Grad koji je za simbol svoje “svjetskosti” proglasio dane kolovoza kad trećerazredni holivudski glumci gaze kičastim crvenim tepihom teško se miri s činjenicom da se jedan od najboljih svjetskih pisaca dvadesetog i dvadeset prvog stoljeća opušta u, kako bi oni rekli, zadimljenoj birtiji, bez trunke potrebe za glamurom i to s ljudima koje oni poznaju iz nekih prošlih života i koje mrze potpuno patološki i histerično.
Rekao je ovo za Glas Srpske književnik i novinar Muharem Bazdulj, komentirajući histeriju i napade koje je doživio nakon što je na društvenim mrežama osvanula snimka na kojoj, zajedno s nobelovcem Peterom Handkeom i redateljem Emirom Kusturicom, pjeva poznatu pjesmu Halida Bešlića.
– Za sarajevsku masovnu histeriju po medijima i društvenim mrežama ne mogu reći da me iznenadila jer pamtim slučaj Vuka Bačanovića i sasvim recentan slučaj Ivane Marić, kada se dogodio sličan džumbus zbog jednog benignog statusa na Facebooku, odnosno još benignije konferencijske dosjetke. Ipak, da ovakvo nešto, privatno druženje uz glazbu i pjesmu, odnosno pjevanje ljubavne pjesme koju inače izvodi bošnjački pjevač, koji se posljednjih desetljeća isprofilirao kao jedan od simbola Sarajeva, a skupa s književnim nobelovcem i dvostrukim dobitnikom kanske Zlatne palme, može biti povod za linč, to mi baš i nije palo na pamet – istaknuo je Bazdulj.
Kako kaže, sklon je pomisli da to nema naročite veze s njim i da je u pitanju javnost koju je muka natjerala da licemjernu medijsku podršku sa Zapada prihvati kao utješnu nagradu u situaciji posvemašnje socijalne katastrofe, života u propaloj državi i koja je, na zapećku svega, uložila ogromnu emotivnu energiju nadajući se Oscaru za najbolji strani film kao nekoj simboličnoj katarzi.
– Kada je to propalo, valjalo je negdje kanalizirati energiju i tu se dobitnik Nobelove nagrade i svi koji imaju ikakve veze s njim pokazao kao savršena meta. Onaj kojeg federalni kartončići proglašavaju nepoželjnom osobom i kojeg po društvenim mrežama čereče književni, akademski i žurnalistički liliputanci, ovjenčan je najvećim umjetničkim priznanjem koje postoji, istim koje je prije šezdeset godina dobio i omraženi im Ivo Andrić i uz to još nije gadljiv da se s prijateljima proveseli – kazao je Bazdulj.
Komentirajući otkazivanje suradnje od strane dnevnog lista Oslobođenje, kaže da zna samo ono što je objavljeno u medijima i da nije dobio službeni dopis. Kako ističe, uredništvu i glavnoj urednici Vildani Selimbegović ne zamjera ništa.
– Zahvalan sam joj što sam uvijek imao potpunu slobodu u pisanju, iako se i na nju i na vlasnike novina već godinama vrši, što tajni, što javni pritisak da mi se otkaže suradnja. Po budžacima društvenih mreža zbog mog su pisanja na bojkot Oslobođenja pozivali razni: od dijasporskih anonimusa do profesora tamošnjih umjetničkih akademija, a po kuloarima su se vajkali “influenceri” od Podgorice do Beograda. Vildana Selimbegović spada među najbolje novinare, urednike i uopće osobe koje sam upoznao tijekom četvrt stoljeća bavljenja ovim poslom i ovi koji mene mrze, mrze i nju podjednako, samo što ona nekima od njih treba pa to skrivaju – rekao je Bazdulj.
Kaže da je zahvaljujući Vildani Selimbegović u Sarajevu doskora postojala barem iluzija kakve-takve slobode mišljenja, jer je taj dnevni list bio otvoren za stavove na potezu od Mirka Kovača do Rajka Vasića.
– Zbog toga su je napadali razni licemjeri. Danas je Sarajevo, kad je o medijima i javnosti riječ, uvjerljivo najzatvoreniji, najjednoumniji i najuskogrudniji grad od Sutle do Ibra. Banjaluka ima i “Buku” i “Frontal”, Beograd i “Danas” i “Večernje novosti”, Podgorica i “Antenu M” i “Dan”, a što Sarajevo ima a da je kontra mainstreamu? Kad je o politici riječ, razlika, između, primjera radi, “Stava” i onog nekog “Nomada” ili “Prometeja”, recimo, je puka kozmetika. Meni je žao što je to tako, jer tako ne mora biti i jer tako nije uvijek bilo – zaključio je Bazdulj.
Podrška
Napade i uvrede na račun Muharema Bazdulja osudila je i Udruga novinara Srbije (UNS) ocjenjujući ih kao pokušaje otkazivanja i ukidanja slobode govora, izraz nacionalizma i atak na slobodu govora u regionu.
– Zbog podrške UNS-a mi je, naravno, drago, kao i zbog podrške normalnih ljudi od Toronta preko Dubaija do Skoplja i od Göteborga do Mostara i Sarajeva – rekao je Bazdulj./HMS/
