Bošnjaci će Srbima prije „oprostiti“ Srebrenicu, nego Hrvatima što su spriječili nove
"Pomozi sirotu na svoju sramotu" stara je poslovica u čiju su se mudrost mnogi uvjerili barem nekoliko puta u životu. Najčešće se obistini kada je nečija urođena ili naučena humanost ili solidarnost iskorištena i zlorabljena. Kada dobrodušan čovjek ili država s iskrenim i nesebičnim namjerama osjeti da je ono dobro što je učinio za drugoga ili drugu zajednicu na kraju bilo uzaludno. A upravo se to događa sve ove godine Hrvatskoj, jer je BiH pomogla kad joj je bilo najteže i još uvijek pomaže. Dok pomaže BiH većinski bošnjački narod, političko Sarajevo i njihova „raja“ uzvraćaju joj mržnjom i niskim potezima . Pomagala je Hrvatska sirotoj BiH u ratu, dok su se njezini lideri dvoumili je li to njihov rat. Kad su konačno uvidjeli da jest, bilo je prilično kasno te je Hrvatska i samo okupirana zbrinula na stotine tisuća bošnjačkih izbjeglica. Preko njezinog teritorija naoružavala se Armija R BiH, a nažalost stizali i dobrovoljci iz islamskih zemalja koji su svoj krvavi pir imali u središnjoj Bosni počinivši stravične zločine nad Hrvatima. I tu izreka o pomaganju „sirote na svoju sramotu“ dobiva puni smisao. Ipak, Hrvatska nastavlja pomagati BiH vojno oslobađajući uz vlastite, i velike dijelove teritorija BiH te stvarajući preduvjete za prestanak rata i potpisivanje mirovnih sporazuma. Operacijom „Oluja“ Hrvatska vojska dala je najveći doprinos sprječavanju novih stradanja, još jednog scenarija zločina razmjera Srebrenice koji bi se dogodio u Bihaću. Promatrajući poteze političkog Sarajeva i mržnju koju svakodnevno izražavaju prema Hrvatskoj, čini se kako će BiH prije Srbima „oprostiti“ Srebrenicu, nego Hrvatima što su spriječili nove Srebrenice.
Jer, umjesto zahvalnosti Hrvatska je od BiH dobila mržnju i jadne pokušaje kriminaliziranja oslobodilačkih operacija koje njezina Armija R BiH nije imala ni snage ni hrabrosti izvesti. Najbesmisleniji pokušaj događa se zadnjih dana slanjem zamolnice iz Tužiteljstva BiH za procesuiranje 14 ratnih zapovjednika HV-a u operaciji „Bljesak“ koja se dogodila na teritoriju Hrvatske i koja je po ocjeni Haaškog suda bila čista vojna operacija oslobađanja okupiranog teritorija jedne suverene i međunarodno priznate države. Dakle, ono što Haag nije, Tužiteljstvo BiH smatra da bi se trebalo procesuirati miješajući se izravno u unutarnja pitanje druge države. Ako u Tužiteljstvu BiH nemaju nikakvog posla i bave se vojnim akcijama na teritoriju druge države, zašto za promjenu ne procesuiraju brojne zločine nad Hrvatima u BiH koji vape za pravdom i istinom. Zašto je ubojstvo osmero djece na igralištu u Vitezu još uvijek nekažnjeno, zašto je Selmo Cikotić nezakonito izbrisan iz optužnice za zločine nad Hrvatima u Bugojnu da bi postao ministar, zašto Dževad Mlaćo i danas živi slobodno iako protiv njega Tužiteljstvo BiH ima neoborive dokaze, zašto se Šerifa Patkovića uvažava, a počinio je monstruozne zločine u Dusini. Umjesto generalima HV-a Tužiteljstvo BiH bi se trebalo konačno pozabaviti generalima Armije R BiH pod čijim zapovijedanjem su protjerani Hrvati iz Travnika, Bugojna, Fojnice, Vareša, Kaknja, Zenice, koji su nakon progona Bošnjaka iz istočne Bosne istima htjeli osigurati prostor za život u Kreševu, Kiseljaku, Busovači, Travniku, obećavši ih Fočacima i Krajišnicima. I nisu krivi oni koji su osvajali teritorije, nego oni koji su branili i obranili svoje obitelji i domove! To im nikad nije oprošteno.
Ono što u Sarajevu nikad nije dopušteno je i izgovoriti jednostavno „Hvala Hrvatska“, hvala za svu pomoć u ratu i nakon njega, hvala što brineš o svome narodu koji je u BiH najmalobrojniji, što nam pomažeš na našem europskom putu, što šalješ kanadere dok mi ne znajući više od obijesti što bi napravili, tražimo da se kazne Tvoji časni generali! Na kraju hvala što si pomogla i još uvijek pomažeš sirotu na svoju sramotu jer Tvoja plemenitost i želja pomoći jača je od mržnje i nezahvalnosti onih kojima pomažeš! Nije teško izgovoriti to zar ne, ali priznati nikad!
AP/artinfo.ba
