Mislim da je frustracija Hrvata nametanjem Žejko Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH zaista opravdana. Bošnjaci kao “najbrojniji narod” u BiH mogu sebi priuštiti da izglasaju bilo koga iz reda drugih naroda ako bošnjačke etnonacionalne stranke to požele i organizuju na terenu, kao što se uostalom i pokazalo u praksi. I ne samo to. Uvjeren sam i kada bi se uveo član predsjedništva iz reda “Ostalih”, da bi i to bio Bošnjak koji se izjasnio kao Bosanac ili kao Musliman, što je već praksa na političkoj sceni, a na šta sam upozoravao i prije te prakse, naročito u vrijeme popisa 2013., izjavio je damir Nikšić, neovisni zastupnik u Skupštini Sarajevske županije.

Piše: Gloria Lujanović/Dnevnik.ba

Damir Nikšić, bosanskohercegovački je ineče, konceptualni umjetnik.Povratnik je u glavni grad BiH. Izabran je za zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo na prošlim parlamentarnim izborima, a koncem 2019. godine osnovao je stranku Ekološki slobodarski pokret (ESPo). Na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu je diplomirao 2000. godine na Odsjeku za slikarstvo, a potom magistrirao na likovnoj umjetnosti i povijesti umjetnosti na University of Arizona u SAD-u. Izlagao je na Venecijanskom bijenalu 2003. godine.

U opširnom intervju kojeg je dao portalu Dnevnik.ba Nikšić kaže kako Bošnjaci trenutno ne mogu izglasati člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda samo zbog toga što on dolazi iz RS-a kao izborne jedinice.

-Jedini razlog zašto to mogu činiti sa članom Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda je taj što dijele s Hrvatima Federaciju BiH gdje su Bošnjaci zbilja mnogobrojni, a Hrvati, kao narod koji Ustavom ravnopravno Bošnjacima i Srbima ustanovljuje zajedničku državu Bosnu i Hercegovinu, nisu u ravnopravnom položaju iz neopravdanog razloga, a on je taj da su malobrojni, pojašnjava Nikšić.

I dalje se, dodaje, preferira to “boljševičko” (većinsko) poimanje demokracije, tj. diktature ili terora većine, što, kaže, ne frustrira samo Hrvate, već sve one istinske liberalne demokrate koji shvaćaju da ovakvo sirovo i banalizirano poimanje demokracije nije ono što Ustav vidi kao konsenzualnu ili dogovornu demokratiju, već obični oportunizam i pokazivanje sile, što neodoljivo podsjeća na situaciju koju smo imali u bivšoj državi SFRJugoslaviji u kojoj se “najmnogobrojniji narod” pod političkim vođstvom etnonacionalista počeo ponašati ratoborno i militantno tumačeći svoju ulogu ne samo kao čuvara, već i kao većinskog “vlasnika države”.

-Bilo ko kome je istinski stalo do ove zemlje, a pogotovo neki “građanski predsjednik” svih građana BiH bi se trudio da u toj zemlji svi građani i svi narodi uživaju jednaka prava i slobode, da budu sretni i zadovoljni u svojoj BiH, da imaju svoj glas, svoj medijski prostor, ako postoji želja i potreba za tim, čak i nacionalne manjine imaju pravo na TV kanal koji im država mora osigurati, kaže Nikšić.

On ističe kako svaki “patriota BiH” bi trebao shvatiti da je daleko bolje ako tri naroda imaju status konstitutivnih naroda, jer u suprotnom, da ga nemaju, onda bi ti narodi mogli insistirati na svojim kolektivnim ljudskim pravima, a ona uključuju i pravo na samoodređenje, kao i pravo na odcjepljenje.

-Ovako, Hrvati su, kao jedan od tri konstitutivna naroda BiH, narod koji treba i mora ravnopravno sudjelovati u njenom političkom postojanju imajući Ustavno pravo slobode, ali i dužnost i obvezu ravnopravno sudjelovati i u njenom vođenju putem svojih demokratski izabranih predstavnika, a ne bježati od te odgovornosti. Problem je u tome što ih se na razne načine istiskuje, marginalizira, a u izbornim procesima – majorizira. To mora prestati ako želimo državu blagostanja i reintegrirano građansko društvo, kaže Nikšić za Dnevnik.ba.

Naglašava kako je i sam frustriran Izbornim zakonom jer je uvjeren da bih osobno, kada bi BiH bila jedna izborna jedinica za građanskog predstavnika u Predsjedništvu BiH, imao više glasova od svih drugih jer bi mnogi mladi ljudi iz Republike Srpske glasali za njega.

