za njega su, očito, Rusi sluge Krista, a oni drugi, predvođeni Amerikancima pristalice Antikrista. Istina, Amerikanci nisu anđeli. Učinili su podosta loših stvari od kojih je druge zaboljela glava. Ali ovdje se ne radi, kako bi admiral htio, o Amerikancima i svjetskim urotnicima, nego brutalnoj agresiji na Ukrajinu, na civilno stanovništvo. Šteta što admiral nije sposoban to vidjeti, ili su, možda, kod njega ponovno proradila sjećanja na „dobra stara komunistička vremena“? Čovjek zaboravio ili se pravi nevješt, da je Putin dijete komunizma, bivši kagebeovac, koji ne mari puno za ljudska prava, slobodu i pravo ukrajinskoga naroda da sam odlučuje o svojoj budućnosti. Ovako nešto poput promišljanja admirala Loše može se vidjeti i čuti samo u rusofilskim beogradskim medijima, koji nisu sposobni razlikovati dobro od zla. Očito da bi s ovime bolje prošao u Beogradu, nego u Hrvatskoj. Jer hrvatski narod, kao i svi civilizirani i empatični narodi, suosjeća s patnjom Ukrajinaca. A u izbjeglicama Hrvati vide, barem se meni tko čini, ispaćenu i uplašenu djecu, kao i prestravljene žene koje sa strepnjom misle na svoje najbliže, muževe i očeve, koje su ostali braniti domovinu.
nedjelja.ba
