Foto: Klix.ba
Umrla je Hajra Ćatić, još jedna srebrenička majka koja nije doživjela pokop kostiju svojega sina Nihada Nine Ćatića, ratnog reportera iz Srebrenice, koji je upozoravao na pad Srebrenice i stravični scenarij koji se dogodio nakon toga. Umrla je dok bošnjački političari prijete i zveckaju oružjem , u pravilu oni političari koji ne znaju ništa o tragediji rata i najtužnijim pričama koje su ispisali očevi i majke koji za života nisu mogli pokopati vlastitu djecu, od Srebrenice pa do Bugojna.
Prije nepunih deset godina u kolovozu 2012. godine u Bugojnu je umrla Slava Gvozden, majka nestalog Jadranka Gvozdena, jednog iz skupine nasilno odvedenih Hrvata iz logora Armije R BiH u Bugojnu koja je tada brojala 19 pripadnika. Priča Slave Gvozden iz Bugojna jednako je tragična kao i priča Hajre Ćatić, srebreničke majke. Nosile su pretežak teret ratne tragedije koja je pogodila kako Srebrenicu tako i Bugojno, Travnik, Vareš, Kakanj i brojna druga mjesta u BiH. Srce Slave Gvozden nije izdržalo još jednu manipulaciju kostima njezinog sina u režiji pravosuđa BiH. U pitanju je bila nagodba s Enesom Handžićem, nagodba u kojoj je samo Handžić bio na dobitku jer iz više puta spaljene šake kostiju bilo je nemoguće izvući profil za DNK analizu te je Slavi Gvozden po tko zna koji put uskraćeno pravo na dostojan pokop sina Jadranka. Nekoliko godina poslije na Rostovu su iskopani posmrtni ostatci četiri nestala hrvatska logoraša. Među njima i Zorana Galića. „Nagradio bi onoga tko ga je ubio, samo nek' mi kaže gdje su mu kosti“, riječi su Zoranova oca Drage koji nije dočekao da mu se ispuni najveća želja u životu. Umro je prije nego što su pronađeni posmrtni ostatci njegova sina Zorana te ga nije pokopao kao što ni Slava nije pokopala sina Jadranka ni Hajra sina Nihada. Tri su to u mnoštvu najtužnijih priča o ratu u BiH, priče očeva i majki lišenih grobova vlastite djece.
U medijima i javnosti u BiH ove tri priče naažlost nisu imale isti tretman. Jer odgovorni za zločine nad Hrvatima u BiH nagrađuje se godinama dok njihovi stranački zaštitnici prijete novim ratovima. I to je osnovni razlog zbog kojeg BiH ne može naprijed, zapela je u blatu nespremnosti suočavanja s vlastitom ratnom prošlošću. Prljava od mulja upiranja prstom u druge i njihove zločine, sve dublje tone u blato vlastite krivnje koju i dalje ne želi vidjeti. Smrt Hajre Ćatić jest i mora biti tužan dan za svakog normalnog stanovnika koji želi dobro BiH, jednako kao i smrt Slave Gvozden i Drage Galića. Dok ih se na taj način ne bude tretiralo u svim medijima u BiH, ova zemlja neće imati budućnosti ni šanse pobijediti mržnju koja je Hajri, Slavi i Dragi oduzela ono najvrijednije te ih u potom lišila i prava da se od najdražeg bića posljednji put oproste.
AP/artinfo.ba