-I ja sam za Izborni zakon po kojem bi za građanskog predsjedničkog kandidata mogli glasati svi Bosanci i Hercegovci, a ne samo građani Federacije BiH kako to Komšić interpretira. Radi toga sam frustriran samonametanjem Željka Komšića kao “građanskog predsjednika”, kaže Nikšić.

Ističe kako se Komšić predstavlja lažno u tom smislu zbog jednostavne činjenice da za njega nije glasao nitko iz drugog entiteta da bi to uopće mogao tvrditi.

-On to može željeti, nastojati, ali ne može tvrditi da jeste. Dalje, on nije “predsjednik svih građana” kako se predstavlja jer bi jedan takav predsjednik poštovao i zaštitio civile i povratnike u Sarajevo u kojem Komšić živi, radi i politički djeluje, kaže Nikšić i dodaje:

-Ja sam povratnik u Sarajevo i nisam osjetio “dobru vibraciju” prema civilima povratnicima u Sarajevo od strane tog čovjeka. Prije će biti da sam osjetio da smo nepoželjni, da nemamo tu šta tražiti, da Sarajevo pripada onima koji su ga osobno, vlastitim rukama branili, a to, po nekima, nisu povratnici u Sarajevo. Imam dojam da on ima takve stavove i da se to može vidjeti na njegovom držanju čak i kada ih ne priopćeva javno. U tome mi je nalik na sve one koji Sarajevo vide kao svoj ratni plijen, kaže Nikšić.

Komšić, primjećuje Nikšić, ima taj isti “državotvorni” stav koji je naslijedio od SDP BiH. On je po pitanju povratnika, koliko sam uspio shvatiti, prilično isključiv, netolerantan, militantan, mačoista, ima određene predrasude i neprihvatljive stavove prema onima koji “u ratu nisu bili u Sarajevu” za nekoga tko se izdaje za “predsjednika svih građana”.

Takve stavove, kaže, mogu imati neke udruge građana, veterana, ali ne misli da ih smije imati netko tko se predstavlja kao “predsjednik svih građana”.

-Interesantno je da je Sarajevo nakon prva dva Komšićeva predsjednička mandata (čini mi se od 2006.-2014.), barem po rezultatima posljednjeg popisa, ostalo skoro u potpunosti bez Srba i Hrvata, bez tzv. “mještovitih brakova” ili djece tih “mješovitih brakova”, kao i bez mnogo mojih progresivnih i liberalnih prijatelja i poznanika koji su zaista imali namjeru vratiti se i nastaviti živjeti i raditi u Sarajevu mnogo godina nakon rata. Mislim da su ljudi poput Komšića, ljudi iz građanske ljevice, doprinjeli tome svojim neradom, svojim nedjelovanjem u društvu, tj. svojim osobnim fokusom na državne pozicije i profesionalne političke karijere, kaže Nikšić.

Upravo iz tog razloga, pored toga što nije “predsjednik svih građana”, Komšić, kaže, nije ni ljevičar.
-On uopće ne mari za društvo i stanje u društvu. On samo mari za državu jer ona predstavlja njegovo radno mjesto. Jedino “građansko” u njegovoj retorici je njegov građanski nacionalizam. Njegova retorika, njegovo insistiranje na (građanskoj) državi, a ne na (građanskom) društvu ga čini, ako ne desničarem, a onda nekakvom karikaturom “funkcionera” bivšeg režima, državnog socijalizma, kaže sugovornik portala Dnevnik.ba.

Upitan kako ocjenjuje bošnjačku politiku koju predvodi SDA i kada je u našoj zemlji i je li, ljevica postala desnica i potpuno izgubila kompas, Nikšić kaže:

Bošnjačka politika SDA je čista improvizacija, mantra koju za široke narodne mase ponavljaju ljudi koji se primarno bave pljačkom poreznih obveznika i državnih poduzeća, kao i pranjem novca koji su pokrali u ratu i u razdoblju rekonstrukcije. Ljevica, tu mislim na ovu “klasičnu ljevicu”, SDP i njen derivat DF, kada se ne bavi sličnim stvarima, bavi se mekšom verzijom nacionalizma, građanskim nacionalizmom i banalnim nacionalizmom: zakonom o zastavi, kako treba da visi zastava BiH, državnim simbolima, BH identitetom i takvim projektima i retorikom koja više priliče desnici, kaže Nikšić.

Cijeli intervju pročitajte na portalu Dnevnik.ba