Posljednji put na političkoj sceni Bosne i Hercegovine slična politička retorika zabilježena je samo 1991. godine u govoru Radovana Karađića.
„Direktno stavljate metu na čelo mnogim od pobjednika kojima se može namjerno desiti nešto da bi slijedećem bio dodijeljen mandat (neko može organizovati i ubistvo pobjednika izbora da bi se mandat dodijelio drugom)“, stoji u priopćenju KO SDA SBK I OO SDA Travnik.
Stav Kantonalnog i Općinskog odbora SDA, kao i same poruke na dan izbora ne pokazuju ništa drugo nego da su po njima Hrvati građani drugog reda tj. SDA može tolerirati da Hrvati u Travniku mogu živjeti ali da ne mogu i ne smiju ni pod koju cijenu odlučivati. Pa čak i sama mogućnost je za njih upitna. Poruke upućene biračkom tijelu na dan izbora da će „opozicija“ (Hrvati) možda dobiti izbore i da je gore od toga da Bošnjaci ne dobiju načelnika ne govori ništa drugo osim nedvosmislene nesnošljivosti prema jednom narodu u cjelini. Za njih bi bilo sasvim uredu da je na listi drugi po broju glasova bio Bošnjak, to bi mogli „progutati“ ali Hrvat, nipošto bez obzira na stručnost i kompetenciju.
Niti jedan Hrvat nije želio ili priželjkivao politički profitirati na nečijoj nesreći. Nažalost situacija je takva kakva je, sve nas je skupa zadesila ali za to nije nitko kriv, ponajmanje Hrvati. Ne tvrdimo da je ispravno ili ne na ovaj način preuzeti načelničku poziciju i da li je to uopće moralno ili ne. Stoga se i čeka obrazloženje, a ne bespotrebno dizati tenzije na nacionalnoj osnovi.
Nije više uopće važna ni kakva će konačna odluka po ovom pitanju biti, da li se trebaju izbori ponoviti ili ne, nego je nastrašnije od svega opći stav jedne od najvažnijih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini spram jednog naroda, a to je ne dozvoliti niti mogućnost Hrvatu da postane načelnik općine Travnik.
HDZ 1990 ŽSB ovo smatra težim oblikom govora mržnje (iskreno se nadamo ne većine Bošnjaka koji žive u općini Travnik) pogotovo ako dolazi iz stranke koja se zalaže i podržava „građanski“ koncept Bosne i Hercegovine te se protivi „podijeli“ Travnika. Ovo je gospodo podjela, a ne preustroj općine Travnik u gradsku zajednicu.
Nitko ne tvrdi da Goran Pejaković treba i mora biti naredni načelnik Općine Travnik (iako ne sumnjamo da bi kao kandidat bio odlična opcija), već da odgovor za ovaj jedinstven „slučaj“ trebaju dati nadležne institucije koje se plaćaju iz džepova svih poreskih obveznika. Ni SDA, ni HDZ, a ni „devedesetka“ nisu mjerodavne i kompetentne da donesu svoj sud po ovom pitanju a kamo li da vrše pritisak na mjerodavne institucije.
Iako se sam kandidat Goran Pejaković nije oglasio po tom pitanju, i čeka se službeni stav nadležnih institucija, SDA kao vrstu pritiska već mu stavlja „metu na čelo“.
Što Hrvati nakon ovakvog priopćenja mogu očekivati osim straha, pogotovo ako se to govori u općini koja je poznata po ubojstvu Hrvata povratnika i po protjeranih 20 000 Hrvata te općine?
Kakva je ovo poruka? Da Hrvati ne smiju imati niti mogućnost izbora načelnika?
Shvaćamo frustraciju SDA nakon katastrofalnih izbora po tu političku stranku i da bi i gubitak načelničke pozicije u općini Travnik bio za njih dodatni poraz, ali nije to poraz za Bošnjake, kako su u svojim porukama objašnjavali na dan izbora.
Ulijevanje straha svom narodu od drugog naroda ne dolikuje nikome, a kamo li vodećoj političkoj stranci u općini Travnik.
Kako mislimo graditi budućnost sa ovakvim stavovima? Na strahu? Na prijetnjama?
Ne želimo i nećemo biti ničiji odvjetnici, ali poznajemo Gorana Pejakovića kao školovanu, ambicioznu i moralnu osobu, Travničanina, čovjeka, i sigurno znamo da se nikada u ovim okolnostima ne bi ni kandidirao te da vjerojatno žali što je uopće i pokušao postati načelnik. Očito Travnik nije spreman biti grad kakvog on želi.
Iskreno se nadamo da se radi o nespretnoj konstrukciji političkog spina, a ne stvarnom mišljenju KO SDA SBK I OO SDA Travnik.
HDZ 1990 ŽSB
