Koronavirus će jednom proći, ali što je s lockdownom u našim glavama, onim koji nam ne da naprijed više od četvrt stoljeća
Najčešće postavljano pitanje i u BiH u tjednu iza nas bilo hoće li biti novog lockdowna, tko će ga narediti i na koliko vremena ćemo zaustaviti život zbog globalne pandemije, za koju smo se ponadali kako nas je nekim čudom zaobišla. Budući da se ispostavilo da nije, a mi za razliku od ostatka svijeta, zaostajemo sa svim mogućim mjerama, pa tako i cijepljenjem, ostalo nam je samo nagađati hoćemo li zaustaviti i ono malo života kojeg imamo, prije svega u gospodarskom smislu. A zašto je baš bh. gospodarstvo puno osjetljivije na zaključavanje od svih drugih. I opet se odgovor krije u istoj riječi „lockdown“.
Jer zaključavanje je puno prije epidemije Covida-19 postalo stil života stanovnika BiH. Davno smo zaključali svoje umove za drugačije mišljenje, za pravo drugih na vlastitu istinu, jezik i opredjeljenje. Uzdajući se u zakon jačega, a slučaju BiH brojnijega, mnogi su sebi dozvolili eksluzivno pravo na istinu, okitili se epitetom jedine žrtve i lovorikama slave, dok drugima blokiraju na sve moguće načine sve navedeno. Ono što je najbrojnijim dozvoljeno, drugima nije. Pa tako eto gledamo kako prva dama u Bošnjaka Sebija „plemenita“ Izetbegović iz bolnice ispraća generala“ časne i slavne“ Armije BiH Atifa Dudakovića. Svoj je um i razum davno poput mnogih zaključala za jednu nepobitnu činjenicu, a ona je da general Dudaković mora znati gdje je i kako završio general HVO-a Vlado Šantić čija je obitelj istog dana obilježila još jednu tužnu godišnjice njegova nestanka! No, Dudaković je svoju savjest za odgovornost u ovom slučaju davno zaključao, jer zaključavanje savjesti mu je kao i mnogima stil života. Okovani nepostojećom slavom i nevidljivom čašću, mnogi Dudakovići, Mahmuljini, Cikotići, Patkovići potpuno su sigurni od savjesti i odgovornosti i tako je godinama. Heroji u vlastitim redovima, za druge zločinci, godinama funkcioniraju na principu lockdowna dajući mu s vremena na vrijeme novi smisao. Tako je recimo bojkot izbora u Srebrenici patriotski, a u Travniku kukavički čin. Sličnih primjera je bezbroj, a upravo zbog njih BiH nikako da krene naprijed, da raščisti s prošlošću, bez lockdowna u glavama, i okrene se budućnosti.
Izgleda da je mnogima lakše ostati zaključan, misliti kako se cijeli svijet vrti oko nas, kako su sve međunarodne sile tu da riješe naše probleme koji su u većini slučajeva posljedica kolektivnih i pojedinačnih zaključavanja za mišljenja i prava drugih i drugačijih. A u tim i takvim lockdownima gubimo svi. Jer premali smo za zaključavanje, toliko ovisni o drugima, posebno u gospodarskom smislu . Samo otključani možemo se na ispravan način suočiti s prošlošću i krenuti graditi budućnost te u konačnici otključati život koji polako ali sigurno nestaje iz BiH, sa svakim novim odlaskom ljudi umornih na čekanje da lockdown ustupi mjesto dijalogu i traženju rješenja. Manje je dakle važno hoće li nas i na koliko zbog Covida-19 zaključati, važnije je razbiti vlastite okove koji nas godinama nakon svakog koraka naprijed, vuku barem dva unatrag!
AP/artinfo.ba
