Goran Pejaković, kandidat HDZ-a BiH i HSS Stjepana Radića za načelnika općine Travnik, u intervjuu za Večernji list govori o aktualnom i društvenom i gospodarskom stanju u ovom administrativnom i povijesnom centru središnje Bosne te ističe kako su ovi lokalni izbori izvrsna prilika za okrenuti se novim temama koje se odnose na budućnost kao i pitanjima kako učiniti Travnik atraktivnijim i ugodnijim mjestom za živjeti i raditi. Pejaković je naglasio su u fokusu njegovog promišljanja i djelovanja isključivo pitanja razvoja koja i najviše i zanimaju Travničane, neovisno je li riječ o Hrvatima, Bošnjacima, Srbima ili pripadnicima nacionalnih manjina. Novo lice na političkoj sceni svakako je dobro došlo osvježenje za jednu lokalnu sredinu koja ima ogromne potencijale, a koji se sinergijskim djelovanjem svih društvenih snaga mogu iskoristiti na pravi način. U fokusu jedne lokalne zajednice svakako mora biti traženje načina za kreiranje stimulativne i za biznis dugoročno održive poduzetničke klime koja je osnovni preduvjet za realizaciju novih poslovnih ideja, ali i privlačenje investicija. U tom kontekstu Pejaković je mišljenja kako Travniku treba Travnička razvojna agenciju koja će se sustavno baviti razvojnim pitanjima, a paralelno s tim raditi i na osiguranje što većeg broja izvora financiranja za projekte.
Kandidirani ste za načelnika općine Travnik. Kako ste reagirali na ovu vijest te što će Vam biti najveći izazov tijekom kampanje?
Biti kandidat za načelnika Travnika kao općine koja je administrativni, kulturni, obrazovni, povijesni i zdravstveni centar Središnje Bosne je izuzetna čast i odgovornost. Sama kandidatura je bila više proces, a ne vijest, jer sam već dulje razdoblje o temi izbora i kandidature razgovarao s mnogo osoba iz društvenog i političkog života Travnika. Stoga, potvrda da sam kandidat nije iznenađenje, već nešto što sam očekivao i za što sam u potpunosti spreman. Smatram kako je vrijeme za veći angažman mladih i obrazovanih osoba, od kojih se očekuje generiranje novih tema, a sve u pravcu društvenog napretka. Što se tiče kampanje, smatram kako će najveći izazov biti provedba kampanje u uvjetima pandemije COVID-19. Ne samo radi načina komunikacije s biračima, već i mnogo važnije stvari od toga, a to je zaštite zdravlje ljudi u jednom takvom vremenu, uz odvijanje procesa izbora.
Koje će biti teme i poruke koje ćete komunicirati s javnošću? Što su ključni problemi koji danas muče stanovnike Travnika, a posebice kada je riječ o Hrvatima?
Trebamo biti pošteni i realni prema biračima. Lokalni izbori su dominantno „komunalni“ izbori, gdje nema „visoke“ politike. Sukladno tome će biti oblikovan moj izborni program i poruke koje ću slati. U potpunosti sam okrenut budućnosti, a vjerujem i većina mojih sugrađana, te su u mom fokusu promišljanja i djelovanja isključivo pitanja razvoja. Općinska razina vlasti treba ponuditi mjere kako učiniti Travnik atraktivnijim i ugodnijim mjestom za raditi, poslovati i živjeti. To su sasvim sigurno pitanja, u kontekstu nadležnosti Općine, koja najviše i zanimaju Travničane, neovisno da li je riječ o Hrvatima, Bošnjacima, Srbima ili pripadnicima nacionalnih manjina.
Koje bi gospodarske i infrastrukturne projekte trebalo intenvizirati kako bi se kvaliteta života na tom prostoru podignula na višu razinu?
