Foto:Ilustracija

 Prijedlogom o rotaciji gradonačelnika Mostara pala i posljednja maska s lica bošnjačkog unitarizma

          Prijedlogom bošnjačkih stranaka da se gradonačelnik Mostara rotira svakih 16 mjeseci, pala je i posljednja maska s lica bošnjačkog unitarizma u BiH. Bez obzira radi se o strankama s nacionalnim predznakom ili  onima koje se pokušavaju prikazati „građanskim“, odnosno na primjeru Mostara, nije važno je li kreator prijedloga Bakir Izetbegović ili Zukan Helez, suština je ista. A ona je se svodi na sljedeće; tamo gdje nam nedostaje ruku mi bi se rotirali, a u onim mjestima koja su etnički očistili Cikotići, Mlaće, Mahmuljini i Patkovići i braća iz arapskih zemalja, to je naše i Hrvatima mogu dobiti onoliko koliko im mi odredimo. Brutalne krađe glasova za načelnike u Novom Travniku na lokalnim izborima 2016. te na prošlogodišnjim u Uskoplju samo su neki od primjera koji potvrđuju navedeno. Nakon što su pokrali glasove u Uskoplju i za to nisu bili kažnjeni, na red je došao Grad na Neretvi. Povuci, potegni, nikako skupit tih 18 glasova, a pitanje je svih pitanja kako Hrvatima uzeti Mostar. I eto prijedloga o rotaciji načelnika. U HDZ-u odbacuju ovaj prijedlog uz konstataciju kako je protivan Statutu Grada Mostara. Rotirati gradonačelnika u samo jednom gradu i to baš jedinom u kojem Hrvati imaju većinu nije samo u suprotnosti sa Statutom već i sa logikom i zdravim razumom. Jedino pošteno u ovom krajnje neprihvatljivom i nepoštenom prijedlogu jest da je njegovim javnim iznošenjem pala i posljednja maska s lica bošnjačkog unitarizma koji svim silama želi oduzeti Hrvatima njihova politička prava i fenomen Željka Komšića preslikati na niže razine, što opet nije ništa novo. Novi su samo načini na koji se u konkretnom slučaju Grada Mostara, želi pogaziti izborna volja hrvatskog naroda.

Patriotske snage

 Inače, niti jedan izbor gradonačelnika u BiH  nije u medijima dobio toliko prostora kao što je izbor gradonačelnika Mostara. Zaslugom „patriotskih“ snaga i uz nesebičnu podršku Valentina Inzka, visokog predstavnika u BiH koji je nametanjem tajnog glasanja dao prostora i prilike bosanskim patriotima da brojnijim  Hrvatima „demokratskim“ sredstvima otmu poziciju gradonačelnika,  sve je bilo dozvoljeno, pozivalo se na jedinstvo Bošnjaka, Islamska zajednica otvoreno se uplitala,  Mostar je uspoređivan sa Srebrenicom te se konačno izašlo i s prijedlog rotacije na poziciji gradonačelnika.  Sve pod krinkom stvaranja „građanske“ BiH po mjeri jednog naroda.

U sjenci izbora za gradonačelnika Mostara, skoro pa potpuno nezapaženo prošla je odluka OO HDZ BiH Travnik o bojkotu izbora u središtu Srednjobosanske županije, jedinom koji još uvijek nema status grada.

Bojkot Travnika

Čekajući da model zrcala zaživi i Travnik bude uređen na isti način kao i Mostar, prijedlog o proglašenju Travnika gradom već se godinama skoro i ne spominje. Ali se nebrojeno puta Mostar spomenuo kao “grad slučaj“. Po kojim je to kriterijima Mostar „slučaj“ znaju samo oni koji ga tako zovu, a „slučaj“ je zapravo Travnik. I to nezabilježen u BiH. U ratu etnički očišćen, bio je poligon za ritualna ubojstva, nakon rata mjesto u kojemu je proglašena sezona lova na hrvatske povratnike. Ubijeno ih je ukupno osam, među njima i dva policajca, a za to nitko odgovarao nije. Sličan scenarij u Mostaru je nezamisliv. Da se i najmanjim dijelom dogodio svaki bi Hrvat u ovom gradu imao na čelu oznaku UZP! 

No, u Travniku je sve moguće pa i ubijati povratnike i policajce, a ubojice nikad ne otkriti ni procesuirati. Umjesto toga rukopis ubojstava u Travniku prepisan je prilikom atentata na Jozu Leutara. U montiranom procesu šestorici bh. Hrvata to je potvrdio Mirza Jamaković, vještak za eksploziv koji je utvrdio da su u eksplozivnim napravama korištenim prilikom ubojstava Hrvata u Travniku i atentata na Leutara korištene identične naprave.  Rukopis je u oba slučaja isti, žrtve su Hrvati, a  odgovor na pitanje tko je od ubojstava imao koristi   dobit će oni koji žele vidjeti. Vidjet će tako da model „zrcala“ po kojemu su Mostar i Travnik trebali biti uređeni na isti način s ciljem zaštite prava Bošnjaka u Mostaru i Hrvata u Travniku nikad nije realiziran. Samim time Bošnjaci u Mostaru imaju daleko veća prava od Hrvata u Travniku. Da  Bošnjaci  kad je Travnik u pitanje i dalje ne biraju sredstva potvrđuju i prošlogodišnji lokalni izbori na kojima  se otvoreno lobiralo za preminulog SDA kandidata kako bi nelegitimno Središnje izborno povjerenstvo moglo donijeti odluku o ponavljanju izbora.  Nakon što je SIP donio odluku po želji Bošnjaka, travnički HDZ BiH odlučuje se bojkotirati izbore ukazujući na ovaj način na svu besmislenost izbornog procesa u BiH koji je u službi jednog naroda i jednog cilja, stvaranja građanske države u kojoj će Bošnjaci biti građani prvog, a Hrvati i ostali drugog reda.

Naravno, oni koji im se priklope i pristanu biti maskotom njihove nacionalističke politike dobit će svoju, najčešće jednokratnu ulogu, nakon koje će biti odbačeni poput jednog predmeta za jednokratnu uporabu čiji naziv je nepristojno spominjati.  Ako se pokaže dobrim, postoji mogućnost da ga se iskoristi i višekratno poput Željka Komšića koji je ovih dana sinkronizirano sa svojim političkim mentorima uputio vapaj za uspostavom građanske BiH, naravno po mjeri jednog naroda. Jer da nije tako, „patriote“ BiH imale bi iste kriterije za Mostar i Travnik, bilo bi svejedno tko je gradonačelnik Mostara i načelnik Travnika. Ali nije! Bošnjak mora ostati načelnik Travnika, a poželjno je da iz ovog naroda bude i gradonačelnik Mostara.

I eto nekog novog zrcala u kojem Hrvata više nema. Bošnjak pred zrcalom, Bošnjak u zrcalu, Hrvati negdje u pozadini, bez mogućnost da ih se vidi i njihov glas čuje. To je model kojeg svi Bošnjaci priželjkuju, kako predstavnici nacionalnih tako i oni koji nose građanske i maske zaštitnika multietničnosti.  Sve su to maske iza kojih se krije lice bošnjačkog unitarizma uvijek spremno oduzeti politička i druga prava Hrvatima, od Uskoplja, Novog Travnika i Travnika do Mostara koji je ostao posljednjom preprekom u stvaranju građanske države po mjeri Bošnjaka i koji je potvrdio ono što Hrvati središnje Bosne odavno znaju. Izborni proces u BiH izgubio je svaki smisao!

AP/artinfo.ba