Zadatak općine je kreiranje stimulativne poduzetničke klime s ciljem intenziviranja gospodarskih aktivnosti i privlačenja investicija. Ciljne skupine su postojeći poduzetnici kako bi isti ostali u Travniku i proširili svoju djelatnost, te novi poduzetnici kako bi započeli ili nastavili sa svojim poduzetničkim poduhvatom u Travniku. Lokalna vlast tu ima značajnu ulogu. U nastavku ću iznijeti samo dio konkretnih i realnih prijedloga. Prije svega, Travniku treba Travnička razvojna agenciju koja će se sustavno baviti razvojnim pitanjima, a u okviru toga kontinuirano pisati i prijavljivati se za projekte prema EU, ali i raznim drugim međunarodnim organizacijama, koje mi često zaboravljamo radi fokusiranja isključivo na EU. Naravno, EU je bitna, ali u kontekstu osiguranja financijskih sredstava, postoji još mnogo potencijalnih izvora financiranja. Moramo biti svjesni kako novca u proračunu nema dovoljno za realizaciju svih potrebnih projekata, a taj nedostatak možemo nadomjestiti upravo uz pomoć drugih izvora, primarno iz inozemstva. Stoga je razvojna agencija prijeko potrebna i uvjeren sam kako bi značajno doprinijela razvoju Travnika. Sredstva za osnivanje i rad ove agencije se mogu naći u postojećem proračunu, određenom preraspodjelom, tako da ne dolazi do stvaranja dodatnih troškova. Također, u Srednjobosanskoj županiji je na snazi Zakon o javno-privatnom partnerstvu, ali još uvijek bez naročitog učinka. Siguran sam kako je javno-privatno partnerstvo sjajan model za ubrzanje poduzetničkih aktivnosti. Projekti javno-privatnog partnerstva u turizmu i drugim gospodarskim granama su izvedivi i potrebni Travniku, ali je potreban agilan i konkretan rad na tom području. Također, Travniku nedostaje poslovna zona. Krajnje vrijeme je za uspostavu nove poslovne zone kao elementarne pretpostavke ekonomskog razvoja. Bez toga ćemo teško privući nove investitore, a bojim se da će i postojeći travnički poduzetnici premjestiti svoje poslovanje u druge općine. Sve navedeno, a i još mnogo toga, nije ništa novo, nego je već realizirano u mnogim općinama i gradovima u BiH, radi čega ne vidim doista niti jednog razloga zašto i mi u Travniku to isto ne bi uradili.
Koji su ključni potencijali općine Travnik, a od čijeg gospodarenja ovisi i ukupna ekonomska situacija?
Ljudi su najveći potencijal Travnika. Kroz svoju bogatu povijest Travnik je dao, ne samo u okvirima BiH, već i globalno gledano, velika imena koja su ostavila dubok trag u svijetu kulture, sporta, znanosti... Danas u Travniku također žive i rade obrazovane, sposobne i uspješne osobe. Unatoč impresivnom tehnološkom napretku, u svakoj organizaciji, a tako i u općini, ljudi su glavni resurs. Uvjeren sam kako znanja Travničani imaju, ali nam nedostaje uključivosti kod osoba na odgovornim pozicijama. To znači kako jedna osoba sama može malo toga učiniti. Za više treba neprestano raditi na okupljanju osoba iz različitih sektora i različitih profila. Samo suradnja i koordinacija u djelovanju više pojedinaca i organizacija daje pozitivan sinergijski učinak. Osim ljudi, Travnik se doista može pohvaliti i iznimnim kulturno-povijesnim i prirodnim znamenitostima i ljepotama poput Starog grada, Rodne kuće „Ive Andrića“, Plave vode ili Vlašića. Sve navedeno, a i još mnogo toga, se može još adekvatnije valorizirati, prije svega u turističke svrhe, zbog čega se sa pravom turizam smatra jednom od velikih prilika za sveukupni društveni razvoj Travnika u budućnosti.
Kako gledate na budućnost Travnika, a u kontekstu plana da se do idućih izbora u toj općini uvedu ista izborna pravila kao za Mostar? Mislite li da će biti spremnosti za realizaciju ideja koje su, kao što je poznato, sadržane i u Promemoriji travničkih Hrvata?
Prije svega pozivam sve, a naročito Travničane, da pročitaju navedeni dokument. Uvjeren sam da će svaka dobronamjerna osoba koja pročita navedeni dokument uvidjet da je riječ o jednoj vrlo kvalitetnoj osnovi i pozivu na razgovor svim društvenim i političkim faktorima u Travniku. Nažalost, radi dobivanja jeftinih političkih poena, dio političkih stranaka je ideju razgovora o Travniku, prezentirao kao razgovor o podjeli Travnika. To je brutalna laž. Travnik nitko ne želi i neće dijeliti. Travnik je grad i općina svih Travničana, neovisno o njihovoj etničkoj, vjerskoj ili drugoj pripadnosti. Želja je da Travnik dobije status grada, naravno jedinstvenog, sa novim statutom koji će biti u funkciji boljitka svih građana, naroda i dijelova Travnika. To je ujedno i preduvjet za istinski ravnomjeran razvoj svih dijelova Travnika. Novi statut bi trebao u punom smislu pokazati multietnički, multikonfesionalni i multikulturalni karakter Travnika, a to očito nekima smeta. Osobno sam uvjeren kako su prijedlozi koji su traženi za Travnik, a koji se dijelom podudaraju sa prijedlozima za Mostar, odlično rješenje za veliki broj općina i gradova u BiH, a osobito multietničkih. Dakle, smatram kako „poseban“ statut ne treba biti samo ekskluzivitet Mostara, ili Mostara i Travnika, već ideju treba proširiti i na mnoge druge općine i gradove. Jedini minus „spornih“ prijedloga je u tome što realizacija, na žalost, kasni najmanje dva desetljeća. Zbog toga se nadam kako će i drugi uvidjeti kako ono što se traži u Travniku nije usmjereno protiv bilo koga, već je u interesu svih. Dokaz za to je mogućnost provedbe i u drugim sredinama. Stoga se i nadam kako će doći do izmjena izbornih pravila u skorijoj budućnosti.
